EU 10 najvećih gluposti

Deset najvećih gluposti na koje EU troši novac Europljana

......................................................................................................................................................................................................................

13. siječnja 2012. - Autor: Redakcija

U novom nastavku serije članaka koje portal „Europska unija i velika nevolja koja dolazi“ objavljuje pod zajedničkim naslovom „10 najvećih“ ne propustite provjeriti na što sve briselski vragolani uspijevaju spiskati sredstva građana Europe, jer možda ćete već sutra imati prilike sudjelovati u financiranju njihovih ludorija!

Nemojte misliti da je u unijskoj birokraciji uvijek jako ozbiljno, uštogljeno i formalno! Propisi, sjednice i procedure... sve to može biti vrlo zamorno i dosadno, ali znaju se ondje, u pauzi nametanja novih direktiva u pogledu “stezanja remena” i dostavljanja zemljama-članicama zahtjeva za proračunskim smanjenjima i “bolnim rezovima”, ponekad i dobro zabaviti – trošeći novce poreznih obveznika na najnevjerojatnije načine!

Mislili ste da samo kod nas političari bacaju naš novac kroz prozor? Razmotrite, međutim, postupke njihovih kolega u Uniji. Kad su u prilici da troše novac koji su drugi zaradili, europski su birokrati doista pravi majstori, a najzanimljivije smo njihove „projekte“ podijelili u deset glavnih grupa.

1. — Milijuni za bogate (a najprije sebi)

U materijalima Europskog parlamenta može se naći podatak da je u 2009. Parlament „nagradio“ Biribin Limousines ugovorom vrijednim 5,25 milijuna eura za prijevoz članova parlamenta po Strasbourgu u luksuznim kolima s vozačem. Na mrežnoj stranici te kompanije može se naći tvrdnja kako njeni vozači imaju posebnu licencu koja uključuje i „klauzulu povjerljivosti uz garanciju posvemašnje diskrecije“. Stoga, možemo biti sigurni da nikada nećemo saznati kuda to točno vozaju svoje eurokratske klijente. Ovaj trošak parlamenta zabilježen je na njihovoj službenoj stranici s popisom ugovora vrijednosti veće od 25.000 € za 2009. godinu.

Sklonost Unije da financira bogate vidi se i izdašnih potpora švedskom kralju. Švedska je Uniji pristupila 1995. godine i otada je švedskom kralju dodijeljeno otprilike 1,6 milijuna eura (14,7 milijuna švedskih kruna) u subvencijama za farmu koju unajmljuje u Sörmlandu (regija Flen). Kralj, koji raspolaže bogatstvom od oko 30 milijuna eura, u skladu s uvjetima ustanovljenim u XIX. stoljeću, unajmljuje 2.200 hektara zemlje za simboličan iznos od 108 € (ili 1.000 švedskih kruna) godišnje, bez plaćanja poreza na imovinu.

Subvencije za kraljevske pašnjake

Samo tijekom 2009. godine, prema švedskom Odboru za poljoprivredu, doznačeno mu je 209.000 eura u poljoprivrednim subvencijama Europske unije. Pa ipak, kraljevska kompanija Bensor koja upravlja imanjem, pretrpjela je značajne financijske gubitke. U razdoblju 2000.-2006, kompanija je, primjerice, izgubila 4,9 milijuna eura, što je prema istraživanju Švedske televizije podmireno putem subvencija EU. „Europske subvencije predstavljaju velik dio našeg poslovanja, budući da imamo taj tip zemlje. Zbog topografije pašnjaci ne proizvode mesa u količinama dovoljnim da donose novac“, izjavio je nadglednik kraljevskih imanja Jonas Kullgren.

Još jedan bogataš, Wolfgang Porsche, glavni direktor Porschea, uspješno je „povukao“ sredstva od Europske unije. U sklopu Fonda za regionalni razvoj dodijeljeno mu je oko 2500 eura od EU za razvoj njegova malenog imanja u Bavarskoj, gdje odlazi loviti. U svom odgovoru na primjedbe u pogledu ove isplate, generalni direktor Generalnog direktorata za regionalnu politiku Europske komisije, Dirk Ahner, čak je i precizirao „da je gospodin Porsche primio 2000 eura u vidu direktne isplate Europskog fonda za garancije u poljoprivredi i 465 eura od Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj u 2008.”

2. — Izdašna ulaganja u tehnološka čudesa

„MyCopter“, projekt takozvanog “osobnog zračnog vozila” (PAV), kojim bi se ljudi mogli prevoziti na manjim udaljenostima, marljivo se razvija na njemačkom institutu institutu za biološku kibernetiku Max Planck. Prema Schwäbisches Tagblattu od 22. listopada 2011. Europska će unija u ovu studiju utrošiti 3,4 milijuna eura u sljedeće četiri godine. Kad bude dovršen, projekt bi, nadaju se, trebao riješiti problem prometnih gužvi i omogućiti jednostavan i brz način prijevoza zrakom. Mnogi su, međutim, doveli u pitanje isplativost ovakvog projekta u sadašnje krizno vrijeme.

Malmö, treći po veličini švedski grad, dobio je 2008. čak 80.000 eura poreznih obveznika EU za razvoj svoje vlastite virtualne inačice u sve popularnijoj aplikaciji Second Life – izmišljenog virtualnog svijeta nastanjenog kompjutorski generiranim građanima. U svibnju 2009. Malmö je lansiran kao virtualni grad, ali je projekt doživio kritike jer Second Life više nije smatran budućnošću društvenih medija, pa je na žalost ugašen.

Skeneri, laseri i pola milijuna za video-igrice

Nakon 11. rujna 2001. i terorističkog napada na SAD, Europska komisija izdvojila je 725.000 eura za šest skenera koji su trebali biti postavljeni na aerodromima u Europi. No, europski parlamentarci glasali su protiv postavljanja skenera pa su skeneri trunuli u podrumu. Ipak, u najnovije se vrijeme izvještava da bismo u zračnim lukama Europske unije uskoro mogli prolaziti kroz skenere koji će nas na kontrolnom ekranu skidati – dogola!

Osim u skenere, Unija voli ulagati i u lasere: čelnici Europske unije potrošili su oko 8.000 eura za nabavu „lasera“ (ne zna se točno kakvih). Udruga koja se bavi proučavanjem trošenja proračunskog novca (Taxpayers Alliance) u nedostatku pojedinosti i svrhe lasera duhovito zaključuje: „Ne znamo čemu služe. Možda za osvjetljivanje diskokugle u uredima službenika, a možda nam vlade prave tajno superoružje.“

Belgijsko sveučilište Provinciale Hogeschool u Limburgu dobit će 505.967 eura tijekom 7 godina iz Europskog kohezijskog fonda za projekt „GameHUB“, kako bi razvio nove kompjutorske igrice. Jedna od igrica opisana na web-stranicama sveučilišta jest i ona koja obrazuje Europljane o „povijesti kazališta lutaka“. Igrači će također moći naučiti kako da sami naprave lutke za svoje lutkarsko kazalište.

3. — Nevjerojatni andaluzijski uspjesi

Španjolska autonomna zajednica Andaluzija vrlo je uspješna u „izvlačenju“ novca iz unijske blagajne. Tako je, primjerice, 269.100 eura uspjela dobiti za projekt luksuznog spa centra Termas Al Andalus, u kojem se nude luksuzne kupke i masaže. Centar nudi kupke u bazenima različitih temperatura, aromaterapiju, masažu, hidromasažu... ma sve što poželite!

Regionalna vlada Andaluzije dodijelila je 40.131 eura europskih sredstava skupini Animales Rompeolas koja se specijalizirala za iznajmljivanje egzotičnih životinja poput tigrova, slonova, patuljastih ponija i zmija za reklame, evente i procesije. Skupina je dodijeljena joj sredstva upotrijebila i za pokretanje turističkih obilazaka na devama.

Andaluziji je zbilja krenulo, pa su tako uspjeli iskamčiti i 15.000 eura za luksuznu komunu, koja već ima četiri bazena, košarkaško igralište i farmu, a Angela Cristina Canas Duran (22), koja je 2006. pobijedila na lokalnom izboru za miss u Sevilli, dobila je od andaluzijskog ureda Europske unije 7087 eura za početne troškove razvoja svoje kompanije za organizaciju evenata. Novac je utrošila za kupnju kompjutorske opreme, izradu nacrta marketinškog plana i razvoj mrežne stranice svoje tvrtke. „Podrška maloj privredi jedan je od glavnih ciljeva regionalne politike Europske unije“, naglasila je Europska komisija.

Kako namaknuti sredstva za fondove?

Kad govorimo o regionalnim projektima, moramo zapaziti i kako Europska unija ulaže značajna sredstva iz fondova kako bi poticala propagandne kampanje za – prikupljanje sredstva za fondove! Andaluzijska regionalna vlada raspolaže s čak 7,5 milijuna eura vrijednim „komunikacijskim budžetom“ za razdoblje 2007-2013, kako bi, navodi se u tom budžetu, „reafirmirala poruku o uspjesima o Andaluziji zahvaljujući europskim fondovima“. Spomenute milijune doznačili su im Europski regionalni razvojni fond (EFDF) i Europski socijalni fond (ESF) – upravo oni fondovi koje navedena propagandna kampanja reklamira!

Službeni andaluzijski „komunikacijski plan“ naznačuje kampanju koja uključuje planove o 596 televizijskih i 126 radijskih reklama te 40 oglasa u boji u tiskanim medijima. Jedna je od tih televizijskih reklama – „Andaluzija se pokreće s Europom“ – uključivala čak 55 glumaca, prema riječima José-Maria Silesa, glasnogovornika „Team Europe“ organizacije Europske komisije. Televizija Sur TV, dio andaluzijskog javnog medijskog servisa, emitira tjedne programe (koje prati 90.000 gledatelja) u kojima se govori o projektima koje u Andaluziji financira Europska unija. „Komunikacijskim planom“ predviđen je i ugovor s tom tv-kućom koji je doveo do toga da se u vremenskoj prognozi namjesto simbola za sunce rabe europske zvjezdice!

4. — Maštovita ulaganja u poljoprivredu

Priznajte da ne biste odoljeli upoznati eurokrate koji su iz europske kase isplatili 16.394 eura austrijskoj pokrajini Tirol za projekt „povećanja emocionalne povezanosti s pejzažem“! Ovaj biser „svrsishodnog“ ulaganja novca europskih poreznih obveznika pronašli smo na stranici 56 Završnog izvješća inovativne uporabe EU fondova Natura 2000 iz kolovoza 2009. godine.

Što se tiče tog projekta – koji nedvojbeno zaslužuje da mu posvetimo dužnu pozornost – naznačeni je iznos Tirolu dodijelio Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EAFRD), a s dodatnih 24.119 € isprsila se austrijska vlada. Projekt je usmjeren na podizanje svjesnosti o tirolskom pejzažu i njegovim osobitostima, te na „povećanje emocionalne povezanosti poljodjelaca s pejzažima koje obrađuju“.

Glavna metoda koja se koristila u svrhu postizavanja tog važnog cilja sastojala se u razgovoru s brojnim poljoprivrednicima „od kojih se očekivalo da razmotre svoj odnos s pejzažem i postanu svjesniji svojih emocionalnih reakcija u odnosu na isti te da ga kompariraju sa svojim prevladavajućim racionalističkim osjećajima“.

Na druge se farmere „utjecalo“ izložbama o poslu „uz afirmativne učinke i izražavanje ponosa u pogledu posebnoga pozitivnog načina na koji se njihov posao predstavlja“! Austrijski su poljodjelci otada nesumnjivo sretniji i s pejzažem osjetno usklađeniji ljudi.

Zanimljivo je da se kao jedan od ciljeva ovog projekta navodi i „povećanje potpore javnosti za financiranja u poljoprivredi vezana uz pitanja pejzaža“!

Poljoprivreda je u Europi značajna djelatnost. Tako je neimenovani farmer u Švedskoj dobio 200 eura poticaja za zemlju na kojoj uzgaja kanabis. Uzgoj i prodaja kanabisa ili marihuane u Švedskoj su, doduše, ilegalni, no ne ako je riječ o uzgoju u industrijske svrhe (primjerice za izradu mreža). Uvjet je da količina THC-a, opojne tvari iz kanabisa, ne prelazi 0,3 posto. No, problem je što je farmer iskoristio “rupu” u europskoj regulativi jer ne postoji nikakva obveza da EU izvijesti o tome što je s novcem učinio i za koje je svrhe uzgojio kanabis. Što mislite, je li izradio mreže?

Što se sve u Uniji smatra poljoprivredom?

Poznato je da ciljevi Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije (CAP) uključuju sigurnost hrane i zaštitu okoliša. No to nije spriječilo briselske birokrate da tijekom 2009. doznače subvencije za poljoprivredu dvama motociklističkim klubovima u Ujedinjenom kraljevstvu, u iznosu od 1.631,92 funta (Westmoorland Motor Club) i 716,24 funta (Salop Motor Club).

Pojam „poljoprivrede“ i inače je u Uniji vrlo fleksibilan. Kako drukčije objasniti činjenicu da je čak 120.000 funta namijenjenih poticajima za poljoprivredna gospodarstva u Ujedinjenom Kraljevstvu tijekom 2009. godine otišlo golf-terenima? U Uniji očito nema velike razlike između golf-terena i seljačkog gazdinstva, jer je te godine čak 40 različitih golf-klubova dobilo ovu subvenciju, najviše Alston Moor Golf Club (28.123 funte).

Poljoprivrednim se poticajima Europske unije okoristila i korporacija Coca-Cola. Između 16. listopada 2007. i 15. listopada 2008. Coca-Cola je primila preko 62.263,54 funta poljoprivrednih poticaja za svoju punionicu u Lisburnu u Sjevernoj Irskoj.

Duhanski paradoks

Europska unija shvaća da je uzgoj duhana značajna grana poljoprivrede, pa tako u tu svrhu daje poticaje europskim poljoprivrednicima u iznosu od 293 milijuna eura godišnje.

No u isto vrijeme Europska komisija novčano potiče „inovativni animirani web-serijal pod nazivom Helpisodes, s ciljem da pomogne ljudima da prestanu pušiti“. Pilot-epizoda ove serije upoznaje gledatelje s glavnim likovima, objašnjava kako su se našli zajedno te na koji su se način transformirali u „antipušačke superheroje“. Riječ je o dijelu kampanje pod nazivom „HELP—za život bez duhana“, koji EU financira sa 72 milijuna eura. Kampanja uključuje i „gigantsku strukturu na napuhavanje koja će kružiti svim europskim prijestolnicama“, kao i reklamiranje na televiziji.

5. — Značajni regionalni projekti

Uz već spomenutu novcem europskih poreznih obveznika obasutu Andaluziju, Europska unija misli i na druge svoje regije. Tako je golf-parku Strelasund (u čije se goste ubraja i uvažena kancelarka Merkel) u njemačkoj saveznoj državi Mecklenburg-Zapadnoj Pomeraniji isplaćeno 900.000 € iz Fonda za europski regionalni razvoj kako bi se park dodatno proširio, uključujući nove strojeve za održavanje zelenila i wellnes-hotel. Budući da ima golf-teren svjetske klase s 18 rupa i sve ostale potrebne kapacitete za istinske ljubitelje golfa, članstvo u tom elitnom klubu stoji 1.100 eura godišnje.

Članovi kluba mogu birati između dva hotela i novih spa-kapaciteta, a mogu se rekreirati i na mnogim teniskim terenima te u pripadajućem „Nordijskom klubu šetača“. Želite li se upisati u ovaj elitni golf-klub, ne propustite posjetiti njihovu internetsku stranicu.

Navedeni je golf-kompleks smješten u Zapadnoj Pomeraniji, na sjeveroistočnoj njemačkoj obali – u regiji koja pati od visoke nezaposlenosti. Iako njemačka savezna država Mecklenburg-Zapadna Pomeranija ističe ovaj projekt kao primjer „dobre prakse“ trošenja europskih fondova, prema vlastitoj web-stranici golf-kompleks upošljava tek oko 40 djelatnika. Ali je najdraža gošća, Angela Merkel, jamačno sretna zbog kvalitetnog ulaganja tih 900.000 eura prikupljenih od europskih poreznih obveznika.

Španjolski festival vatre u sjevernom Nottinghamshireu

Europski fond za regionalni razvoj čiji je cilj „snaženje ekonomske i socijalne kohezije u Europskoj uniji ispravljanjem nejednakosti između njenih regija“ financirala je projekt „Sudjeluj!“ koji je vodilo vijeće Nottinghamshire Cityja. Dio projekta uključivao je kopiranje svečanosti Fallas koja se svakog ožujka održava u Valenciji (Španjolska). Brošura projekta „Sudjeluj!“ objašnjava da Fallas festival uključuje „oko 750 skulptura visokih do 40 stopa i otprilike 150.000 sudionika. Skulpture se izlažu i potom spaljuju, uz prateću spektakularnu paradu, glazbu, vatromet i proslavu“.

Projekt je uključivao i put u Valenciju. Jedan od sudionika iz sjevernog Nottinghamshirea priča: „Na povratku kući bili smo već nestrpljivi da upotrijebimo svoje novostečeno znanje iz Valencije u praksi i počeli smo oblikovati lica u glini i gipsu; stvorili smo bizarne likove... Također smo naučili kako oblikovati skulpture efikasno i sigurno, kako bi bile spaljene.“ Skulpture su paradirale čitavim krajem tijekom božićnih praznika, a spaljene su tijekom velikog festivalskog finala u veljači 2006.

Debakl programa za obnovu Sicilije

No, na žalost, nisu svi regionalni projekti Unije uvijek ovako uspješni. U razdoblju od 2000.-2007. godine lokalna uprava Sicilije potrošila je 8,5 milijardi eura dobivenih od Europske unije za financiranje provođenja programa zvanog „Agenda 2000“. Taj je golemi novac trebao poslužiti Siciliji da „uhvati korak“ s ostatkom Italije i Europe. Ali, završno izvješće povjerenstva nadležnog za praćenje implementacije projekta pokazuje da gotovo niti jedan cilj nije ostvaren.

Sedamsto milijuna eura potrošeno je kako bi se poboljšala opskrba vodom na otoku, no postotak obitelji koje imaju nejednak dotok vode povećao se s 33% u 2000. na 38,7% u 2008. godini. Za sustav pročišćavanja vode utrošeno je 400 milijuna eura, ali postotak populacije koja dobija pročišćenu vodu izravno u kuće povećao se s 43% na samo 47%, što je malo u usporebi s prosjekom cijele Italije (75%).

Kilometar pruge 29 milijuna

Daljnjih 300 milijuna ulupano je u poboljšanje sustava skupljanja otpada i recikliranje. Unija si je postavila za cilj 35% recikliranog otpada na otoku, ali Sicilija je, unatoč ovako značajnim uloženim sredstvima, dogurala tek do 6%. Za poboljšanje željezničke mreže na otoku Unija je izdvojila 230 milijuna eura, no popravljeno je svega 8 kilometara pruge, što predstavlja trošak od gotovo 29 milijuna eura po kilometru!

Unatoč očevidnom neuspjehu ovoga regionalnog projekta, Sicilija je uspjela kvalificirati se za daljnjih 6,6 milijarda eura iz blagajne Europske unije za program „Agenda 2007“ (koji ističe 2013. godine). Osvrćući se na zamjerke, Gaetano Armao, član lokalne sicilijske vlade zadužen za gospodarstvo, nije mogao zanijekati da su ciljevi promašeni, ali je istaknuo druge primjere gdje je financiranje EU-novcem polučilo bolje rezultate, kao primjerice 39-postotno povećanje posjeta turista izvan sezone i dovršenje autoceste koja spaja Messinu i Palermo.

Vila Borg i raskošni vrtovi

Neki su projekti višegodišnji, kao na primjer rekonstrukcija rimskog naselja u Perl-Borgu u njemačkoj saveznoj državi Saarskoj (Saarland). Od 1997. godine Europski fond za regionalni razvoj uložio je preko dva milijuna eura u taj projekt.

Smještena u gradiću od 2.000 ljudi i skoro 30 kilometara udaljena od najbližega većeg grada, ova je rekonstrukcija kompletna: sadrži lažnu saunu, autentičnu rimsku hranu te skrupulozno manikirane rimske vrtove. Projekt dobija novac i kao dio unijskog programa Interreg i iz plana „Vrtovi bez granica“. Vrtovi se prostiru preko tri državne granice, impresionirajući posjetitelje svojom „baroknom i renesansnom raskoši“.

6. — Ljubav prema djeci i starijima u Uniji nema cijene

Eurogaloppo, njemački „Europski konj“, živopisni je lik iz crtića stvoren radi propagiranja inicijative Europske unije u pogledu „informiranja“ djece i tinejdžera u njemačkoj pokrajini Donjoj Saskoj o djelovanju EU i njihove uloge u tom njezinu djelovanju.

Izdana je i knjižica koja prati Eurogaloppov put od Njemačke do Bruxellesa, tijekom kojeg se taj crtani lik susreće i razgovara s brojnim visokorangiranim EU dužnosnicima, uključujući bivšeg predsjednika Europskog parlamenta Hansa-Gerta Potteringa, kancelarku Merkel i predsjednika Komisije Barrosa.

Eurogaloppo, primjerice, pita ministra za Donju Sasku Christiana Wulffa: „Jesmo li zbog postojanja Europske unije tako dugo živjeli u miru?“

Zabilježen je i ovaj razgovor s predsjednikom Europske komisije Barrosom:

Eurogaloppo: „Tako se radujem što sam konačno upoznao komesara!“

Barroso: „Jesi li mislio na komesara kao u kriminalističkim filmovima?“

Eurogaloppo: (zbunjeno šuti)

Barroso (cerekajući se): „Zapravo nisi u krivu. Komesari Europske komisije i policijski kriminalistički komesari imaju nešto zajedničko: predstavljaju vlast.“

Eurogaloppo: (i dalje zbunjeno šuti)

Barroso: „Europska komisija najvažnija je vlast u EU. Ona obavlja sav dnevni uredski posao za EU-zemlje, što znači da ona upravlja Europskom unijom i zastupa cjelokupne interese Europske unije. Komisija ne stoji na strani samo jedne zemlje, a također ne podupire ni samo jedno političko usmjerenje.“

Prema podacima lokalnih vlasti Donje Saske, oko 5.000 € potrošeno je na Eurogaloppa od 2003. godine putem regionalnog informacijskog centra EU, dok je dodatnih 40.000 € u taj za razvoj europske njemačke djece važan projekt ulupala donjosaska vlada.

Maraton, planetarij i umjetničko natjecanje mladih

Unija ne skriva svoju ljubav prema djeci i mladima, pa je tako za mladež iz cijele Europe u rujnu 2008. po cijeni od 400.000 eura organizirala „Maraton za ujedinjenu Europu“. Glavni cilj tog trodnevnog događaja u Grčkoj bila je „promocija i potpora ideala europskog građanina“. Na službenoj je stranici maraton opisan kao „posve europski event koji u svakom smislu podupire harmoničan i prosperitetan suživot mladih ljudi pod EU kišobranom“.

Malene posjetitelje dječjeg tematskog parka u sjevernoj Švedskoj švedski su poreznici obveznici odlučili razveseliti izgradnjom planetarija koji je, kad je 2000. godine otvoren, koštao čak 2,4 milijuna eura, od kojih je 850.000 osigurano iz subvencija Europske unije. Pet godina kasnije projekt se pokazao totalnim fijaskom i prodan je privatnicima za 150.000 eura.

Za djecu i mlade od 14 do 18 godina tu je i umjetničko natjecanje „Alter Ego“ koje se provodi u 22 zemlje-članice Europske unije. Cilj projekta koji je iskoristio 400.000 eura iz europskih fondova je da ohrabri mlade da „istražuju različite i raznolike identitete kreirajući duple portrete“ – sebe i nekog iz drukčijeg kulturnog ambijenta. Natjecanje treba „podići razinu svijesti svih koji žive u Europskoj uniji, a naročito mladih, o važnosti razvijanja aktivnog europskog građanstva“.

Jednodnevni seminar za 10.000 eura (kava i kolači uključeni)

Unija ne zaboravlja svoje seniore. Stavivši naglasak na ono što EU može učiniti za svoje građane u dobi od 60 do 80 godina, u suradnji s Europskim informacijskih centrom (EIZ) održan je 29. travnja 2009. godine (od 10 ujutro do 5 popodne) u Veldenu seminar pod naslovom „Što Europa čini za starije sugrađane?“.

Uzvanicima su se obratili razni govornici i političari, a bio je organiziran i ručak, kao i „donošenje zaključaka uz kavu i kolače“ uz nastup „Europskog zbora“. Iako je bila riječ o eventu koji je trajao samo sedam sati, Sustav financijske transparentnosti EU pokazuje da je koštao čak 10.084 eura!

7. — Kulturu i umjetnost valja njegovati

Europska je unija tijekom 2009. godine kupila nekretninu „Foyer Européen“ u Luksemburgu za 5.050.000 eura, kako doznajemo s njihove mrežne stranice.

To je dom „Kulturnog kruga europskih institucija“ (Cercle Culture des Institutions Européennes), koji predstavlja mrežu klubova i društava u kojima mogu sudjelovati zaposlenici Europske unije.

Prizemlje ove zgrade predstavlja restoran u kojem europski birokrati i njihovi gosti mogu blagovati, dok se gornji katovi koriste za razne društvene i kulturne klubove. Na popisu udomljenih klubova nalaze se Škotski plesački klub i Klub kušača vina.

Opravdanje ove akvizicije je jednostavno: kupnjom objekta dugoročno se zapravo uštedjelo, budući da se prethodno isti prostor unajmljivao.

Širokogrudno financiranje filmske i plesne umjetnosti

Europski je parlament duboko posvećen kulturi, no filmska je umjetnost Europskom parlamentu čak toliko važna da svake godine nagrađuje filmskom nagradom LUX film koji „ilustrira ili propituje temeljne vrijednosti našega europskog identiteta, kulturne raznolikosti Europe ili omogućava uvid u debatu o integracijskim procesima Europske unije“.

Nagrada iznosi četvrt milijuna eura, a pobjednički film ostvaruje financijsku pomoć Europskoga parlamenta u svrhu titlanja na 23 službena jezika Europske unije, uključujući i adaptaciju originalne verzije za osobe oštećena vida ili sluha, kao i potporu za izdavanje DVD-a.

U Uniji je na cijeni i plesna umjetnost. Suvremenoj bečkoj plesnoj trupi „danceWEB-Europe“ koja putuje po Europi, susreće se s drugim plesnim trupama i s njima nastupa, sve u cilju „doprinosa razvoju plesa“, 2008. godine doznačeno je 2,44 milijuna eura. Poduprt od strane EU, plan predviđa doprinos „stvaranju europskih koreografa i plesača sa svrhom unapređenja uvjeta produkcije i poticanja kulturne različitosti u okviru Europe“. Svake godine dodjeljuju školarine za 50 plesača, što im, među ostalim, osigurava besplatan smještaj u Beču i individualni trening umjetničkih članova fundacije.

Leteće Gorile plešu ples smrdljivih nogu

Kulturni program Europske unije financirao je 2007. i 2009. plesnu skupinu Leteće Gorile. Kraljevski teatar Hornchurch ovako je opisao njihov show iz 2005. godine: „Koristeći svoj vlastiti jezik i ritam, glazbu i čavrljanje na nerazumljivu jeziku, Leteće Gorile istražuju ideje prijateljstva, tolerancije, argumentacije i razumijevanja. Predstavili su uzbudljiv Tango, briljantni Ples smrdljivih nogu i nevjerojatno teški Iguana Four-Step. Tango Argumentino postiže akustični uspjeh uporabom saksofona, klarineta, čeličnih tava, didgeridooa [puhačkih instrumenata sjevernoaustralskih urođenika], glazbenih pila, kineskih bubnjeva, ritam-banana i ponešto spektakularnog podrigivanja“.

Kako Leteće Gorile navode na stranici projekta, „ako tu postoji ikakva poruka, onda je to da su ozbiljan ples, glazba i teatar zabavni“. Samo zabavni? S obzirom da su porezne obveznike Unije koštali ukupno 400.000 eura, mi bismo dodali i – skupi.

Suvremeni trendovi u umjetnosti

Svake godine EU financira i „Nagradu Europske unije za suvremenu glazbu / Nagradu razbijača europskih granica (EBBA)“ kroz Kulturni program Europske unije. Ceremoniju za 2011. održali su 12. siječnja prošle godine u Groningenskom kazalištu, tijekom uvodne noći Eurosonic-festivala. Nagrade se dodjeljuju najuspješnijim debitantima koji prodaju svoje albume i idu na turneje izvan svoje domovine. Prema ugovoru Europske komisije za organizaciju ove manifestacije u 2008. godini ukupno je 360.000 eura rezervirano „za cjelokupnu organizaciju i implementacijske troškove svake godišnje nagrade“.

Kulturni je program Europske unije financirao i „Europski joystick orkestar“, visokotehnološki orkestar koji omogućuje sudionicima da stvaraju muziku putem kompjutorskog joysticka. Orkestar nastupa diljem Francuske, Belgije i Italije, a za 2009. godinu Unija ih je financirala s 56.970 eura. Aktivnosti Europskog joystick orkestra uključuju „komponiranje novih djela“, kao i „obrazovanje orkestara mladih umjetnika na joysticku koji ta djela izvode“.

Taj Kulturni program EU doista zna izabrati najbolje (no nipošto ne i najjeftinije) od suvremene umjetnosti. Tako su čak 200.000 eura dodijelili Festivalu umjetnosti europskog vjetra, koji si je postavio za cilj „nužnost povećanja publike za orguljske izvedbe u svrhu ostvarivanja prirodne uloge orgulja u kulturnom životu“. Festival se trudi „osvijestiti Europljane u pogledu raznolikosti njihova zajedničkog europskog kulturnog nasljeđa“ izlažući ih „novim aplikacijama umjetničkih pravila u vezi orgulja“! Festival teži doprijeti do „40.000 ljudi s 80 nastupa koji uključuju otprilike 200 umjetnika sa svih strana Europe, na najmanje 50 priredaba“.

Više od sedamsto tisuća eura za financiranje cirkusa

U suvremene umjetničke trendove svakako možemo ubrojiti i „cirkusku umjetnost nove generacije“. Europska je unija dodijelila 747.900 eura potpore projektu koji, kako ističe Komisija, „uključuje oko 200 mladih ljudi iz različitih kulturnih podneblja koji imaju jedinstvenu priliku razviti stimulirajuće nove izvedbe za moderni cirkus i na taj način očarati transnacionalnu publiku svojim spektakularnim šou-programom“. Cirque Noveau – kako je cirkus nazvan – organizirao je i „ljetnu školu“ koja je prema riječima Europske komisije „kreirala kotao oduševljenja, razmjene, invencije i otkrića kad su se izvođači u raznolikim disciplinama poput trapeza, gutanja vatre, plesa i glazbe sastali kako bi zajedno trenirali.“

Kultura povezuje ljude. To znaju i u Bugarskoj, pa su uspjeli ugrabiti 86.000 eura iz proračuna EU kako bi ostvarili projekt pod pomalo neobičnim nazivom: „Naša kuća – dom našeg jedinstva u iskrenom zagrljaju“. Projekt je predstavljao dio Europske godine međukulturalnog dijaloga i imao je svrhu promovirati dijalog među različitim etničkim skupinama putem kazališta, glazbe i brošura. Mrežna stranica koja je projekt promovirala smatrala je potrebnim istaknuti kako su „planske aktivnosti tematski podijeljene u skladu s odijeljenim prostorima tradicionalnoga bugarskog doma“, te da je „povijesno gledano, teško vidjeti urednu bugarsku kuću opterećenu nemirima.“

Estonsko državno kazalište lutaka i mladih dobilo je 2008. iz EU-fondova 198.500 € za zajednički projekt s Letonskim državnim kazalištem lutaka i lutkarskim teatrom iz Vilniusa koji je imao za cilj „razvoj kooperacije između lutkarskih majstora i muzikologa i EU u svrhu iznalaženja novih i inovativnih načina arhiviranja lutkarskih izvedaba i prezentiranja izložaka u muzejima lutkarske umjetnosti“, kao i „ohrabrivanje baltičkih zemalja na aktivniji interkulturalni dijalog i poticanje otvaranja muzeja lutkarske umjetnosti u drugim Europskim lutkarskim teatrima“. Ta sredstva ne treba miješati s onih 105.996 € koje je Estonsko državno kazalište lutaka dobilo još 2006. kako bi „otkrilo sličnosti i razlike u okviru europskih kultura i kulturnih izričaja“.

8. — Izdvajanja za koktele i užitke

S obzirom da, kako smo vidjeli, Unija među ostalim štuje i filmsku umjetnost, Europska je komisija, prema EU sustavu transparentnosti, izdvojila 4.273 € na „medijski koktel party“ tijekom filmskog festivala u Rimu.

U skladu s financijskim izvješćima Europskog parlamenta, isti je 2009. potrošio 36.860 eura na dizajnerske „protokolarne darove“ poput „tekstilne galanterije, kravata i šalova“. Roba je nabavljena od talijanske dizajnerske tvrtke Nazareno Gabrielli, inače specijalizirane za luksuznu kožnu robu. Iste je godine Odjel za vanjske poslove isplatio 488 € proizvođačima vina, žestokih i bezalkoholnih pića na Fidžiju „za potrebe delegacija Komisije Europskih zajednica“.

Projekt „736 ideja za jedan san“ projekt je koji je dobio čak 175,455 € od unijskog Programa Citizenship kako bi se kreiralo 736 razglednica – po jedna za svakog člana Europskog parlamenta. Razglednice „odražavaju tekuće europske probleme koji generiraju socijalnu isključivost u Europi, kao i specifične načine da ih se riješi“. S obzirom na navedenu vrijednost projekta, ispada da bi svaka razglednica vrijedila 238 eura.

Sustav financijske transparentnosti Europske komisije otkriva da je proslava „Dana Europe“ 9. svibnja 2009. godine, s pratećim eventima u Madridu, Beču, Marseilleu, Lisabonu, Sofiji, Terrassi i Ndžameni u Čadu europske porezne obveznike stajala ukupno 43,529 €!

Team-building u luksuznom hotelu

Europska je unija sklona poticati vesela druženja među svojim birokratima. Godine 2003. osnovan je luksemburški Ured za infrastrukturu i logistiku (OIL) koji ima za cilj osigurati da zgrade Europske unije „udovoljavaju zdravstvenim i sigurnosnim propisima“, brine se za „osiguranje i upravljanje infrastrukturom socijalnog blagostanja“, kao i za kvalitetan smještaj osoblja Unije na području Luksemburga. Tijekom 2009. luksemburški je ogranak OIL-a zapravio 31.871 € svog proračuna na „team-building“, u sklopu kojeg su organizirali put u njemački hotel s četiri zvjezdice opremljen wellness-centrom i vrhunskom teretanom.

Dana 4. studenoga 2010. Vijeće EU raspisalo je natječaj za 40.000 € vrijedan ugovor za trgovce na malo koji žele biti dobavljači darova za različite artikle koje bi Vijeće poklanjalo kao poklone u raznim prigodama. Ponuda je uključivala „nakit“, „kuhane slatkiše“, „satove“ i „kravate“.

9. — Briselski su birokrati istinski ljubitelji životinja

U veljači 2009. odobreno je iz Europskog fonda za regionalni razvoj oko 411.000 eura mađarskoj tvrtki Gyrotech za „unapređenje životnog stila i kvalitete života pasa“. Iako je riječ o IT-tvrtki, aplicirali su za sredstva za razvoj hidroterapije koja bi „pospješila pseću dobrobit“. Sredstva su iskoristili za izgradnju zgrada centrale, no uredi nikad nisu proradili, zarasli su u travu, a centar još čeka realizaciju. Lokalno stanovništvo tvrdi da nikad nikog od djelatnika tvrtke nisu vidjeli u blizini, no usprkos tome Girotech je u travnju iste godine dobio daljnjih 13.307 eura od Unije, ovaj put za projekt menadžmenta internetske prodavaonice koja, čini se, s psećim fitnesom nema neke veze.

Europska unija životinje voli koristiti i u promotivne svrhe, reklamirajući u stvari samu sebe. Tako je osim već spomenutog europskog konja Eurogaloppa smislila još jedan zanimljiv projekt kojim indoktrinira djecu. Ovaj put riječ je o magarcu.

U sklopu 7 milijuna eura vrijedne „Godine interkulturalnog dijaloga“ Europska komisija provela je edukacijski projekt nazvan „Donkeypedia“ u kojem magarac putuje Nizozemskom i susreće se s učenicima osnovnih škola. Cilj projekta bio je “stvaranje odraza svih europskih identiteta”, a magarac Asino je tijekom puta “pisao” i blog. “Noćas sam spavao ispod drveta. Kad sam se probudio, sve su životinje zurile u mene. Sada razumijem kako se ljudi različitith kultura mogu osjećati u Nizozemskoj”, “napisao” je Asino.

10. — Projekti s ruba pameti

Čini vam se da su unijski birokrati namagarčili Europljane odobrivši gornji „magareći“ projekt? Ali, ima Unija financiranih projekata koji doista zaslužuju ući u odjeljak pod naslovom: „S ruba pameti“. Biste li, recimo, željeli doznati zašto je Unija Francuskoj dodijelila 50.317 eura za projekt izgradnje hip-hop laboratorija u Lyonu? Odgovor je jednostavan: taj je projekt imao za cilj „povećati cijenjenje i raspoznatljivost hip-hop plesa u Europi“.

Neki danski biznismen izmuzao je više od 100.000 eura od EU za pomoć u financiranju skijaške padine na Bornholmu – otoku bez većih uzvisina i snijega, a novac je utrošio kako bi označio stazu te kupio snježni top i skije. U prvoj godini ovaj skijaški raj bio je otvoren tek jedan dan.

Preko 25 milijuna eura iz unijske blagajne bilo je tijekom sedam godina dostupno hotelima na francuskom karipskom otoku Guadaloupe u svrhu renoviranja i adaptacije, što je uključivalo i gradnju bazena.

Europska je unija također odobrila projekt od preko 130.000 € koji je provodila Međunarodna glumačka federacija, a koji je imao za cilj istražiti zašto starije žene dobijaju samo „stereotipne“ uloge. Sredstva su iskorištenja kako bi se provelo istraživanje među filmskim i televizijskim producentima te glumicama diljem Europske unije.

U finskom gradu Tampereu putem programa „Kreativni Tampere“, inače namijenjenog za pokretanje poslova, 20.000 eura dodijeljeno je gradskim klaunovima, čija je svrha da doprinose dobrobiti grada.

Virtualna Europa

Unija nastoji inspirirati ljude da uče strane jezike putem „virtualnog plivanja“! Tako je godine 2008. lansiran spektakularan projekt „Otplivaj taj jezični izazov“, koji je namijenjen podučavanju Europljana putem „virtualnih jezičnih bazena“. Ti su „virtualni bazeni“ bili dostupni na internetu te na prikladnim štandovima tijekom vrhunskih europskih plivačkih događanja. Projekt se hvalio kako „daje sudionicima priliku da nauče jezike koji su im potrebni za komunikaciju na međunarodnim plivačkim eventima prakticirajući različita jezična područja“! Želite li se podrobnije o ovome informirati, ne propustite posjetiti službenu web-stranicu projekta .

Virtualne utrke „virtualnog plivanja“ zahtijevaju od sudionika da nauče korisne „plivačke fraze“, primjerice kako da „uhvate taksi do bazena“ ili „chataju o svom performansu“ – na jednom od četiri jezika: talijanskom, mađarskom, finskom i slovenskom. Četvoro pobjednika prethodnih krugova pozvani su na „utrku“ u finalu jezičnog testa koje se održalo na marginama Europskog prvenstva u vaterpolu, u Malagi, srpnja 2008, a pobjednik je nagrađen putovanjem i akreditacijom za plivačko finale na Olimpijskim igrama u Pekingu. Financiranje ovog plivačko-jezičnog pothvata dopalo je unijski program „Socrates“, koji je izdvojio ukupno 172 milijuna eura za različite slične projekte tijekom 2007. i 2008. godine.

Unija je, čini se, sklona „virtualnim“ projektima. Nakon virtualnog plivanja evo nam i virtualnog obilaska mediteranskih otoka! Gotovo tri milijuna eura spiskano je kroz razne programe financiranja za projekt MEDISOLAE 3D koji „uspostavlja mrežu virtualnih otoka“. Jedan je od ciljeva projekta kreiranje softverske aplikacije koja bi omogućila Europljanima da virtualno posjete više od stotinu mediteranskih otoka, putem interneta. Projekt ponosno ističe da „turisti više ne moraju napustiti udobnost svojih naslonjača kako bi iskusili divote mediteranskih otoka“.

Let preko mediteranskih otoka

Virtualni turizam uključuje trodimenzionalnu simulaciju slijetanja zrakoplovom, što Europska komisija na svojoj CORDIS-stranici entuzijastično komentira na sljedeći način: „MEDISOLAE 3D korisnici moći će 'preletjeti' mediteranske otoke i iznenada se obrušiti dolje kad im nešto privuče pažnju; mogu 'sletjeti' na plažu ili na seoski trg i kretati se naokolo kako bi stekli osjećaj za dućane, restorane i atrakcije. Čak mogu i kupovati, rezervirati stolove i sobe u hotelima. Možda je najzanimljiviji aspekt ovog softvera mogućnost da – ako im se ne svidi gdje su sletjeli – jednostavno odlete natrag u zrak i probaju sletjeti negdje drugdje, sve to bez da maknu oči sa svog kompjutorskog zaslona.“

Nije točno da se Unija brine samo za velike, a ne misli na male. Primjerice, tropski otok Madeira ima tek 247.399 stanovnika, a Europska je unija odlučila u periodu od 2008. do 2011. godine utrošiti čak 1,8 milijuna eura iz svojih fondova kako bi sudjelovala u produkciji 2,3 milijuna vrijednog projekta „Trodimenzionalni kit“ na Madeiri. Projekt obuhvaća 11 digitalnih filmova o kitolovu pretvorenih u trodimenzionalni interaktivni doživljaj i namijenjen je prvenstveno Muzeju Baleie u regiji Machico, a poslije će izložba putovati i ostalim muzejima, školama i fakultetima na otoku.

Otac Rambo i domišljati švedski ribari

Unija često očito slabo provjerava kome doznačuje sredstva, za koju svrhu i što se s tim sredstvima dalje radi. Don Mario Loi, talijanski svećenik poznatiji kao „Otac Rambo“ zbog svojeg ranijeg posla instruktora vojnih vještina, optužen je zbog navodnog neprikladnog trošenja 1,3 milijuna eura iz strukturnih fondova EU. Novac je trebao utrošiti na obnovu stare škole kojom se sada koristi dobrotvorna organizacija „Speranza Azzurra 2000“, koju je Otac Rambo osnovao. No, uz pomoć lokalnog poduzetnika, Regiji Pijemont podvalio je krivotvoreni račun za radove na obnovi kako bi dobio novce. Radovi nisu nikad poduzeti, a Unija, umjesto da je pravodobno pripazila, pravdu je morala potražiti na sudu.

Pola milijuna eura doznačeno je dvojici švedskih ribara kako bi srezali i u staro željezo pretvorili svoj ribarski brod. Subvenciju su dodijelile Europska komisija i švedska vlada kao dio pomoći Europske unije za smanjenje europske ribarske flote zbog velikih problema s izlovljavanjem ribe. Subvencija je dostajala ribarima da plate dugove i još im je ostala značajna svota. Ali, umjesto da zaključe svoj ribarski biznis, domišljati su ribari tim novcem kupili novi brod i nastavili po starom. Nevjerojatno, ali istinito: ribari su bili posve iskreni i otvoreni u pogledu svojih planova svo vrijeme i, što je još ljepše, nisu prekršili niti jedno unijsko pravilo. To je zato što je njihov novokupljeni brod kraći od 10 metara (dug je točno 9,95 metara), pa se na nj primjenjuju druga pravila prema kojima im je dopušteno i nadalje ribariti u Sjevernom moru. „Rekli smo točno što namjeravamo učiniti kad smo aplicirali za subvenciju“, izjavio je jedan od ribara za Goteborgs-Posten od 7. svibnja 2010. Eto, glavno da je „sve po zakonu“!

Pet i pol milijuna uzdaha

Europski fond za regionalni razvoj zbilja jako voli Mađarsku. Uz već spomenuti centar za kvalitetu života pasa, ondje su odlučili učiniti nešto i za kvalitetu života ljudi. U tu svrhu uložili su 5,5 milijuna eura za izgradnju luksuznog Beach Cityja na obalama mađarskog „Venecijanskog jezera“, 45 kilometara zapadno od Budimpešte. Objekt treba sadržavati umjetnu pješčanu plažu, šoping-centar i hotelski kompleks na obali jezera, uključujući izložbene salone s fontanama, grijane vanjske i unutrašnje promenade te pješačke „mostove udaha“, nazvane tako po glasovitom venecijanskom Mostu uzdaha. Lokalna nevladina organizacija za zaštitu okoliša i kulturu Angelika ocijenila je da ovaj projekt neće pridonijeti razvoju, već da se radi o uništavanju okoliša i nepotrebnom bacanju novca. Lokalna gradonačelnica Agnes Olah Suranyi ustvrdila je da lokalno vijeće može ostvariti profit od 115 milijuna forinti (preko 400.000 €), ali to bi bilo moguće samo kad bi resort privukao preko 418.000 turista godišnje, što se ukazuje nerealnim, jer ukupan broj ljudi koji posjeti sve resorte na jezeru ne prelazi 400.000.

Unija je potrošila i 1,6 milijuna eura na Kemenes Vulkán Park, „interaktivni vulkanski tematski park“ u mađarskoj regiji Zapadnoj Panoniji. Park u Celldomolku planiran je oko planine Sag koja je zapravo vulkan koji nije erumpirao zadnjih šest milijuna godina. Gradonačelnik Laszlo Feher kaže da je riječ o projektu jednog od najmodernijih europskih tematskih parkova koji pokazuje „nacionalno blago našeg vulkana“.

Ne zaboravlja Europski fond za regionalni razvoj ni Njemačku. Hanoverskom zoološkom vrtu dodijelili su čak sedam milijuna eura kako bi preko oceana dopremio javorova stabla, vukove i nekoliko krda sobova iz najzapadnijeg kanadskog teritorija Yukona te na taj način kreirao autentični kanadski pejzaž pod nazivom „Yukon Bay“ na 22.000 četvornih metara površine, iako upraviteljstvo zoo-vrta nije objavilo precizne podatke o financiranju ovoga značajnog projekta.

Predstavnik Turističke zajednice Yukona potegnuo je čak iz Kanade kako bi ispitao autentičnost projektnog dizajna, a njemački tisak popratio je ovaj događaj pod naslovom „Kanada u Donjoj Saskoj“. Premda ovakav način financiranja ponekad može pridonijeti otvaranju novih radnih mjesta, upravnik zoološkog vrta Klaus-Michel Machens izjavio je da je ovo financiranje proizvelo tek 20 novih radnih mjesta.

No Unija se, velikodušna kakva već jest, ne ograničava na trošenje novaca unutar svojih granica, pa je tako uložila 25 tisuća eura u Srbiju. Projekt: snimanje nijemog slapstick filma koji treba promovirati neverbalnu komunikaciju. Kakvi su odjeci na ovaj uradak u Srbiji, nije poznato.

Većina je navedenih „projekata“ Europske unije iz svih 10 ovdje navedenih područja upitnog trošenja proračunskog novca, nakon što se za njih putem medija saznalo, izazvala zgražanje javnosti. Međutim, Europsku komisiju to, čini se, pretjerano ne brine. Istina, iz dopisa Generalnog direktorata za regionalnu politiku [REGIO B1/AM D(2009)] vidi se da su tvrdnje o navedenim isplatama proslijedili parlamentarnom Komitetu za proračunsku kontrolu, ali ostaje dojam da u Komisiji preko svega olako prelaze.

Postoje i kvalitetni programi

Komisija smatra da su tvrdnje o mnogim od navedenih projekata često tek anegdotalne i izvađene iz konteksta. Teško je ne složiti se s navodom o anegdotalnosti, no ovakve primjedbe, koliko god bile katkad i smiješne (a to su uglavnom zato što je i projekt takav), treba ozbiljno shvatiti. Dodatno, kako je moguće „izvaditi iz konteksta“ podatke o financiranju cirkusa, psećih wellnesa, bivših misica ili poljoprivrednim subvencijama švedskom kralju?

Nitko ne želi niti može osporiti činjenicu da je, primjerice, samo u periodu od 2000. do 2006. godine regionalna politika Europske unije, investirajući u stotine tisuća drugih (razumnih) projekata, stvorila mogućnost za otvaranje 600.000 novih radnih mjesta u Europi. Nitko ne dovodi u pitanje niti (smislena) ulaganja u turizam, kulturu, tehnologiju ili poljoprivredu, a isto tako, potpuno je sigurno da i nacionalne odnosno regionalne vlasti u državama članicama snose svoj dio odgovornosti za kvalitetu odabranih projekata koje financira Europska komisija.

Zaključak da nacionalne vlade snose ukupan teret odgovornosti za prirodu i kvalitet projekta financiranog sredstvima Unije Komisija izvlači iz tvrdnje da je 78% sredstava EU distribuirano od strane zemalja članica u poljoprivrednim davanjima i strukturalnim fondovima. Pa ipak, Sud revizora u svom izvješću za 2009. godinu ističe načelo da „odgovornost za zakonitost i pravilnost trošenja kohezijskih politika počinje u državama članicama, ali Komisija u konačnici snosi krajnju odgovornost za korektnu implementaciju proračuna.“

Dometnimo ovome da neki od spomenutih projekata možda i ne bi bili sami po sebi loši, a neki bi bili čak zanimljivi, ali to bi doista bilo moguće samo u idealnim ekonomskim uvjetima i nikako u vrijeme krize, napose ne ovakve kakva zadnjih godina hara Europom. No kako će 900.000 eura uloženih u golf-park Strelasund u kojem je posao našlo četrdesetak ljudi pridonijeti zapošljavanju u Zapadnoj Pomeraniji? Zar se nije moglo uložiti u što drugo? Veza između potrošnje i potreba u unijskom je proračunu slaba, a ni pojednostavljenje ekstremno složenih propisa i pravila ne bi bilo naodmet, budući da se uzrok pogrešaka u trošenju novca često sastoji upravo toj kompleksnosti.

Sve za čvršću integraciju

Unija raspolaže robustnim budžetom za promociju europske kulture i građanstva, posebice među mladima. Iako se to može činiti dobro uloženim novcem, ipak ostaje činjenica da Unija, kako smo vidjeli i iz nekih gore navedenih primjera, zapravo troši na reklamu same sebe te indoktrinaciju i propagandu usmjerenu na promociju što čvršće europske integracije i „što čvršće unije“ i što potpunije federalizacije. Zbilja je zabrinjavajuća činjenica kako glavni cilj u implementaciji programa Uniji često nije opća dobrobit i kulturno uzdizanje njenih građana, već postoji i drugi, puno konkretniji cilj, koji Unija preko ovih programa nastoji ostvariti.

Unija je vrlo izdašna u financiranju svih vrsta projekata koji promoviraju nju samu i njenu politiku, pa čak financira nevladine i druge organizacije promovirajući europsku integraciju. To čini i kod nas. A riječ je zapravo o neprihvatljivom trošenju novca poreznih obveznika i vrlo nepravednom potezu koji očigledno favorizira pristaše jačeg integriranja zemalja Unije na račun onih koji takvo što ne podržavaju.

„Kako bi građani dali puni doprinos i u potpunosti sudjelovali u europskoj integraciji, veći se naglasak mora staviti na njihove zajedničke kulturne vrijednosti i korijene kao ključni element njihova identiteta“ – jasna je poruka europskog kulturnog programa.

Ono što najviše zabrinjava i susreće se diljem Europe, jest činjenica da Unija nije sklona raspravljanju o bilo kakvim primjedbama ili kritikama, a javne rasprave onemogućava koliko god može. Uravnotežena javna rasprava o ovim problemima za briselske je birokrate zapravo potpuno stran pojam. Najužasnije je što kao ciljne skupine svojih indoktrinacijskih programa Unija sve češće bira školsku djecu i mlade.

Što se pak tiče projekata koje smo opisali u gornjem prikazu, maštovitosti čitatelja prepuštamo da dokuče vrijednosti koje bi takvi projekti mogli predstavljati za građane Europe, kao i opravdanost trošenja sredstava poreznih obveznika Europske unije u svrhu njihove provedbe.

Europska unija i velika nevolja koja dolazi, 2011. — 2012.