Sve počinje i završava s Babilonom

...........................................................................................................................................................................

Budući da njegova detaljna elaboracija nije predmet ovog rada, na ovom mjestu samo sumarno izlažemo prikaz toga vjekovnog plana:  

S vremenom, te iz Babilona potekle loze sele se u Europu, kasnije i dalje, sa sobom noseći svoje drevne simbole i vjeru. Postaju vrhovna europska aristokracija te se infiltriraju u politiku, vlast, sve institucije te bankarstvo. Ti “prosvijetljeni” vladari svijeta iz Babilona, koji se i nazivaju iluminati, kroje novoosmišljen sistem profita i trgovine uz pomoć ratova i manipulacije. Još jedno ime za istu božicu koju iluminati i dan danas štuju jest Europa.

Semiramida putuje svijetom

Identičan kip nalazi se na obali Seine u Parizu. Predstavlja boginju Semiramidu (Izidu, Aštarotu) s vijencem od sunca i bakljom koja ne simbolizira nikakvu slobodu već ropstvo koje uspostavlja “prosvijetljena” sotonistička elita. Statua je simbol babilonskog bratstva i poručuje: “Mi vladamo ovom zemljom, a vi ste preglupi da to shvatite.” Zapazite također postament njujorškog kipa - on stoji na Suncu, drevnom poganskom božanskom simbolu.

Autor “kipa slobode” je francuski mason Frederic-Auguste Bartholdi, a lice toga kipa oblikovao je prema licu svoje majke. Kip je posvećen 28. listopada 1886. Ceremonijom je predsjedao Grover Cleveland, jedan od rijetkih američkih predsjednika koji nije bio mason, a vjerski je obred vodio mason Henry Potter, episkopalni biskup njujorški. Prigodnim se govorom skupu obratio mason Chauncey M. Depew, američki senator. 

Simbolika je eliti veoma važna

...........................................................................................................................................................................

Elita je u potpunosti opsjednuta simbolikom i ritualima. Stoga i nije čudno da je motiv štovanja majke s djetetom (Semiramide s Tamuzom) proširila posvuda i na taj ga način učinila arhetipom svih božanstava. 

"Semiramida postaje poznata kao 'kraljica nebesa' i prototip ostalih poganskih božanstava."  (D. Terrell: World religions)

"Semiramida je model i izvornik svake božice i kultne ženske figure u drevnom i modernom svijetu." (Dr. B. Self: Semiramida, babilonska kraljica)

Idolopokloničko štovanje Semiramide i Tamuza potječe iz Babilona (19.-16.st.pr.n.e.)

Babilonska misterijska religija kaže: Nakon što je bio ubijen, Nimrod uzlazi na Nebo i postaje bog Sunca. Boginja Mjeseca Semiramida bezgrešno je s njim začela, te rodila sina Tamuza, utjelovljenog boga Nimroda. 

Otada, ova se priča uz manje varijacije uvijek iznova ponavlja... posvuda. Motiv bezgrešnog začeća i štovanja majke s djetetom širi se čitavim svijetom. Bezgrešno začeti sunčani bogovi rađaju se kao po pravilu 25. prosinca.

Babilonska veza

...........................................................................................................................................................................

Uz to što joj je simbolika oduvijek bila veoma važna, iluminatska je elita oduvijek opsjednuta ritualima. Prilagođujući svjetske religije svojim izvorima uspjeli su stvoriti iluziju uslijed koje ljudi ne znaju da u stvari štuju njihova drevna babilonska božanstva među kojima, dakako, Semiramida zauzima istaknuto mjesto.

Babilonske zvjezdice

Dosad smo već utvrdili da su priče o Semiramidi, Mariji, Europi... zapravo jedna te ista priča s istom babilonskom simbolikom. I Marija i Europa zapravo predstavljaju staru babilonsku božicu Semiramidu. Drugim riječima, Semiramida = Marija = Europa. Ista priča, ista simbolika.

Europski ekvivalent Semiramide je Marija, stoga i ne čudi da je upravo Dan bezgrešnog začeća Marijinog (nebiblijska katolička dogma koju je 1854. uspostavio papa Pio IX, a koja govori o tome da je i sama “Djevica Marija” bezgrešno začeta), koji pada 8. prosinca, elita izabrala za dan kada je 1955. prihvaćena zastava EU s dvanaest zvjezdica.  Slučajnost? Ni slučajno. 

Tako dvanaest zvjezdica na europskoj zastavi ne simboliziraju države, nego su to babilonske zvijezde koje pripadaju babilonskoj božici Semiramidi koju se predstavlja kao Mariju. Semiramida je Marija je Europa.

Europsku zastavu su dizajnirali Arsène Heitz i Paul Lévy za Vijeće Europe, a Europska je zajednica (kasnije Europska unija) preuzima. Dvanaest zvjezdica povezane su s aureolom od dvanaest zvijezda Djevice Marije (tj. Semiramide) kako ju predstavlja sakralna umjetnost Katoličke crkve. 

Dizajner europske zastave, Arsène Heitz, istaknuo je da mu je knjiga Otkrivenja u kojoj se ova aureola od 12 zvjezdica spominje pomogla u inspiraciji. Naime, Otkrivenje 12:1 citira se kako bi se objasnila simbolika: “Žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda.” 

U tom biblijskom stihu Katolička crkva (ne i ostale) vidi Mariju, a kruna od zvijezda interpretira se kao “kruna besmrtnosti”. Unatoč službenom nijekanju biblijskih odrednica, Vijeće Europe obdarilo je 21. X. 1956. grad Strasbourg, svoje službeno sjedište, vitrajem za štrazburšku katedralu pariškog umjetnika Maxa Ingranda koji sadrži Marijine (tj. Semiramidine) zvjezdice. 

Katolička crkva u Hrvata također podržava ideju o marijanskim zvjezdicama u europskom krugu. U svojoj propovijedi u crkvi svetog Franje Ksaverskog u Karlovcu srpnja 2011. vojni biskup Juraj Jezerinac među ostalim je izjavio da 12 zvjezdica sa zastave Europske unije simbolizira 12 zvijezda krune Blažene djevice Marije jer, kako je rekao, Europa ima kršćanske temelje. Neka ostane, međutim, zabilježeno i to da Jezerinac smatra da se unatoč 'jasnim kršćanskim temeljim' Europe upravo kroz Europsku uniju, 'u ime neke slobode', nastoji progurati sekularnost.

Semiramida pred Europskim parlamentom

I opet “slučajnost”: simbol Semiramide (Europe) koja jaše na biku (Nimrodu) ne nalazi se samo na kovanici Eura, nego je, u vidu kipa, postavljen i ispred Europskog parlamenta (da, to je onaj pseudo-parlament koji samostalno ne donosi zakone) u Strasbourgu. 

Europski put u Babilon

Dosad smo već vidjeli kako su drevni Babilon, njegovi bogovi i simboli nepresušan izvor inspiracije europskoj eliti. Zapravo sva ta simbolika ima vrlo malo veze s Europom, ali je zato očito duboko u srcu onih koji njome vladaju. Da je tome tako, nedvojbeno svjedoči i primjer koji slijedi, a vezan je uz plakat Vijeća Europe.

Ovdje treba napomenuti da Vijeće Europe ne treba brkati s Vijećem EU ili Europskim vijećem, koji su tijela Europske unije. Vijeće Europe nije tijelo EU, nego međunarodna organizacija 47 država članica šire europske regije čiji su glavni zadaci, kako se obično ističe, jačanje demokracije, zaštite ljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu. Najveći doseg Vijeća Europe ogleda se u Europskoj konvenciji o ljudskim pravima iz 1950. koja služi kao osnovni pravni dokument Europskom sudu za ljudska prava. Hrvatska je članica Vijeća Europe od 1996. godine.

Idejni začetnik Vijeća Europe je Winston Churchill koji je u svom predavanju na ciriškom Sveučilištu 1946. izložio ideju od "Sjedinjenim Državama Europe", po uzoru na SAD. Iako, dakle nije riječ o tijelu EU, značajno nam je na ovom mjestu među ostalim i zato što to tijelo koristi istu zastavu kao i EU, pa tako dijeli i istu simboliku. 

Motiv slike s postera kojeg je tiskalo Vijeće Europe uzet je sa znamenite slikarije flamanskog umjetnika XIV. stoljeća, Pietera Brueghela. Predstavlja ilustraciju poznate priče o kuli babilonskoj iz 11. poglavlja biblijske Prve knjige Mojsijeve (Knjige postanka), prema kojoj su ljudi htjeli izgraditi sebi spomenik s kulom do neba, što Bog osujećuje pomiješavši im jezike. 

Slika je ponovo otisnuta 1996. u jesenskom izdanju International Currency Reviewa, časopisa svjetske financijske zajednice, koji perceptivno bilježi da je europski simbol dvanaest zvjezdica iznad kule neobično izvrnut, tako da predstavlja obrnute pentagrame, što je dobro poznati okultni simbol.

Ima još babilonske simbolike u Europi. Naime, jedna od zgrada Europskog parlamenta u Strasbourgu (zgrada Louise Weiss) uključuje i toranj koji kao da izgleda nedovršeno. Što li je nadahnulo arhitekte nove Europe da podignu baš ovakvu zgradu koja neobično nalikuje na babilonsku kulu, arhetip pobune protiv Boga? 

Što babilonska kula ima zajedničko s Europom? Novovjeki predstavnici drevnih babilonskih loza infiltriranih u europsku elitu očito su sagradili kopiju građevine koja im je prirasla srcu. Na trećoj slici lijepo se vidi kako se Brueghelov prikaz kule babilonske i zgrada Parlamenta preklapaju gotovo bez šava.

Svatko u srcu nosi čežnju za onim što mu nedostaje. Nije li to jedini logičan zaključak koji bi mogao objasniti motiv europske (i svjetske) elite da tiska plakate i gradi kopije drevnih babilonskih građevina, kuje novac s likom babilonskog božanstva i podiže mu kipove?

 Europska unija i velika nevolja koja dolazi, 2011.