U Europu po svaku cijenu: Juriš na euroskeptike!

......................................................................................................................................................................................................................

"Nadamo se da ćemo u konačnici uvjeriti naše građane u dobrobiti punopravnog članstva u Europskoj uniji",  kazao je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković. Jeste li spremni da vas nagovore da glasate za EU? Oni su spremni: Vlada će u tu svrhu potrošiti 15 milijuna vašeg novca...

......................................................................................................................................................................................................................


Građani Hrvatske su - o vlastitom trošku - izloženi nemilosrdnoj i žestokoj jednostranoj proeuropskoj indoktrinaciji i propagandi 

 


Za indoktrinaciju građana Hrvatske, odnosno, kako to oni vole reći komunikacijsku strategiju, kojom će građanima Hrvatske pokušati objasniti da je Europska unija raj na zemlji i da će sve biti spektakularno kad Hrvatska pristupi toj diktatorskoj federaciji, Vlada planira potrošiti čak 15 milijuna kuna novca poreznih obveznika! 

Toliki novac potrošit će kako bi nam lagali da će, kad uđemo u saveznu europsku diktaturu gotovo preko noći nestati nezaposlenosti, gospodarski rast vinuti se u neslućene visine, a trgovinska razmjena procvjetati.

Što je najgore, budući da će tih 15 milijuna, dakako, izvući iz proračunskih  sredstava, zapravo ćemo mi sami morati platiti kako bismo slušali te laži. Platit ćemo kako bismo omogućili kvislinškim unionistima da se dokopaju raskošnih unijskih sinekura i budu još bogatiji!  

 

"Nadamo se da ćemo u konačnici uvjeriti naše građane u dobrobiti punopravnog članstva u Europskoj uniji", kazao je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković predstavljajući komunikacijsku strategiju za ulazak RH u EU na sjednici Vlade 9. veljače 2011.

Unionistica Kosor je kazala da je odsad pa ubuduće sve što rade dio te komunikacijske strategije. 

Korumpirano unionističko elitno političko društvo svjesno je činjenice da ih, poslije svega što su mu priredili, narod baš previše ne zarezuje, niti dijeli njihovu oduševljenost kad je u pitanju podvrgavanje zemlje briselskim eurokratima. Podrška pristupanju Hrvatske Uniji je mala, pa su zato odlučili provesti agresivnu propagandnu kampanju ne bi li to promijenili. 

Zato su se sada odlučili za svojevrsni “juriš na euroskeptike”, tj. na eurorealiste. U tome je cijelo društvo s vrha hrvatske oligarhijske piramide posve složno. Udruženim snagama, procijenili su, bit će žešći i uspješniji u svom jurišu. Tako su se trenutačno vladajućim figurama u toj borbi zdušno pridružile i trenutačno oporbene figure. Zapravo je - osobito kada je o Uniji riječ - posve suvišno i besmisleno govoriti o vlasti i oporbi u Hrvatskoj, kao da bi to bile neke suprotstavljene strane. Jer, između takozvane "vlasti" i takozvane "oporbe" po ovom pitanju vlada apsolutno suglasje. 

U tom smislu, početkom veljače 2011. u sjedištu SDP-a održala se otvorena sjednica Savjeta SDP-a za međunarodne odnose na temu 'Hrvatska u finišu pregovora s Europskom unijom'. Uvodna izlaganja održali su Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora. Osvrnuli su se na dosadašnji tijek pregovora, definirali ključne preostale zadaće, kao i korake u pristupanju Uniji koji nas očekuju nakon pregovora.

Unionistica Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora (inače i potpredsjednica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke - ELDR), u svom izlaganju istaknula je da je na političkoj sceni jedini bitan politički konsenzus postignut oko ulaska Hrvatske u EU. Baš je to lijepo konstatirala, kao da to i vrapci na grani ne znaju.

'Naša je zadaća informirati javnost o onome što nas u budućnosti čeka. Možda nisu svi zainteresirani za svaki sadržaj, ali svi žele da ih se tretira kao normalne i inteligentne građane', naglasila je Pusić. Pritom gorljiva unionistica Pusić, dakako, ne misli da građane treba informirati i o teškim manama i defektima EU, nego samo o njenim prednostima - onako kako ih oligarhija vidi. U sklopu toga, mora se narodu "objasniti" zašto je jako dobro to što će se ukinuti nulta stopa PDV-a i uvesti najmanje pet posto na sve vrste kruha, mlijeka, knjiga, znanstvenih časopisa i ortopedskih pomagala, a zatim tu se radi i o uvođenju novih trošarina za električnu energiju, plin i duhanske proizvode te ukidanju posebnih poreznih olakšica. I to je tek početak. 

Pretpostavljamo da se neće ići tako daleko da se građanima tumači kako će moći veselo sudjelovati i u troškovima nabavke flote luksuznih automobila članova Europarlamenta ili kako će biti u prilici radosno financirati dug Ujedinjenog Kraljevstva s više milijuna eura. Da i ne spominjemo da se najvjerojatnije građanima neće objašnjavati kako je Europska unija u stvarnosti korporatistička federalna diktatura, a ne parlamentarna demokracija. Jer, moglo bi se u tom procesu "informiranja javnosti" i pretjerati, pa zaglibiti u narodni gnjev kada svi shvate u kakvu ih kaljužu oligarhija gura.

Unionistica Pusić u jednome je u pravu: svi žele da ih se tretira kao normalne i inteligentne građane. Unionistički plan, međutim, upravo tu upada u najveću rupu: kako da kažu građanima sve što im žele reći, istodobno sakriju sve što im treba sakriti, a da građani u cijelom tom procesu ne primijete da ih ne tretiraju kao normalne i inteligentne, nego kao ovce. Ljudima će udružena vrhuška pokušati predstaviti da je stvar s ulaskom u EU već gotova, da je referendum formalnost, a da je sve što oni rade zapravo na tragu "povijesnog hrvatskog cilja". Ispustit će pritom, dakako, nezgodne detalje toga povijesnog cilja. 

Da cijelu stvar pokušavaju predstaviti kao svršen čin najbolje svjedoče riječi unionista Milanovića koji je na naprijed navedenom sastanku rekao da je ova priča uglavnom gotova. 'Trebamo uvjeriti građane da će im to donijeti samo dobro. Kada uđemo u EU, više nego ikada ćemo odlučivati sami. Ostajemo gazde, razlika je samo hoćemo li biti dobri ili loši gospodari', rekao je Milanović. Doista nevjerojatna hrabrost, izjaviti ovako nešto. Odlučivat ćemo sami? Ostajemo gazde? Ma hajde! Kako, kada će 85% našega pravnog poretka činiti europsko pravo, na formiranje kojeg ćemo imati posve minoran utjecaj, da ne kažemo nikakav. Kada se pogleda kako stvari stoje u EU, kakva je njena zakonodavna procedura, kako se financira i što o tome imaju za reći države članice (vidjeti našu stranicu EU danas), onda je posve jasno da je ova Milanovićeva izjava čista floskula.

Dalje je na tom sastanku naglasio da je dobro da se referendum odvija odvojeno od parlamentarnih izbora. 'Ukoliko Vlada bude priču oko EU koristila kao komunikacijsku strategiju u izbornoj kampanji, nećemo joj zamjeriti', istaknuo je Milanović. Pa naravno da neće, jer cilj im je isti. Zato je ovaj "juriš ne euroskeptike" zajednički juriš čitave hrvatske oligarhije na građane. Ili protiv njih, ovisno o tome kako na to gledate. 




Sumnjivo istraživanje Jutarnjeg lista: Građani Hrvatske odjednom su svim srcem za Europsku uniju?!

...........................................................................................................................................................................

21. ožujka 2011. - Autor: Redakcija


Ilustracija: Jutarnji list 


U sklopu juriša na euroskeptike kojeg protiv hrvatskih građana provodi cjelokupna hrvatska oligarhija potpomognuta kolaboracionistima, Jutarnji list, eurofilska tiskovina tabloidno-senzacionalističkog tipa pod utjecajem stranog kapitala, objavila je poprilično nevjerojatno "veliko istraživanje" prema kojem bi na referendumu o ulasku u EU čak 56 posto građana glasovalo za, dok bi 37 posto njih bilo protiv. Koga li su samo anketirali kako bi došli do takvih rezultata? Članove Vlade? Bankare? Krupne kapitaliste? 

Misteriozna anketa deklarirano proeuropskog Jutarnjeg lista, provedena tko zna kad na tko zna kojem uzorku, otkriva "da euroskepticizam kojem svjedočimo na antiglobalističkim i desničarskim prosvjedima u Zagrebu i drugim hrvatskim gradovima nema potporu većine građana. Istraživanje se, dakako, nije bavilo potporom aktualnoj Vladi."

Veselje rezultatima dobivenim ovim "velikim istraživanjem" Jutarnji list ističe briljantnim zaključkom: "Unatoč tomu što euroskepticizam u Hrvatskoj vidljivo jača, potpora hrvatskih građana ulasku u EU - raste." 

Što nam poručuje ta kontradiktorna rečenica s ruba pameti? Žele li nas uvjeriti kako hrvatski građani - koji su sumnjičavi u pogledu Europske unije (jer to bi, otprilike, obuhvaćao pojam euroskeptičnosti), i još je prema istom istraživanju smatraju nepravednom, - unatoč svemu tome sveudilj žele da njihova država pristupi toj istoj Uniji? Želi li Jutarnji list hrvatskim građanima, kratko rečeno, poručiti da su poludjeli? Ili na nemoguć način pokušavaizvući već gotovo potpuno propalu europsku stvar?

Još više zbunjuje činjenica da najveću prednost članstva Hrvatske u EU hrvatski građani vide u - mogućnosti zapošljavanja. Skoro 50% navodno ih se tako izjasnilo. To je vrlo čudno, kada se zna da su sve članice EU dobile pravo da zabrane zapošljavanje hrvatskih državljanja čak sedam godina od eventualnog ulaska Hrvaske u EU. Ako bi to bilo 2013. godine, samo bi rijetki hrvatski građani našli posao u EU prije 2020. godine! Znači, hrvatski bi građani glasali za EU samo kako bi se za 10 godina mogli ondje zaposliti, pri čemu bi u međuvremenu trpjeli više cijene, koje su, prema Jutarnjem, naveli kao glavni nedostatak hrvatskog članstva u EU! Zbilja je začuđujuće to "veliko istraživanje".

Pogrešno označujući aktualne protuoligarhijske prosvjede kao antiglobalističke i desničarske (jeftinog li pokušaja difamacije!), spomenuta proeuropska tiskovina u popratnom tekstu radosno primjećuje kako rezultati istraživanja otkrivaju da potpora ulasku u EU raste i bitno je veća nego tijekom mandata prethodne dvije vlade. U mandatu Sanaderove Vlade samo je 32 posto građana podupiralo ulazak Hrvatske u Europsku Uniju, a danas je - piše Jutarnji list - njih 56 posto za ulazak.

Istraživanje tog lista kao da je naručeno iz kabineta ministra Jandrokovića, kojemu bi se, kao i čitavoj hrvatskoj Vladi i oporbenom dijelu oligarhije, jamačno svidjelo kad bi ti rezultati bili točni. No, u takvo što doista je teško vjerovati. Čak i službeno istraživanje EU, Eurobarometar br. 74, pokazuje kako je potpora hrvatskih građana ulasku u EU mizerno mala. 

Naravno, objavljujući pod krinkom "velikog istraživanja" ovaj indoktrinacijski pamflet vrlo sumnjive točnosti, Jutarnji list nije propustio citirati predstavnika dijela političke elite, ovaj put je u tu svrhu prenesena radosna izjava Tonina Picule iz SDP-a. Za njega je "povratak povjerenja u EU dobra politička vijest", iako smatra da zasluge za to ne treba pripisivati Vladi Jadranke Kosor. “Raduje činjenica da većina građana podupire ulazak u EU, čak i kada ne podupire rad aktualne Vlade. Očito su diferencirali podršku eurointegracijskim procesima, koji su važni za budućnost zemlje i njihove djece, od potpore trenutačnoj vlasti”, tvrdi Picula.

Princip djelovanja Unije, domaćih unionista i kolaboracionista u koje možemo ubrojiti i medije u stranom (europskom) vlasništvu - uglavnom je sličan u svim zemljama, bilo članicama bilo kandidatkinjama. Jaka, premda prilično providna propaganda u tom je sklopu uvijek prisutna. Primjerice, prije drugog referenduma o prihvaćanju Lisabonskog ugovora u Irskoj potrošili su čak 139.000 funta kako bi tiskali pamflete o ljepotama Unije prepune drskih laži o otvaranju milijuna radnih mjesta i poboljšanju prava radnika. 

Stoga nas ovakvi proeuropski tekstovi u medijima pod utjecajem krupnog europskog kapitala ne trebaju čuditi. Dapače, ovakve propagandne pamflete zamaskirane u istraživanja, intervjue, prikaze i tome slične forme u medijima u Hrvatskoj (koje namjerno ne nazivamo hrvatskim, budući da su mahom u stranom vlasništvu) treba u budućnosti očekivati u golemim količinama. Jer, protunarodni indoktrinacijski juriš je počeo.




 Vlada u svibnju pokreće kampanju kojom odgovara na 50 najčešćih pitanja koja muče građane u vezi ulaska u Europsku uniju

...........................................................................................................................................................................

11. travnja 2011. - Izvor: Novi list - Autor: Irena Frlan


Kampanja će se temeljiti na 50 pitanja koja najčešće tište ljude kad je u pitanju pristupanje Uniji


Početkom svibnja Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija lansirat će informativnu kampanju o ulasku Hrvatske u Europsku uniju kojoj je cilj, kako napominju na Zrinjevcu, informirati građane o EU, a ne nagovarati ih da budu za ulazak.

Kampanja će se temeljiti na 50 pitanja koja najčešće tište ljude kad je u pitanju pristupanje Uniji.  »Kroz ta pitanja i odgovore govorit će se o predrasudama i zabludama koje vladaju u Hrvatskoj«, kažu u MVPEI-ju, dodajući da su pitanja rezultat istraživanja stavova građana te da je u njima »sumirano 50 nedoumica o EU«. 

Prema neslužbenim informacijama, neka od pitanja su, primjerice, hoće li ulaskom u EU nekretnine biti rasprodane, hoće li Hrvatska izgubiti suverenitet, hoće li biti zabranjeni tradicionalni proizvodi i običaji poput kolinja, što će se dogoditi s ribarskom flotom, postoji li u EU beneficirani radni staž. 

U MVPEI-ju uvjeravaju da, iako će tek sada krenuti s vidljivijom kampanjom, proces informiranja građana traje već godinama pa kao primjer navode da su samo u 2010. održali rasprave o EU u 22 grada, više od 70 predavanja i radionica za učenike, 34 seminara za državne službenike i tome slično.

Međutim, sada će se koncentrirati na sve slojeve stanovništva na način da će objaviti spotove u kojima će »obični« građani postaviti pitanje i dobiti odgovor. Spotovi bi trebali izgledati kao svojevrsna anketa na ulici. 

Europski dužnosnici dosad su u više navrata hrvatskim vlastima spočitnuli nepostojanje kontinuirane informativne kampanje o EU , a to ih je posebno brinulo u posljednje vrijeme, kada se Hrvatska počela približavati kraju pregovora. Iako su iz hrvatskih institucija često odgovarali da se ne žele iscrpiti u kampanji kad se ne zna kad će biti referendum, očito su sada promijenili mišljenje.

No, informativna kampanja samo je prvi dio komunikacijskog plana. Drugi dio bit će »prava«, referendumska kampanja koju će pokrenuti nakon što bude objavljen datum završetka pregovora. Očekuje se da će uskoro biti raspisan i natječaj za odabir loga i slogana te referendumske kampanje.




Korporatistička ucjena na djelu

...........................................................................................................................................................................

17. travnja 2011. - Autor: Redakcija

 

Direktor tvrtke Inter Ikea za Sloveniju i Hrvatsku, stanoviti Branko Mihajlov, najavio da će Ikein trgovački centar u Zagrebu ipak površinom biti manji od prvotno planirane kvadrature, jer su se tržišne okolnosti promijenile. Zbilja? Što se promijenilo? Jesu li u pitanju doista tek „tržišne okolnosti“ ili iza toga čuči nešto drugo? Kod nekih „bitnih pitanja“ (kao što je u našem slučaju indoktrinacija naroda da glasa za pristupanje EU) Uniji i oligarhiji se pridružuju i oni koji jedini od Unije imaju koristi – krupni kapitalisti (korporatisti). Zato je korporatistička ucjena zapravo dio proeuropske propagande


Trgovina namještajem Ikea trebala bi biti otvorena u jesen 2012. godine, a ostatak trgovačkog centra, po novom, u proljeće 2013. godine. Direktor InterIkee je objasnio i zašto se centar otvara u dva navrata: tako traže korporatisti. Naime, Decathlon, njihov veliki zakupac za sportsku opremu, uvjetovao da u trenu otvaranja njihove trgovine u centru Hrvatska bude član EU. Zbilja zgodno: ako si u EU, onda tvoj novac očito vrijedi više!

U ovom trenutku ne znam hoće li u jesen 2012. Hrvatska zaista biti u EU. Ne možemo si dozvoliti da imamo pet tisuća četvornih metara praznih. Osim njega još je dosta manjih postavilo isti uvjet, pa se broj penje na 10 tisuća kvadrata. Zato smo mi jedan dio ostavili za drugu fazu“, objasnio je Mihajlov. Dakle, nije samo ni Decathlon u pitanju – i druge korporacije voljele bi prvo vidjeti Hrvatsku u Europskoj uniji, a tek onda građane Hrvatske pred svojim blagajnama! 

A tim građanima Ikea je očito primamljiva i kao poslodavac, jer namjerava zaposliti 300 ljudi, a samo u tjedan dana otkad je raspisala natječaj za menadžere (tek nekoliko radnih mjesta), pristiglo je 700 prijava. Koliko li će tek biti prijava kada se krene s gradnjom, pa Ikea raspiše natječaj za još 200 osoba? Bilo bi, vjerojatno, i više radnih mjesta da se odmah otvara čitav kompleks, no za to Ikeini zakupci žele najprije vidjeti Hrvatsku u Europskoj uniji, pa će tek onda odlučiti hoće li se udostojiti prodavati u Hrvatskoj svoje proizvode.

I sad bi, naravno, narod trebao sveudilj glasati za Europsku uniju, želi li „obrtati ručku“ na Ikeinoj blagajni ili ondje kupovati. Ako nema članstva u Uniji – nema ni pola Ikee.

Sad, bilo bi logično pretpostaviti da taj narod nije baš toliko bedast, da zbog par korporativnih proizvoda koje će kupiti u Ikei odmah promijeni mišljenje i pohrli glasati za priključenje svoje države nedemokratskoj federaciji Europskoj uniji. Ali, priča je ipak malo šira.

Ovo je, naime, tek početak priče o ucjeni. Hoće li i druge korporacije zaprijetiti bojkotom Hrvatske, ako ona ne bude u Europskoj uniji? Vjerojatno hoće, jer Unija je korporativna država i korporacije (a ne narod ni unijske institucije) njome najizravnije vladaju.

Za očekivati je čak da se hrvatskoj unionističkoj političko-crkvenoj vrhuški u agitatorskoj djelatnosti za Europsku uniju prije referenduma pridruže čak i neke korporacije koje već djeluju u Hrvatskoj. Mogle bi (i najvjerojatnije će to i učiniti) priprijetiti da će njihov dragocjeni kapital „odletjeti“ iz Hrvatske, ne glasamo li za priključenje Uniji.

To je sasvim realan ucjenjivački scenarij. I, udružen s drugim subverzivno-propagandnim faktorima, pokazao je svoju uspješnost na djelu. Pogledajmo primjer Irske. Ondje je oligarhiji i korporatistima 2009. nužno bilo potrebno da Irci glasaju za tzv. Lisabonski sporazum (tj. ustav Europe pod drugim imenom). Taj sporazum Irci su već jednom na referendumu odbili, druge zemlje EU nisu imale ni prilike glasati o Lisabonu, jer je referendum za usvajanje sporazuma predviđen samo u Irskoj.

Budući da Sporazum/Ustav sadrži sve bitne odrednice Unije kao proturadničke neoliberalne države (što korporatistima izrazito pogoduje), perjanice korporatizma potrudile su se oko njihova zajedničkog cilja – „nagovaranja“ naroda da glasa za Lisabonski sporazum.

Irski su glasači tako bili izloženi nezapamćenoj indoktrinacijskoj kampanji, prijetnjama i lažima. To je uključivalo i propagandu koja je trubila o tome kako će, u slučaju da glasa protiv Sporazuma, „irski narod sam sebe osuditi na ekonomsku izolaciju“. Zajedno s političarima u nezapamćenu propagandnu kampanju uključile su se i mega-korporacije. Ryanair je tako potrošio čak pola milijuna eura na kampanju za Lisabonski sporazum, a Intel nekoliko stotina tisuća eura. Multimilijarderska farmaceutska kompanija Pfizer priprijetila je Ircima da će "kapital odletjeti iz Irske" budu li glasali protiv Sporazuma. Onda su nadležni još promijenili i pravila o nepristranosti irskih medija, i put usvajanju Lisabonskog sporazuma u Irskoj bio je otvoren te su Irci  2. listopada 2009. na referendumu prihvatili Lisabonski sporazum. O tome što se doista dogodilo u Irskoj čitajte opširnije na našoj podstranici EU danas.

A sad ćemo sličan scenarij gledati i u Hrvatskoj. I ostaje nam vidjeti hoće li korporatistička ucjena djelovati i hoćemo li prodati zemlju za korporatističke škude. 




Protivljenje Europskoj uniji nije protivljenje Europi 

...........................................................................................................................................................................

19. travnja 2011. - Autor: Redakcija

 

Jedan od argumenata onih koji zagovaraju pristupanje Uniji jest taj da se protivljenjem ulaska u nju Hrvatsku automatski udaljuje od Europe i utrpava u balkansku krčmu. Čak se plaši ljude i nekim novim balkanskim savezom. Ta je perfidna politika udružene oligarhije koja igra na emocije glasača dakako potpuno pogrešna i lažna. Jer protivljenje uniji (iz pravih razloga) nije zagovaranje nikakve balkanštine. Hrvatsku se ne može udaljiti od Europe, jer je Hrvatska u Europi (a ne u Južnoj Americi, na primjer). A Europa i Europska unija nipošto nisu isto, kao što se to od strane vrhuške stalno pokušava imputirati.

 

Unionisti namjerno podmeću "balkanska jaja" i brkaju Europu i Europsku uniju - ministar vanjskih poslova i europskih integracija, unionist Jandroković 

 


Želimo li da Hrvatska bude balkanska ili europska? – kriči udružena oligarhija.  To je glavno pitanje koje postavljaju oni koji žele nekakvim balkanskim savezom uplašiti građane i time ih nagovoriti da podrže Uniju. To je pitanje, naravno, pogrešno pitanje.

Uostalom, pogledajte samo tko to stalno podmeće onima koji su – zbog obilja dokaza – protiv ulaska u EU da su time za nekakve balkanske saveze? Upravo oni koji se stalno ljube, sastaju i jedu kruh i sol s tim „balkancima“. Jadranka za EU, Jadranka u Smederevu! Da se razumijemo, nema ništa loše u „regionalnoj suradnji“, ali je problem što čak i tu suradnju predstavnici vlasti zemalja jugoistočne Europe ne podržavaju zato što bi oni to jako željeli, nego u prvom redu zato što im je to naloženo Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Za razliku od onih 10 zemalja koje su pristupile Uniji 2004. godine, u sporazume za „balkance“ Unija je ugradila kao uvjet i ova regionalna druženja kojima stalno svjedočimo. Takva regionalna suradnja nema veze s međusobnom ljubavi ili ekonomskim interesima, nego s direktivom Unije! Tu Unija kolo vodi, a ne marionetske vladajuće vrhuške!

Ali oligarhija je vrlo uporna u podmetanju „balkanskog jajeta“ svima koji ne smatraju Uniju dobrim integracijskim okvirom. Evo primjerice najnovijih floskula iz usta unionista Jandrokovića, hrvatskog ministra vanjskih poslova i europskih integracija:

“Ova zadnja istraživanja ne određuju ono što zaista hrvatski građani misle o Europskoj uniji. Uvjeren sam, kada dođe trenutak referenduma, da će velika većina hrvatskih građana glasovati za ulazak u EU, siguran sam u to zbog toga što će sasvim dobro procijeniti da odlučuju između europske budućnosti Hrvatske i povratka na one vrijednosti koje su odbačene na referendumu 1991. godine. Pojednostavljeno, na referendumu ćemo odlučivati želimo li da Hrvatska bude utemeljena na europskim vrijednostima ili tzv. balkanskim“, rekao je hrvatskim novinarima ministar Jandroković.

Unionist Jandroković trenutno predvodi hrvatsko izaslanstvo na međuvladinoj konferenciji o pristupanju na kojoj će Hrvatska zatvoriti pregovore u dva poglavlja. U ponedjeljak popodne u Europskom parlamentu razgovarao je sa šefom zastupničkog kluba Europske pučke stranke (EPP) Josephom Daulom i sa slovenskim liberalnim zastupnikom Ivom Vajglom.

Jandroković je svoje sugovornike izvijestio o trenutačnom stanju pristupnih pregovora. Razgovaralo se i o presudama Haškog suda, pri čemu je ministar Jandroković izvijestio o stavovima hrvatskog državnog vodstva i o aktivnostima koje će se poduzimati na pravnom pobijanju teza o udruženom zločinačkom pothvatu.

Vrijedi zapaziti da je Jandroković izjavio i da će uskoro započeti (kao da već nije) „informacijska kampanja“ u kojoj će kroz pitanja i odgovore predstaviti javnosti što je EU. Unionisti pažljivo prate što narod misli, pa zato Jandroković kaže: „Napravili smo opsežno istraživanje u kojem smo utvrdili koje su to glavne predrasude, glavna pitanja koja hrvatski građani imaju u vezi s EU-om i na vrlo jednostavan način nastojat ćemo odgovoriti na ta pitanja. Nakon informativne kampanje doći će predreferendumsko vrijeme kada ćemo s jasnim porukama govoriti o budućem članstvu u EU-u“.

Kao da oligarhijske poruke dosad nisu bile dovoljno jasne! Pa sve je jasno. Političko-korporatistička oligarhija koja bi jedina od Unije imala ikakve koristi ni ne krije da provodi snažnu indoktrinacijsku kampanju kako bi dobila na referendumu „demokratski legitimitet“ da zasjedne u bogate europske sinekure i bogati se i dalje na grbači radnih ljudi i građana. Na tom svom „europskom“ putu, oligarhija ne preza ni od očitih laži, kao što je i ova da je alternativa Uniji – balkanizacija Hrvatske.

Pripomenimo i to da je u hrvatskom Ustavu bilo kakva „balkanizacija“ ili „jugoslavizacija“ Hrvatske čak izrijekom zabranjena. Pogledajte što točno piše u članku 142. stavku 2. Ustava: „Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.“ Koliko je ovakva odredba zapravo glupa jer štiti građane Hrvatske od „iznenadnog napada balkansko-integracijskog ludila“, nećemo sad ovdje raspravljati. Ali je jasno da su sva trabunjanja udružene hrvatske oligarhije o nekakvim jugoslavenskim ili balkanskim savezima posve besmislena i sračunata samo na to da izazovu kod nekih glasača nekakav strah od Balkana pa da glasaju za pristupanje EU. Samo to je na umu onima koji histerično vrište o potencijalnim opasnostima od balkanskih saveza ne glasaju li građani za EU.

I za kraj: Europa nije Europska unija! Nema ništa loše u europskoj suradnji, ali je mnogo toga lošeg u Europskoj uniji. Europa je jedan prekrasan kontinent, a Europska unija je elitistički politički federalni državni savez posve lišen utjecaja volje naroda na neoliberalnu korporatističku proturadničku politiku koju uporno i dosljedno provodi.

Europska unija ima veze s Europom samo toliko što nad pokorenim europskim narodima provodi takvu svoju politiku koja pridonosi isključivo punjenju dubokih korporatističkih džepova. Europska unija „ujedinjuje u različitosti“ narode Europe kako bi ti narodi marljivo i što duže, pod što lošijim uvjetima i sa što manjim radničkim pravima, radili za korporatističke unijske gospodarske i političke oligarhe.

Namjerno brkanje Europe i Europske unije, kao i podmetanje onima koji tu Uniju argumentirano kritiziraju da su pobornici nekakve besmislene „balkanizacije“ Hrvatske – sve je to u funkciji zlonamjerne, jednostrane i drske proeuropske propagande i indoktrinacije. 




Indoktrinacijska kampanja za ulazak u umiruću federaciju

...........................................................................................................................................................................

22. lipnja 2011. - Autor: Redakcija


Eurozona umire. A eurozona je sama bît Europske unije. Unatoč tome, hrvatska unionistička oligarhijska vrhuška koja ionako nema nikakvu drugu politiku osim utrpavanja Hrvatske u Europsku uniju počela je s provedbom žestoke indoktrinacijske kampanje usmjerene prema unioskeptično orijentiranim hrvatskim građanima. Emitirat će čak tisuću spotova kojima će nam pokušati isprati mozgove. Hoće li uspjeti?



Bivši britanski tajnik za vanjske poslove Jack Straw u donjem domu britanskog parlamenta ustvrdio je da se euro suočava sa „sporim umiranjem“ i zapitao se ne bi li bilo bolje kad bi umro brzo. Ocijenivši da „eurozona ne može potrajati“ u svojoj sadašnjoj formi pozvao je britansku vladu da se pripremi za taj financijski kolaps koji se nazire. „Ono što bi vlada morala napraviti umjesto da se skriva iza uvijenog govora i prevrtljivih riječi (...) je spoznati da ova eurozona ne može potrajati. Budući da će se euro u svojoj postojećoj formi urušiti, nije li bolje da se to dogodi brzo nego da smrt bude spora?“ – pitao je Straw.

Reuters javlja da je analitičar Moritz Kraemer iz Standard & Poor'a (S&P) izjavio da pokušaj 'dobrovoljnog restrukturiranja duga', kako ga trenutačno zamišljaju članice eurozone, financijska tržišta shvaćaju kao bankrot. „Prošla iskustva su pokazala da restrukturiranje duga zemlje čija je kreditna vrijednost ocijenjena sa CCC, kao što je to slučaj s Grčkom, nije dobrovoljno i da investitori moraju podnijeti gubitke.“

Ukoliko se postigne dogovor, Europa i MMF će Grcima osigurati plaće i mirovine do druge polovice 2014. godine. Analitičari S&P-a procjenjuju da će privatni kreditori kroz to razdoblje 'dobrovoljno' izgubiti oko 30 milijardi eura. Sjajno.

Grčka je dužna 300 milijardi eura, a mi 45. Po vjerojatnosti bankrota Grčka je prva, a Hrvatska je na nesretnom 13. mjestu među 57 zemalja svijeta. Navode to analitičari ST Investa koji objašnjavaju da je rangiranje napravljeno temeljem CDS-ova (credit default swapovi), cijena osiguranja državnih obveznica što izražavaju vjerojatnost da se obveznice neće moći uredno naplatiti. Hrvatski javni dug s jamstvima iznosi 60 posto BDP-a, grčki iznosi 150 posto, dakle daleko smo od Grčke, ali situacija nije nipošto sjajna.

Unija se pokazala prilično nesposobnom u rješavanju grčkog pitanja, a ona rješenja koja Unija nudi (stezanje remena, štednja, smanjenje plaća i slične ljepote) grčki narod nikako ne prihvaća.

 

Indoktrinacijska kampanja ne haje za europske probleme

Kako će Unija riješiti pitanje Grčke, i općenito pitanje kolapsa eurozone, o kojemu se, kako vidimo, govori i u britanskom parlamentu, hrvatskim indoktrinacijskim subjektima koji su u funkciji utrpavanja Hrvatske u tu ljuljajuću federalnu konstrukciju nije pretjerano važno pitanje.

Provodeći žestoku proeuropsku indoktrinacijsku kampanju udružena domaća oligarhija pripremila je čak tisuću spotova o ljepotama i prednostima Europske unije. I niti jedan o njenim teškim manama. Tu nema nikakvih odgovora na važna i bitna pitanja, poput onog hoće li građani u određenim rubnim članicama Unije (među kojima bismo se i mi našli utrpaju li nas u EU) uskoro pasti travu.

Indoktrinacijska kampanja svodi se na trivijalna pitanja poput: Hoće li EU zabraniti kolinje? Hoće li zabraniti sir i mlijeko? Hoće li ulaskom u EU stranci pokupovati sve nekretnine u Hrvatskoj? Na ta i tome slična pitanja hrvatski građani odnedavno uljepšane odgovore mogu pronaći u kratkim TV spotovima. Oni ne služe za to da bi građanima olakšali izbor na skorašnjem referendumu, nego kako bi na referendumu mogli donijeti odluku u korist ulaska Hrvatske u EU. 

Ti spotovi, dakle nisu objektivni ni popunjeni informacijama. Oni su jednostrani i isključivo usmjereni na to kako bi građani na referendumu kao odgovor na referendumsko pitanje zaokružili „za“. I to je to. Prema tome, ti spotovi nisu informativni, oni su indoktrinativni.

 

Kolaboracionisti nas zasipaju poluistinama

Kada je riječ o informacijama koje se građanima nude, onda posebno moramo naglasiti da tu nije riječ o valjanim, nego o probranim informacijama.

Eurokolaboracionističko Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija započelo je novu fazu indoktrinacijske kampanje o ulasku Hrvatske u EU. Na tri televizije s nacionalnim koncesijama u sljedećih mjesec i pol dana tisuću puta će se emitirati spotovi koji odgovaraju na najčešća pitanja i nedoumice građana o EU. To su ona pitanja koja su oni odabrali i rekli da građane jako zanimaju.

Sadržaj spotova temelji se na 50-ak pitanja i stereotipa koja su se, kako kažu, „iskristalizirala“ u istraživanju i anketama koje je proveo MVPEI – riječ je o pitanjima koja su godinama stizala na njihov infotelefon o Europskoj uniji. Kako su se ta pitanja „iskristalizirala“? Pa jednostavno, iskristaliziralo ih je Ministarstvo.

Bilo bi, međutim, zanimljivo vidjeti što bi građani uopće rekli da su imali pojma o nekim stvarima o kojima im unionistička oligarhija nije rekla ni slova. Nije problem samo u odgovorima, problem su i pitanja!

Koja to pitanja oligarhija uopće ne dotiče? Točnije, koje to činjenice i pitanja oligarhija namjerno skriva od svojih građana, kako ne bi masovno popljuvali i njih i njihovu Europsku uniju?

Sva „rasprava“ o EU dosad se (u doslovce svim srednjostrujaškim medijima i šire) svodila na hvalospjeve, ode, budnice i davorije usmjerene veličanju „povijesnog cilja“ hrvatske oligarhije (ne i građanki i građana Republike Hrvatske) u pogledu ulaska u Europsku uniju.

Radovali bismo se kad bi javnost konačno, u sklopu kvalitetne rasprave, bila informirana namjesto indoktrinirana.

No, da bi se to postiglo, moralo bi se, primjerice, govoriti o:

  • zakonodavnom postupku Unije u kojem parlament ne donosi zakone (!!) iz čega slijedi apsolutno neoboriv zaključak da ustavno-pravno gledano Europska unija naprosto nije niti može biti parlamentarna demokracija. Nitko nikad u Hrvatskoj nije javnosti objasnio temelje europskog prava koje donosimo na našoj stranici EU Danas
  • UK korekciji, koju plaćaju zbog dogovorenog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva sve zemlje članice. Slovenija će u proračun EU ove godine uplatiti 14,3 milijuna eura za Ujedinjeno Kraljevstvo – znamo li koliko će milijuna eura plaćati Hrvatska uđe li kojom nesrećom u Uniju?
  • više nego zanimljivoj biografiji prvog predsjednika Europske komisije W. Hallsteina, povezanog s nacizmom (vidjeti našu stranicu EU Povijest) I biografije ostalih „otaca Europe“ više su nego zanimljive!
  • postupku izbora predsjednika Europskog vijeća (kojeg – nepojmljivo – ne bira narod niti ikome služe na raspolaganju bilo kakvi instrumenti kako bi ga smijenili u slučaju da ne obavlja svoj posao kako treba, što je upravo besramno)
  • činjenici da eurozastupnici ne zastupaju zemlje iz koje potječu nego nadnacionalne europske stranke kojima pripadaju (ova konstatacija bez srama navodi se čak u sveučilišnom udžbeniku Osnove prava Europske unije, autora T. Ćapete i  S. Rodina)
  • činjenici da će građani EU radosno izdvojiti 5,25 milijuna eura samo za službene automobile prebogatih dužnosnika EU, sudjelovati u financiranju spašavanja Grčke i općenito sudjelovati u podmirivanju općeg troška goleme unijske birokracije (samo Komisija ima preko 30.000 djelatnika!) u ukupnom godišnjem iznosu od 1.147.885.101.616 eura! Misli li itko da nam federacija koja stvara trošak od preko trilijun eura može donijeti išta dobra?
  • činjenici da će pune poticaje u poljoprivredi poljoprivrednici ostvariti tek za 7-10 godina. Je li ih itko o tome obavijestio? Je li im itko rekao da bogatije i starije članice dobivaju veće poticaje? Ako je godišnji poticaj po hektaru u Letoniji 83 €, a u Belgiji 447 €, kako bi uopće letonski seljak mogao biti konkuretan belgijskom? Je li se ikada govorilo o tome kako će se hrvatski seljak snaći u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU (tzv. CAP). Je li se ikada istražilo hoće li dobivati poticaje slične belgijskima ili možda ipak prije one sličnije letonskima?

A to je samo nekoliko primjera. Ima ih još puno, puno... Problem je u tome što su građanima nepoznate mnoge činjenice o Europskoj uniji, a kad su im nepoznate činjenice, onda teško mogu postaviti prava pitanja, zar ne?

Slobodno napravite pokus, pa nazovite besplatni Vladin info telefon „Sve što vas zanima o EU“, broj 0800 622 622. Pa vidite hoće li Lea, Lili, Tea, Ela i ostale poluinformirane operaterke koje ondje rade (i imaju nadimke kao na nekakvom chatu) znati odgovoriti na gornja pitanja. Pitajte ih i je li istina da će se Hrvati moći zapošljavati u EU tek nakon sedam godina od pristupanja i je li točno da će nas članstvo u EU za 2012. koštati 647,5 milijuna eura, a možete ih i zamoliti da vas obavijeste gdje možete dobiti tzv. Lisabonski ugovor (ustavni akt EU) na hrvatskom. Uživajte u njihovim odgovorima.


Fingiranje „javnih rasprava“

Udružena oligarhija, vidjevši da će građani primijetiti da o Europskoj uniji nema nikakve prave javne rasprave, odlučila je uključiti svoje dodatne kolaboracionističke snage kako bi popunile te rupe. Tako je eurokolaboracionistička udruga „Gong“ ničim izazvana odlučila provesti nekakve debate s „euroskepticima“.

Ali, prije no što udruga „Gong“ preuzme ikakvu inicijativu u pogledu poštene debate o Europskoj uniji, ostaje im objasniti neke sitnice u pogledu činjenice da ih upravo ta Europska unija financira! Naime, prema podacima M. Bošnjaka, autora knjige „EU – ne hvala!“, Unija svesrdno dijeli velike novce (u nekim slučajevima do čak 100.000 €) nevladinim udrugama Gong, B.a.B.e, HHO, Transparency International, Zelena akcija itd. Uz to, Unija potplaćuje udrugu „Gong“ kako bi ova za nju vršila sramotnu političku indoktrinaciju školaraca kroz projekt “Europa u razredu” (preko 2 milijuna kuna).  

Sramotna eurokolaboracionistička djelatnost udruge „Gong“ vidljiva je i po tome što je tijekom 2007. i 2008. održala u 157 srednjih škola ukupno 910 “radionica” u kojima je čak 24.000 školaraca podvrgnula jednostranoj proeuropskoj indoktrinaciji i propagandi. U prigodnom kolaboracionističkom pamfletu koji su tom prigodom tiskali i dijelili učenicima, nije se dalo razabrati nijednu – pazite, nijednu – negativnu činjenicu o Europskoj uniji! I sad nam ostaje vjerovati da će pripremiti javnu raspravu o Uniji koja će biti fer i transparentna? 

 

Najžešće će biti finale

Finale indoktrinacijske kampanje uslijedit će uskoro. Bit će to pravo nemilosrdno i bespoštedno ispiranje mozga. Jer, posljednja faza informativne kampanje, kampanja za referendum, počet će kad se odredi datum.

TV-spotove je radila Croatiafilm, a vrijednost im iznosi nešto manje od milijun i pol kuna. Hrvatska televizija, kao javni indoktrinacijski servis, spotove emitira besplatno, dok su se NovaTV i RTL Televizija odrekli komercijalnih cijena. To nije čudno, budući da su u stranom vlasništvu, zato se rado odriču čak i svojih profita kako bi reklamirali Europsku uniju. O medijima u Hrvatskoj (koji nisu hrvatski) možete više pročitati na našoj stranici EU-katastrofa.

Udružena oligarhija potrošit će na ispiranje mozga građana Hrvatske čak 15 milijuna kuna. Petnaest milijuna kuna našeg novca potrošit će kako bi nas uvjerili da je njihov (ne i narodni) „sveti povijesni cilj“ jako poželjan i prihvatljiv! Ipak, samo od nas samih zavisi hoćemo li im dopustiti da nas uvjere u bajke.



   

Milanović, Josipović, Pusić i Šprem na proslavi priznanja reklamirali EU

...........................................................................................................................................................................

15. siječnja 2012. - Izvor: index.hr - Autor: J. C. - Foto: Boris Kovačev / CROPIX




"OVAJ datum je važno obilježiti", kazao je Zoran Milanović na proslavi 20. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Međutim, dao je natuknuti da bi datum održavanja referenduma o ulasku u EU mogao biti još važniji.

"Pred nama je milenijsko pitanje - za ili protiv. Iduću nedjelju moramo izaći na referendum i dokazati svoju klasu", kazao je Milanović.

"Nažalost, neke ružnije datume pamtim bolje od ovoga", kazao je Milanović, naglasivši da bi Hrvatska danas, da nije bilo Domovinskog rata, spadala u red uspješnijih europskih država.


Referendum o EU jednako važan kao referendum o nezavisnosti

"Reklamiranje" referenduma nije zaobišla ni Vesna Pusić. "Nadam se da ćemo odgovorom 'da' na referendumu o ulasku u EU zauvijek osigurati Hrvatsku i postići stabilnost i ekonomski razvoj", kazala je ministrica vanjskih poslova. 

Boris Šprem, predsjednik Hrvatskog sabora, otvoreno je poručio da je odluka o ulasku u EU jednako važna kao i odluka koju su građani Hrvatske 1991. godine donijeli na referendumu o nezavisnosti. 

Vrlo sličan ton imao je i govor Ive Josipovića. "Hrvatska je danas bolja zemlja nego što je bila nekad. Ali sljedeće nedjelje odlučujemo o tome hoćemo li biti još bolja država", rekao je Josipović.


Danski veleposlanik: Hrvatska će u EU imati ravnopravan položaj

Obljetnici međunarodnog priznanja Hrvatske nazočio je i danski veleposlanik u Zagrebu Eric Bo Weber. Danska je, podsjetimo, 1. siječnja 2012. godine preuzela predsjedavanje nad EU. 

"Dvadeset godina je prošlo vrlo brzo. Sjećam se da sam u Hrvatskoj bio 1990. godine, još prije Vukovara", kazao je Weber dodavši da je posebno ponosan jer je Danska bila jedna od prvih zemalja koje su priznale Hrvatsku. 

Ni danski ambasador nije mogao zaobići predstojeći referendum, kazavši da će se Hrvatska sigurno vrlo skoro pridružiti europskoj obitelji. "EU je projekt mira koji će Hrvatskoj osigurati prosperitet", kazao je Weber, obećavši da će Hrvatska u EU imati ravnopravan položaj. 




Finale indoktrinacijske kampanje za ulazak u europsku federaciju

...........................................................................................................................................................................

17. siječnja 2012. - Autor: Redakcija

Nakon duge, uporne, dosljedne i žestoke, ali posve jednostrane indoktrinacijsko-propagandne kampanje koju već dulje vrijeme provodi udružena hrvatska oligarhija zdušno i obilato potpomognuta kolaboracionističkim snagama iz medija i dijela inteligencije te cijelim visokim katoličkim klerom, — došli smo do grandioznog finala.



Građani Hrvatske su s političkih govornica, televizijskih ekrana, stranica srednjostrujaškog tiska, ali i iz znanstvenih i crkvenih krugova pozivani da glasaju za pridruživanje naše zemlje Europskoj uniji. U tu su svrhu zasipani reklamama, poluinformacijama i propagandnim spotovima koji kao da računaju na blagu retardaciju većine „stoke sitnog zuba“, kao i pozivima, apelima, pa čak i prijetnjama da glasaju za Europsku uniju. Pritom se uvelike izražavala tobožnja zabrinutost za sirote, neinformirane građane. Takva je zabrinutost posve lažna i krajnje licemjerna, jer nitko od gorljivih članova udružene oligarhije nipošto ne želi informirane građane. Nego ovce koje imaju zaokružiti „za“, ili će biti svašta! 

Da su željeli informirati građane, učinili bi to — imali su svo vrijeme svijeta da to učine! Da su htjeli da građani nešto kažu i da se pitanje ulaska u Uniju kvalitetno raspravi, učinili bi to – imali su puste godine da organiziraju najšire moguće javne rasprave. Da su htjeli da javnost sazna što su „ispregovarali“ (ili točnije: što su prihvatili po diktatu Unije) – imali su debelog vremena da to prezentiraju javnosti. No, oni ništa od toga nisu napravili, ili to nisu učinili pravodobno. Jer nisu htjeli. Dapače, činili su upravo suprotno. Svojim smušenim porukama, prešućivanjem činjenica i očitih istina, a isticanjem poluistina i gluposti (osobito u televizijskim spotovima) uradili su sve kako bi, ako je moguće, narod učinili još neinformiranijim i zbunjenijim no ikad. I to su uradili namjerno.

 

Prijetnje 

Udružena je oligarhija, znajući da građani uopće nisu oduševljeni propadajućom europskom federacijom, otišla u svojem strahu za fotelje tako daleko da se poslužila čak i prijetnjama. 

Ako bi se građani na referendumu usudili izjasniti protiv ulaska Hrvatske u Europsku uniju, “ekonomski ćemo se naći u neopisivo teškoj situaciji. Prva reakcija će vjerojatno biti pad kreditnog rejtinga, druga će vjerojatno biti procjena investicijske sigurnosti u Hrvatskoj jer je članstvo u EU između ostalog i mjera sigurnosti okruženja za ekonomske aktivnosti, u prvom redu investiranje“, zapjenila se uz zaleđeni smiješak vatrena unionistica Pusić koja se pridružila akciji HNS-a organiziranoj u Gajevoj ulici u središtu Zagreba čija je svrha bila „animirati“ građane za izlazak na referedum i, dakako, glasanje za utrpavanje Hrvatske u Europsku uniju. Snižavanje kreditnog rejtinga ne uđemo li u EU? Glupe li i apsurdne prijetnje! Pa kreditni je rejting snižen i Francuskoj, a ona je – za informaciju unionistici Pusić – već poodavno u Europskoj uniji! 

Već ranije Pusić je prijetila da bi Hrvatska, odluče li hrvatski građani na referendumu da ne žele ući u Europsku uniju, ostala bez 180 milijuna eura za prilagodbu, 449 milijuna eura za projekte i više od milijardu eura koliko bi dobila 2014. godine. 

Kad prijete građanima što će sve izgubiti ne glasaju li za Europsku uniju, unionisti, dakako propuštaju navesti što će se tim istim građanima – osim izvjesnih poskupljenja – dogoditi uđemo li u EU. Kao da je članstvo u Uniji posve besplatno! A nije. Jer, Hrvatska je s Unijom potpisala pravni akt kojim su uređena sva pitanja odnosa EU i RH, a među njima je i klauzula o petogodišnjoj članarini za samu pripadnost eurozajednici. Hrvatsku će to stajati gotovo 43 milijuna eura. Uz više od osam milijuna eura članarine godišnje, Hrvatska je obvezna uplatiti i pola milijuna eura (u četiri obroka) u Istraživački fond za ugljen i čelik, a dužni smo i u osam jednakih obroka doprinijeti pričuvama i rezervacijama, u iznosima koji odgovaraju postotku od 0,368%. Čudo jedno kako sve to vatrena unionistica Pusić nije ni spomenula! 

No, možda je i najgora, nazlonamjernija, a ujedno i najnetočnija prijetnja da ćemo – ne glasamo li za EU – sljedeći put morati ući sa zemljama regije. Sljedeći put? Zašto bi bilo sljedećeg puta? 

No, ne uspije li ovaj, unionistica Pusić ozbiljno misli raspisivati referendume, sve dok jedan ne bude onakav kakav bi oligarhija htjela. „Ako građani doista odbiju ulazak u EU, do ponavljanja referenduma mora proći najmanje šest mjeseci do godinu dana, no možebitno 'da' na ponovljenom referendumu ne bi jamčilo da se proces nastavlja gdje je stao, ne bi značilo ratifikaciju, jer onda europska strana odlučuje hoće li pričekati da se formira skupina zemalja iz regije koja će zajedno ući u Uniju“, glasom stroge učiteljice poručila je ex cathedra unionistica Pusić. 

Kakva je tek to apsurdna tvrdnja! Kao da bi takvo što uopće bilo moguće, sve kad bi ta neidentificirana „skupina zemalja iz regije“ čak i započela i dovršila pregovore u roku keks! Takva je situacija doista nevjerojatna, a navedena izjava služi samo jednom cilju: da se priprijeti jogunastom narodu da će, ne glasa li kako oligarhija želi, ipak ući u Uniju htjela – ne htjela, i to sa Srbijom. Ovo je zbilja previše, čak ako je i od unionističke oligarhije! 

 

Agitprop

Uz prijetnje, tu je i sveprisutna i sveobuhvatna zaglupljujuća jednostrana proeuropska propaganda, u kojoj nema nimalo informacija. 

Evo najnovijeg primjera. Institut za međunarodne odnose (IMO) izdao je u suradnji s Delegacijom Europske unije u Republici Hrvatskoj knjigu „Hrvatska i Europska unija – prednosti i izazovi članstva“. Publikacija, koju su uredili Sanja Tišma, Višnja Samardžija i Krešimir Jurlin, sadrži prednosti i „izazove“ (što je samo maštovit eufemizam za mane!) ulaska u EU. Već i iz činjenice da je Delegacija EU u Hrvatskoj „suradnik“ u izdavanju tog pamfleta, može se razabrati o čemu se tu radi. 

Knjigu su – tik pred referendum – naširoko izreklamirali na nacionalnoj televiziji, već zorom u emisiji Dobro jutro, Hrvatska od 16. siječnja. Da narod ima što čitati do „milenijske odluke“. Kvislinška spisateljica Samardžija hvalila je knjigu koju je sama napisala, a kvislinški voditelj Novokmet pozvao sve gledatelje da se „informiraju“ iz tog unijskog pamfleta. Kasnije tijekom dana održana je i službena promocija ovoga vrhunskog propagandnog uratka, a govorila je i autorica predgovora publikacije, unionistica Pusić. 

Ipak, nije loše prolistati ni unijsku propagandu poput te knjige. Jer provuklo se tu i nešto nezgodnih „izazova“. Tako se zainteresirani čitatelj može obavijestiti kako će privremena ograničenja koja mogu uvesti države članice onemogućiti slobodno zapošljavanje u tranzicijskom razdoblju, najdulje sedam godina. Isto tako, može pročitati i da je moguć gubitak radnih mjesta i privremen porast nezaposlenosti u sektoru brodogradnje i proizvodnje čelika, a sasvim izvjestan je i gubitak autonomije u vođenju poljoprivredne politike. Očekivan je i porast dotoka hrane iz država članica EU nakon pristupanja koji bi mogao donijeti poteškoće domaćim poljoprivrednicima, a kao „izazov“ navode se i  porast cijena energije (prvenstveno za kućanstva), porast poreza na fosilna goriva te porast cijena zbog većeg poreznog opterećenja, što će utjecati na opću razinu cijena i životni standard. Zatim, tu je i ukidanje nulte stope PDV-a koje, navodi se, može povećati cijene osnovnih proizvoda. I hoće: odmah za oko 1,45%, a poslije ćemo vidjeti. Uvođenje eura rezultirat će gubitkom monetarne suverenosti, a pomoć zemljama eurozone u doba krize ističe se kao potencijalno dodatno proračunsko opterećenje za javne financije. Troškovi javnog sektora povećat će se, a zabrinjavajuće zvuči i priznanje da nam prijeti opasnost da u razdoblju nakon pristupanja neće biti dovoljno kvalitetnih projektnih prijava, pa će se u fondove EU-a više izdvajati nego što će se iz njih povlačiti! Doista, nije li sjajna ta Europska unija? Njezine su negativne strane toliko očigledne da ih čak ni propaganda ne može vješto prikriti! 

Kao što znamo, mediji u Hrvatskoj nisu hrvatski. S izuzetkom nacionalne televizije, ali ona je čvrsto stisnuta pod unionističkom čizmom udružene oligarhije. No, što je s ostatkom medija? Nova TV u vlasništvu je američkog Central European Media Enterprises-a, čiji je većinski vlasnik Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder, ranije predsjednik Svjetskog židovskog kongresa, koji je bio i američki veleposlanik u Beču 1986/87, a prije toga podtajnik za Europu i NATO u Pentagonu. Nepristran medij? 

RTL-ov većinski vlasnik je njemački RTL sa 74% dionica, a Agrokor ima 25%. Većinski je vlasnik njemačkog RTL-a “Bertelsmann AG”, čiji je manjinski vlasnik obitelj Mohn, a većinski sama obitelj Bertelsmann, koja preko svoje Fondacije Bertelsmann ostvaruje svoje političke ciljeve. Tijekom vladavine Adolfa Hitlera  bili su najveći nakladnici nacističke promidžbe u Trećem Reichu. Sada, dakako, šire demokraciju i Europsku uniju, pa su 2. lipnja 2005. u Zagrebu organizirali forum pod nazivom “Jugoistočna Europa na putu u EU”, na kojem su sudjelovali predstavnici 20 zemalja, 10 vlada i 6 međunarodnih organizacija. Jedan od govornika bio je i hrvatski izdajnik Ivo Sanader. 

Ni tiskani mediji nisu bolji. Primjerice, najveći (50%) dioničar EPH (koji izdaje Jutarnji list i mnoštvo časopisa i čini 60% medijskog prostora) je njemački WAZ, a manjinski vlasnici su N. Pavić (25%) i M. Kutle (25%). Glavni direktor WAZ-a od 2002. je Bodo Hombach, jedan od najutjecajnijih njemačkih političara: bio je i glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe i potpuno je odan europskoj ideji. „Jutarnji list“ preuzeo je ulogu najodanijeg glasnogovornika Europske unije – u toj su jeftinoj propagadno-pamfletnoj tiskotini u posljednjih godinu dana objavili toliko suludo netočnih i navijačkih reklamnih članaka o Uniji da bi i dr. Göbbels imao što od njih naučiti. 

Ministrica vanjskih poslova spušta se tako nisko da u subotu 14. siječnja prijepodne (upravo u vrijeme dok se na glavnom zagrebačkom trgu održava skup protivnika Unije) u pokrajnjoj ulici ispred hotela „Dubrovnik“, okružena šačicom pristalica, poput Jehovinog svjedoka dijeli prolaznicima traktate s hvalospjevima Europskoj uniji! Pritom nije propustila prozvati protivnike EU da ne žele u tu „integraciju“ zato što „imaju neki svoj interes jer svi znamo da je lakše loviti u mutnom“! Sramotnih li gesta i izjava gospođe ministrice, zabrinute za budućnost svoje unijske fotelje! I tko tu lovi u mutnom? 

Izgleda da se doista uplašila rezultata referenduma kad je uzela u ruke reklamne traktate Europske unije i osobno to smeće dijelila rijetkim zainteresiranim prolaznicima. A koliko je točno ljudi bilo na skupu protiv EU? To iz naših medija teško da ćemo ikada saznati. Prema Jutarnjem listu, bilo ih je oko 400, a prema Večernjem, nešto manje od 2000. Pa vi pokušajte riješiti tu enigmu, listajući naše „nepristrane“ medije. 

Protivnike Europske unije često se nazivalo „euroskepticima“, što je pogrešan naziv. Jer nisu oni „skeptični“ prema Europi (kontinent) nego su protiv Europske unije (politička asocijacija). A to nipošto nije jedno te isto. Premda to svi, od Vesne Pusić do pape, redovito namjerno miješaju. Na taj način žele reći da je pripadati jednoj nedemokratskoj federaciji (Europskoj uniji) isto što i biti Europljaninom. A to ima jedno s drugim veze kao i Beethoven s Van Rompuyem. 

Protivnike Unije (ili kako to oni vole reći „euroskeptike“) unionisti kroz sebi odane kolaboracionističke medije često su prikazivali kao neobrazovane i neinformirane, ruralne desničare, zabrinute zbog nebitnih stvari. Može biti da i neki „euroskeptici“ tome doprinose izjavama poput „Neću da me u Uniju vodi Vesna Pusić, hoću da me tamo zove Marko Perković Thompson!“, kako je na spomenutom euroskeptičnom skupu (na kojem se čula i psovka) izjavio Nikola Kordić, prosvjednik iz Mostara. Ali je isto tako točno i da takvi ne predstavljaju sve protivnike Unije – ni ideološki, ni svjetonazorski. 

Za reklamu Unije iskoristilo se doslovno sve, čak i obilježavanje obljetnice priznanja Hrvatske 15. siječnja. Ali prisjetimo se, na referendumu o hrvatskoj samostalnosti održanom 19. svibnja 1991. sudjelovalo je 83,5% svih birača od kojih se čak 94% izjasnilo za samostalnost svoje države. Sadašnja marionetska unionistička oligarhija nada se tu plebiscitarnu odluku hrvatskih građana poništiti daleko mizernijim postotkom birača, i to tek onih koji pristupe referendumu. Ulazak u Uniju unionisti dovode u vezu s priznanjem samostalnosti Republike Hrvatske koje su se okupili proslaviti! Kakvog li apsurda! Ali činjenica da su se odlučili čak i proslavu međunarodnog priznanja Hrvatske pokušati iskoristiti za vlastite ciljeve zapravo više govori o njima i njihovom strahu da im narod ne pokvari igru na referendumu glasajući „protiv“. 

U propagandu Europske unije svesrdno se (i očekivano) uključila i klerikalna oligarhija. Uoči referenduma Hrvatska biskupska konferencija je objavila pismo u kojem vjernike i ostale građane poziva da izađu na referendum i da „odbace strahove te se hrabro otvore budućnosti“. Nakon što su višekratno već otvoreno pozivali narod da glasa za EU (a i papa je vrlo jasno prigodom svog posjeta Hrvatskoj rekao da treba ući u EU), u svojem perfidnom propagandnom pismu od 17. siječnja hrvatski su biskupi odlučili svoju poruku „dragim vjernicima i svim ljudima dobre volje“ sročiti ovako: 

„Nije zadaća ni posao Crkve davati direktive kako i s kime će se države povezivati i udruživati. Njezina je dužnost da kao dobra 'majka i učiteljica' (Ivan XXIII) pomogne svakom narodu, pa tako i hrvatskom, zajedništvo u kojem se nalazi izgrađivati na kršćanskim i humanim načelima. Činjenica je da 'Hrvatska pripada tisućljetnom europskom kulturnom i civilizacijskom krugu' (Benedikt XVI, 2006), zbog čega se smijemo opravdano nadati da će nam u tom društvu i budućnost biti bolja i sigurnija nego izvan njega. Ipak konačnu odluku o tome donijet će naši građani na referendumu.“ 

Biskupi, iako formalno „ne žele davati direktive“, ponovno namjerno miješajući Europu i Europsku uniju, smatraju da će nam u Europskoj uniji biti bolje. No, vidjevši i sami da narod Uniju previše ne miriše ovaj su put odlučili dodati i da će poštovati volju građana izraženu na referendumu. Baš lijepo od njih. 

I klerikalna, kao i politička oligarhija, dobro zna što je Europska unija, ali svejedno smatra da Hrvatsku ondje treba utrpati. Računajući na tankoćutne, a opet nacionalno gorljive vjernike, dodali su par patriotskih fraza kako bi u šareni celofan upakirali govno koje im preporučuju: 

„Svjesni smo da je odluka o ulasku u europsku zajednicu naroda po mnogo čemu dalekosežna te razumijemo strahove mnogih da bi nam to moglo ugroziti suverenitet i posebno nacionalni identitet. Ipak, uvjereni smo da će ta opasnost postati realnom samo ako sami ne budemo dovoljno držali do svoje suverenosti, kulture, jezika, nacionalnih dobara i svega onoga po čemu smo to što jesmo. U globaliziranom svijetu, bili mi u Europskoj Uniji ili ne bili, s tim ćemo se izazovima neprestano suočavati. Zato više od straha od Europske Unije treba nam biti na srcu briga za razvijanje zdrave nacionalne samosvijesti i nemalih potencijala koje naša zemlja i ljudi nose u sebi'“, poručili su biskupi. 

Dodaju i da ujedno potiču sve katoličke vjernike i sve hrvatske građane da zajednički odbace strahove i svaku malodušnost te se „hrabro otvore budućnosti“. Ima li nekog kome nije jasno što su time željeli reći? Poentirali su, dakako, s papom: 

''Na takav nas je iskorak pozvao i sveti otac Benedikt XVI. za svojega pastoralnog pohoda našoj Crkvi i domovini kada nam je poručio: 'Proces ulaska u Europsku Uniju je proces međusobnog davanja i primanja. I Hrvatska svojom poviješću, svojom ljudskom i gospodarskom sposobnošću daje, ali i prima, naravno, proširujući tako vlastite obzore i živeći u toj ne samo gospodarskoj, već nadasve kulturnoj i duhovnoj razmjeni'. U duhu svega ovdje iznesenoga, pozivamo vas, dragi vjernici, i vas, ljudi dobre volje, da u nedjelju 22. siječnja 2012. godine iziđete na referendum i dadnete po savjesti svoj odgovor na postavljeno pitanje'', zaključuje se u propagandnom „pismu“ hrvatskih biskupa. 

Baš krasno: upućuju ljude da glasaju po svojoj savjesti nakon što su im pokušali isprati mozak  tlapnjama kako će im u Uniji budućnost biti bolja i sigurnija nego izvan nje! Oj, ljudi dobre volje, u Uniji će vam biti bolje – to je poruka katoličke oligarhije, koja također time snosi odgovornost za svaku dušu koju je uspjela zavesti na krivi put.

Ovakvu sramotnu izjavu katoličkih biskupa odmah je radosno pozdravio unionist Milanović i zahvalio im se na tom pozivu vjernicima (i ostalim ljudima dobre volje) da glasaju za Europsku uniju. 

 

Skrivanje istine

Unionisti su skloni skrivanju prave istine ili zamagljivanju činjenica. Naravno, postoji mogućnost da su i sami neinformirani o pogledu onog o čemu govore, ali ta je mogućnost mala poput eventualnog budućeg utjecaja Hrvatske u unijskim institucijama – dakle nikakva. Kad ne ide istinom, unionisti su vrlo skloni i muljanju. 

Primjerice, papagajski ponavljana naštrebana izjava unionista Josipovića kako se „Hrvatska ne odriče svog suvereniteta, već dio svojeg suvereniteta pametno (!) ulaže u EU“ – čista je floskula. Ne ide to tako sa suverenitetom. Država je suverena ili ne. Suverenitet imaš ili nemaš. U Europskoj uniji, kao federaciji, zemlja članica može biti suverena koliko i papir na kojem je napisan njen ustav. Kakva je to intelektualna gimnastika s ulaganjem dijela suvereniteta u EU? Država može biti djelomično suverena isto kao što žena može biti djelomično trudna! Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Tako piše u članku 2. našeg Ustava. Još samo da netko o tome obavijesti Predsjednika.  

Kako bi sakrili što su sve točno ispregovarali s Unijom, a i kako bi prikrili što je zapravo Europska unija, temeljne akte po tom pitanju na hrvatskom su jeziku unionisti objavili tek nedavno. Lisabonski ugovor, temeljni ugovori EU, Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, pregovaračka stajališta i rezultati pregovora konačno su, eto, objavljeni. Dakako, učinjeno je to prekasno, kako građani ne bi mogli prije referenduma proučiti sve te goleme i često vrlo zakučaste tekstove. Ukoliko želite, možete proučiti navedene akte (uz ostatak jednostrane unionističke propagande) na mrežnoj stranici Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Na svu sreću, neovisni mediji istinu o Europskoj uniji i tekstove o objavljenim dokumentima objavljuju već godinama, pa je svatko tko je to doista htio mogao upoznati pravo lice Europske unije. 

Dijeleći propagandne letke o Europskoj uniji unionistica se Pusić susrela i s „euroskepticima“. Napali su je da u Hrvatskoj „nemamo papire“ o tome što smo sve ispregovarali s Unijom. A ona je rekla da ona ima papire, i da ih je objavila na internetu. To je točno. Ali objavila ih je prekasno. No, na primjedbu da ćemo izgubiti suverenost, odgovorila je da to nije točno jer Europska unija nije država. E, tu je malo lagala. 

Jer, zna unionistica Pusić što je Europska unija. Tijekom dugih desetljeća traje, potpisivanjem različitih ugovora, sporo ali konzistentno prenošenje ovlasti s nacionalnih država na vlast u Bruxellesu. Lisabonskim ugovorom EU postaje jedinstvena pravna osoba. Zapravo, federalizacija je dovršena. EU ima vladu, parlament, predsjednika, sud, valutu, zastavu, himnu, a sastoji se od država-članica... Pa što je to? Ptica? Avion? Čudnovati kljunaš? Ili savezna država? Ali nemojte o tome pitati unioniste. 

Ako netko slučajno sumnja u to da je Europska unija politički (a ne samo ekonomski) savez, odnosno da je ona zapravo savezna država (federacija), mora se podsjetiti riječi Joschke Fischera, nekadašnjeg njemačkog ministra vanjskih poslova koji je, u svom govoru na Humboldtovu sveučilištu u Berlinu 12. svibnja 2000. godine istaknuo: „Konačna integracija u europsku federaciju bit će naš zadnji korak. Novi europski sporazum koji je zametak Ustava Europske federacije usvojit će upravo ta skupina država. Na podlozi rješenja iz tog sporazuma Federacija će razviti svoje institucije, ustanoviti jednoglasnu vladu u okvirima Europske unije (...), izabrati moćan parlament i neposredno izabrati predsjednika. 'Avangarda' predstavlja svojevrsan pritisak, silu koja će okončati političku integraciju (...) Cjelovita integracija Europske unije ovisit će u prvom redu od Francuske i Njemačke.“ 

I povijesno gledano nacionalni suvereniteti oduvijek su bili višak u europskim integracijama. Još je kralj konjaka Jean Monnet (kojeg eurofanatici odmilja nazivaju „ocem Europe“) istaknuo kako treba „napasti nacionalne suverenitete“. Nije čudo što nacionalne suverenitete treba napasti – kako bi inače uspostavili superdržavu kojom bi se centralizirano i time osjetno lakše upravljalo nego nizom država u Europi? 

No, nije lako uništiti nacionalne suverenitete, ni centralizirati moć. Put do federalne superdržave koja je kao krajnji cilj postavljena od početka zamišljen je kroz niz međusobno naizgled nepovezanih faza odnosno koraka, i to malih, postupnih, vremenitih koraka (kako ne bi bilo preočigledno, što bi narod odbio), ponajprije kroz sve čvršću i čvršću ekonomsku integraciju. No, ta je ekonomska integracija oduvijek bila samo put u superdržavu. Tako i Monnet: “Fuzija ekonomskih funkcija prisilit će države da svoju suverenost sliju u jedinstvenu europsku državu”, naglasio je kralj konjaka još 3. travnja 1952. 

Ulaskom u EU, a u skladu s Lisabonskim ugovorom, Hrvatska bi izgubila gotovo sve atribute samostalne države i, s obzirom na svoje stanovništvo od 4,3 milijuna građana, postala bi jedna od manjih provincija unutar te goleme multinacionalne federacije. I sve to unionisti znaju. Ali ih o tome nemojte pitati. 

Ne treba ih nipošto pitati ni zašto su uporno prešućivali rezltate istraživanja Eurobarometra, službenog ispitivanja javnog mnijenja koje dugi niz godina provodi Europska komisija, a prema kojima od 2005. naovamo nikad  nije više od 35% (ni manje od 23%) građanki i građana Hrvatske smatralo da je priključenje Uniji nešto dobro. Nije se na sva zvona objavilo ni podatak kako je, prema istraživanju koje je proveo Business Knowledge Corporation po narudžbi Vijeća za Hrvatsku, a koje je, na uzorku od čak 1942 stanovnika pokazalo da se čak 57,2% građana protivi ulasku u EU. 

 

Za Uniju do zadnje kapi krvi!

Nemojmo misliti da će nam poslije referenduma biti bolje, što god zaokružili. Jer, kakvi god bili rezultati referenduma – udružena hrvatska oligarhija neće odustati. Unionisti „odrađuju svoje dionice“ i druge politike osim one koja je usmjerena i nemaju. Glasaju li građani „protiv“, Vlada i parlamentarne stranke izgubit će svoj legitimitet i trebale bi se naći na putu u ropotarnicu povijesti ne izvedu li odmah kopernikanski obrat u svojoj izdajničkoj politici. 

Umjesto da kažu da će prihvatiti volju naroda kakva god referendumska odluka bila, unionisti su već unaprijed najavili da će – čak i u slučaju da građani glasaju protiv EU – nastaviti sa svojom prounijskom politikom iz referenduma u referendum, bude li potrebno. Dok ne bude onako kako oni žele. Odlukom da glasa za Uniju narod bi im samo, na žalost, skratio i olakšao taj put, no ne bi ih smelo ni kad bi rezultat bio suprotan. 

Rat udružene lijeve, desne, crvene i crne oligarhije, one sa zvijezdama i one s broševima, križevima i ostalim drangulijama, —  rat cijele unionističke elite protiv naroda nastavlja se. Referendum nije kraj, nego tek početak – kakav god bio njegov ishod. Jer su unionisti u svojoj neumornoj borbi za Europsku uniju postojani kano klisurine – dok im živo srce bije! 

„Mi smo airbus u magli, dakle, dobro vidimo tu maglu“, odgovorio je predsjednik Vlade Milanović na primjedbu da u Europsku uniju idemo kao guske u maglu. Pogrešno, nismo mi nikakav airbus. Odlučimo li se za Uniju, mi smo jato gusaka koje ulijeće u propelere airbusovih motora. 



 

 Europska unija i velika nevolja koja dolazi, 2011. 


This free website was made using Yola.

No HTML skills required. Build your website in minutes.

Go to www.yola.com and sign up today!

Make a free website with Yola