Jesu li hrvatski građani željeli da Hrvatska pristupi imperijalističkom Sjevernoatlantskom savezu?

...............................................................................................................................................


Puzajuća izdaja je u Hrvatskoj vršena kroz više faza tijekom duljeg vremenskog perioda, no kolokvij iz predmeta ‘Temelji izdajništva’ hrvatska je politička vrhuška već uspješno položila uvlačeći Republiku Hrvatsku – bez ikakvog referenduma, bez pitanja – u agresivnu i zločinačku imperijalističku NATO korporaciju, plaćeničku soldatesku sklepanu od strane bjelosvjetske “elite” i duboko posvećenu temeljitom ratnom opustošenju svih svojih geopolitičkih i strateških ciljeva, izvršavanju korporatističkih ciljeva svojih nalogodavaca, kao i posvemašnjoj pljački ekonomskih resursa okupiranih zemalja. 

Prema NATO-ugovoru “napad na jednu članicu smatra se napadom na sve.” A i šire: evo sad “brane” narode Iraka, Afganistana, Libije!  NATO je vojska koja širom svijeta oslobađa zemlje – od njenih stanovnika. 

No čini se da stanovnici tih zemalja ponekad i nisu najsretniji što ih NATO "oslobađa". Primjerice, na donjoj slici vidimo ljutite afganistanske prosvjednike koji su u subotu 7. ožujka 2009. godine prepriječili put američkom vojnom konvoju tijekom protesta protiv američkih snaga nakon ranojutarnje uzbune u provinciji Khost, istočno od Kabula:


               Ovi Afganistanci više ne žele da ih NATO oslobađa 


NATO nastoji postići mir tako da vodi rat, a Hrvatska je uvučena u sumnjivu družbu dobivši kao državne neprijatelje čitave narode koji zapravo nisu njeni neprijatelji, ali jesu onima koji hrvatske vojnike plaćaju da ostvaruju njihove ciljeve, koje nastoje postići na način da uvijek i u svakom trenutku negdje u svijetu vode dva velika i četiri manja sukoba. 

Nema kraja bitkama. Moramo zadržati pritisak na talibane u cijeloj zemljirekao je glasnogovornik ISAF-a, brigadni general Joseph Blotz krajem 2010. godine. Vidjet ćemo više nasilja u 2011.”, naglasio je taj “prorok” i dodao kako su u napadima afganistanskih i koalicijskih snaga poginula 384, a zarobljeno je 2300 pobunjenika (tj. stanovnika Afganistana) u zadnja tri mjeseca. 


*********************************************************************************************** 

Prema informacijama afganistanskih ministarstava obrane i unutarnjih poslova tijekom cijele 2010. ubijeno je 9.370 osoba od čega 2.043 civila. Ukupno je dosad u ratovima militarističke korporacije NATO u Iraku i Afganistanu pobijeno milijun ljudi. Ako i postoji više puteva za postizavanje mira, ovo jamačno nije jedan od njih.

***********************************************************************************************  


NATO je sredinom veljače 2011. u pokrajini Kunar na istoku Afganistana ubio 65 civila, među kojima 40-ero djece, prema novom izvješću istražiteljske misije koju je pokrenuo afganistanski predsjednik Hamid Karzai. Ukupno je 21 dječak, 19 djevojčica, deset žena i 15 muškaraca stradalo u nizu operacija koje su vodile NATO-ve snage u pokrajini Kunar, ocijenila je misija, prema priopćenju afganistanskog predsjedništva. Karzai je naredio vladinim dužnosnicima zaduženim za sigurnost da o tome razgovaraju s međunarodnim snagama, dodale su te službe. Glasnogovornik NATO-a u Afganistanu (ISAF) pukovnik John Dorrian izjavio je da "duboko žali zbog civilnih žrtava te operacije". On je osporio procjenu istražne misije i rekao je da je ranjeno pet do sedam civila te da se nastavlja istraga o toj aferi. "Pet do sedam civila", veli on! Što su NATO-u ljudi? Orasi koje treba zdrobiti? Takvom su nas "savezu" priključili?


Šokantna zlodjela zločinačke NATO organizacije

Najgore je to što su oni koji su nas bez pitanja priključili zločinačkoj korporaciji NATO dobro znali kakvoj su nas to organizaciji priključili. Podsjetimo, Republika Hrvatska je pristupila NATO-u 2009. godine; na donjim slikama su civilne žrtve zračnog napada na Girišk, kojeg je su zločinci NATO-a proveli 29. lipnja 2007. godine, ubivši pritom 45 civila, od kojih su mnogi bili žene i djeca. Slike su snimljene u bolnici Bust, u kojoj su zbrinuti neki od ozlijeđenih civila u tom napadu.


   


Sjevernoatlantski je savez gnjusna zločinačka militaristička korporacija. Njeni zločini počinjeni u ime mira u svijetu (!) upravo su šokantni. Njemački tjednik Der Spiegel objavio je fotografije američkih vojnika koji su pozirali s tijelima ubijenih civila u Afganistanu. Tek nakon što je Spiegel objavio te fotografije američka je vojska izdala službenu ispriku. 

Na fotografijama se nalazi američki vojnici koji su već osumnjičeni za nekoliko stravičnih ubojstava civila u Afganistanu i kojima bi uskoro trebalo početi suđenje. "Ove su fotografije čista suprotnost disciplini, profesionalizmu i poštovanju koji karakteriziraju našu vojsku tijekom deset godina operacija u Afganistanu", poručila je američka vojska u izjavi za javnost. Procijenite sami može li ovakva isprika opravdati naše glavne "saveznike". I još jedno važno pitanje - jesu li domaći kvislinški oligarsi, kad su učlanjivali Hrvatsku u NATO, razmišljali o tome žele li se građani Hrvatske priključiti ovakvim saveznicima?


                                          Vojnik s osmijehom na licu - naš saveznik


                             Još jedan hrvatski saveznik - iznad istog afganistanskog leša 


                                  Morbidna koreografija leševa - u stilu naših saveznika 


Osim što se kadšto ispričaju, Amerikanci ponekad i liječe one koje nisu ubili. Tako je osmogodišnja Razija zbrinuta u bolnici u zračnoj bazi Bagram, nakon što joj je glavu i vrat spalila plamteća kemikalija iz granate koju su na njenu kuću u provinciji Kapisa ispalile "oslobodilačke" trupe Zapada. "Djeca su vikala, no eksplozija je bila tako jaka da sam za trenutak bio gluh i nisam mogao ništa čuti", rekao je Reutersu 8. svibnja 2009. njen otac Aziz Rahman.


                                        Razija (8)


Američki "rat protiv terorizma" maknuo je talibanski režim u Afganistanu u listopadu 2001. godine, no nije spriječio religijski fundamentalizam koji je glavni izvor sve bijede te zemlje. U stvarnosti, reinstalacijom gospodara rata na vlast u Afganistanu, američka je administracija zamijenila jedan fundamentalistički režim drugim. Američka vlada, kao i njihova marioneta Karzai uglavnom se oslanjaju na Sjeverni savez kriminalnih vođa koji su brutalni i nemilosrdni isto kao i talibani.

Uz to, NATO intervencija odnosi mnoge civilne žrtve. Često se te žrtve hladno nazivaju "kolateralnim žrtvama". Kao da bi njihova smrt mogla biti opravdana nekim većim dobrom. Pitanje je samo kakvim, kad ionako ne rješavaju glavne probleme, a jedne lokalne koljače samo zamjenjuju drugima. I nema nikakvog mogućeg opravdanja za ono što čine. A nema ni opravdanja za domaće kvislinge koji su nas - radi svojih uskih i sebičnih ciljeva - prisilno udružili s njima.


Kolateralna žrtva hrvatskih saveznika iz NATO-a (Fotografija: Maso Notarianni)

 


Preko 147 nevinih civila - mnogi od njih bili su žene i djeca - masakrirani su kad su NATO-zločinci iz aviona bombardirali sela Gerani i Gangabad u distriktu Bala Baluk, u pokrajini Farah, 4. svibnja 2009. Na zadnjoj slici desno mještani kopaju masovnu grobnicu za svoje mrtve. Te iste 2009. godine Republika Hrvatska postala je članica zločinačke NATO-korporacije. Te iste 2009. godine Barak Obama dobio je Nobelovu nagradu za mir. Evo kako izgleda taj mir:


    

                    Neke od žrtava NATO zločina 2009. godine - Fotografije: rawa.org, osim četvrte slijeva (AFP) i posljednje (AP) 


Dakako, u Sjevernoatlantskom savezu američka vojska nije nikakav naš "partner" niti "saveznik". Nego naš naredbodavac. To je svima jasno. A kad je netko šef, onda mu se lako opraštaju čak i najužasnija zločinstva koje čini nad narodima diljem planeta, radi ostvarivanja korporatističkih ciljeva Novoga svjetskog poretka. 

Pod krinkom “sigurnosti” uvučeni smo u ratove koji nisu naši: boravak naših vojnika  u stranoj zemlji je, dakako, okupacija te zemlje, a što predstavlja sramotan čin. 

Što naši vojnici rade tisućama kilometara od domovine koju bi trebali braniti? Postali smo okupatori! I to svi mi! Jer, članica Saveza nije samo naša vojska, nego naša država. Kad bi cilj NATO-a bila briga za našu “sigurnost”, onda nas je mogao odvraćanjem dugog rata obraniti još početkom devedesetih. A nije. Očito tad to Savezu nije bio prioritet. Tako otpadaju teze o “zajedničkoj obrani” i “kolektivnoj sigurnosti”: uvlačenje države u NATO-pakt samo je jedan od činova u grotesknoj kvislinškoj opereti koju se sada pokušava okončati velikim finalom. 

Uostalom to je zapravo isti cilj, jer i NATO-om i Unijom upravljaju isti oligarhijski interesi europskih i svjetskih moćnika. Čak je i sjedište tog zločinačkog saveza u Bruxellesu!

Ondje grade i novu zgradu stožera, čija bi cijena mogla dosegnuti čak milijardu eura! Dakako da će Hrvatska imati čast sudjelovati u tom enormnom računu s devet nula. Izgradnja novog sjedišta dogovorena je još 2004. godine, ali je trebalo vremena da se sredi sva papirologija, provedu natječaji, sruši stara belgijska vojna baza i slično. U početku je trošak izgradnje bio procijenjen na 650 milijuna eura, ali je nakon provedenog natječaja cijena smanjena tridesetak posto, na 460 milijuna eura. Unatoč velikom trošku golemog kompleksa koji će se rasprostirati na 250 tisuća četvornih metara, Hrvatska zasad godišnje plaća skromnih 70 tisuća kuna za njegovu izgradnju. Prema informacijama iz Ministarstva obrane, upravo se toliko izdvaja iz godišnje članarine koju Hrvatska plaća NATO-u, ukupno tridesetak milijuna kuna, a plaćaju je MORH i Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija.

Taj iznos pokriva stavke vojnog proračuna saveza, civilnog proračuna, izgradnje NATO-ove infrastrukture te spomenutu izgradnju novog sjedišta u Bruxellesu. S obzirom na to da se zgrada gradi korak po korak, moguće je da će se u sljedećim godinama iz ukupne hrvatske članarine izdvajati veći postotak za novo sjedište.

Kad impozantna zgrada jednom bude dovršena, moći će primiti četiri tisuće ljudi. U njoj će biti smještene sve delegacije, osoblje saveza, moderne konferencijske dvorane, sportske dvorane, restorani, trgovine i tome slično. Naći će se, naravno, mjesta i za Hrvatsku koja sad ima prvi kat u montažnoj tipskoj zgradi u starom sjedištu. U toj je istoj zgradi, ali u prizemlju, Albanija, koja je primljena u NATO kad i Hrvatska. I u starom sjedištu sve dobro funkcionira, ali ipak ta zgrada, smatraju dužnosnici saveza, ne odgovara više potrebama proširenog NATO-a. U stari kompleks NATO se "privremeno" smjestio 1967. godine nakon što je izbačen iz Francuske.


Militaristička korporacija NATO i korporativna federacija EU djeluju zajednički i usklađeno

 

 




Europska unija, NATO i Sjedinjene Države. Hrvatska u klubu ubojica

...............................................................................................................................................


Europskoj uniji posve je jasno da je NATO-intervencija u Afganistanu doživjela katastrofalan neuspjeh, da ih Afganistanci mrze i da su civilne žrtve brojne. "Vojna intervencija u Afganistanu nije uspjela i Europska unija mora radikalno promijeniti svoju strategiju u toj zemlji", navodi se u izvješću Europskog parlamenta iz prosinca 2010. "Vrijeme je da se prizna da vojna intervencija u Afganistanu nije uspjela i da je čak dovela do pogoršanja sigurnosti u toj zemlji" navodi se u izvješću.

Dodaje se da su se savezničke snage u Afganistanu "preračunale u svojim operacijama". Europski parlamentarci smatraju da treba izraditi izlaznu strategiju EU u suradnji s Afganistancima, uključujući i talibane. Kako se navodi u izvješću, Afganistanci koalicijske snage sve više smatraju okupatorom, a američka strana se kritizira zbog svojih "kontradiktornih pokušaja da obezglavi vodstvo pobunjenika koristeći bespilotne letjelice, specijalne snage i lokalne policije, čiji je pravni status nejasan, što je dovelo do čestih civilnih žrtava i diskreditacije međunarodne intervencije".

"Potreban je uravnoteženiji civilno-vojni pristup, uključujući veće mjere za iskorjenjivanje siromaštva i diskriminacije žena", dodaje se u izvješću Europskog parlamenta. Države Europske unije u Afganistanu raspolažu sa skoro 32.000 vojnika, što je gotovo četvrtina svih međunarodnih snaga na terenu.

Iako je, kako vidimo iz ovog hladnog izvješća Europskog parlamenta, svima sve jasno, razvidno je i da se dotičnu intervenciju i dalje promatra kao neku "operaciju", umjesto da ju se nazove njenim pravim imenom - masakrom nevinih civila i užasnim zločinom. Ledeni arhitekti zločina ocijenili su "operaciju" neuspješnom i udobno zavaljeni u svoje fotelje krenuli planirati nove "operacije". Koje naravno nisu nikakve operacije. Nego ratni zločini.


                                                     NATO oslobađa Libiju (Foto: AFP)


Njemački stručnjak Christoph Hörstel izjavio je za rusku agenciju RIA Novosti kako postoji sumnja da saveznici u napadu na Libiju koriste radioaktivno oružje, točnije osiromašeni uranij. "To je njihova prljava navika. Amerikanci su koristili oružje s osiromašenim uranijem u Iraku, Afganistanu te na Balkanu. Nažalost, Libija nije izuzeće. Ako se to zaista događa, libijski narod će patiti. Rađat će im se osakaćena djeca", rekao je Hörstel. 

Amerikanci i Britanci su demantirali takve tvrdnje. Britanci su se oštro ogradili od toga da se u Libiji koristi radioaktivni uran, dok su Amerikanci rekli kako nemaju saznanja o tome. 


Europska obrana i budućnost NATO-a

Europska unija ne ide na stvaranje jedinstvene europske vojske. To u prvom redu zato što se ni u normi ni u praksi ne želi ugroziti supremaciju zločinačke organizacije NATO-a u odnosu na Uniju na tom planu. Nije tu riječ samo o nadmoći Sjevernoatlantskog saveza u vojno-tehničkom smislu, već je zadržana dominacija NATO-a u sustavu zapovijedanja, logistike i dr. Niti za budućnost se ne predviđa mogućnost nekog drukčijeg, za NATO nepovoljnijeg, modela razvoja, jer su zemlje članice Unije mahom ujedno članice Sjevernoatlantskog saveza, pa tako ni Washington na ovom planu nema razloga za zabrinutost.

Sjedinjene Države postale su inicijator razvoja europskog stupa obrane unutar NATO-a i konkretnih snaga za njegovu realizaciju (tzv. koncept CJTF). Međutim, 1999. kada Europljani odlučuju oformiti vlastite snage za brzu intervenciju, Washinton nije više siguran koliko su daleko oni spremni ići u izgradnju učinkovitog sustava europske obrane nezavisne u odnosu na NATO i SAD. 

Washington, dakle, podupire jačanje europske sigurnosne politike striktno unutar granica i okvira militarističke Alijanse, ali nije za stvaranje nekog paralelnog ili NATO-u suprotstavljenog tijela, organizacije ili snaga. Sjedinjene Države jako su se potrudile da te ideje budu okosnicom usvojenih deklaracija EU koje se tiču europske obrane. Tadašnja američka državna tajnica M. Albright iznijela je u tom smislu tri osnovna standarda koja Europljani ne smiju prekršiti u pogledu izgrađivanja svojih vojnih snaga: no duplication, no decoupling, no discrimination (slogan poznat i kao «tri D»). 

I danas, koliko se god govorilo o favoriziranju projekta europske sigurnosne i obrambene politike, u euroatlantskim okvirima on je još uvijek uvelike zasjenjen političko-sigurnosnom organizacijom NATO-a. Naravno da krivnja tome uvelike počiva u nejedinstvu samih Europljana, a uzroci takvog stanja ne leže u pukim financijsko-tehničkim prednostima Amerike. Tako NATO (i SAD) na ovome planu ostaje primarni čimbenik, barem u dogledno vrijeme.

Koja bi uopće mogla biti njegova budućnost? Po raspadu Varšavskog ugovora i završetku bipolarne faze svjetskog poretka, bilo bi logično da je NATO, kao nepotreban, ukinut. No, kako vidimo, NATO je jači i aktivniji no ikad. Stoga se kao jedina njegova budućnost ukazuje mogućnost da ga vladajuća svjetska elita iskoristi kao jezgru za stvaranje buduće jedne i jedinstvene vojske Novoga svjetskog poretka. 


                         Velebna buduća nova zgrada stožera NATO-a, izgradnju koje će i Hrvatska imati čast financirati 

 


Pretvorili Hrvatsku u sluškinju zločinaca


Hrvatska sluganska oligarhija nije birala sredstva da našu zemlju podloži najgorim svjetskim zločincima, ubojicama i okupatorima. Nikako se ne mogu prihvatiti tvrdnje da je Hrvatska, eto, mala pa ne može "ostati izvan saveza" koji doprinosi njenoj obrani. To je potpuna bedastoća. Hrvatska jest mala, ali ima i drugih malih zemalja koje se nisu za trideset srebrnjaka prodale zločinačkoj NATO-korporaciji. Isto tako, taj savez ništa bitno ne doprinosi hrvatskoj obrani. Jer, kad se trebalo obraniti tijekom Domovinskog rata - obranili smo se sami. A sada, koja bi nas od zemalja okruženja koje nisu u NATO-savezu mogla napasti? Srbija? Ili možda ratoborna Austrija? Ili pak nemilosrdna Švicarska? Koja?

Naravno da temeljni cilj političke vrhuške nije dobrobit zemlje ni mir u svijetu. Njihov je cilj znatno prozaičniji: sve te "međunarodne integracije" nude svojim poslušnicima i pripuzima odlično plaćene sinekure. Te su funkcije obično namijenjene onima koji ionako na izravnim izborima ne bi dobili ni pola glasa, pa su im dužnosti u tijelima kao što su EU i NATO zapravo jedina mogućnost da se dokopaju fotelje. Ljudima koji su gladni novca i vlasti veći razlog ni ne treba. Fotelja ili smrt - njihova je deviza. Ako to znači da kako bi to postigli pritom usput moraju i prodati zemlju, nema veze.

Domaća je vrhuška bila pripravna učiniti ama baš sve kako bi ostvarila svoj (ne i narodni) "sveti povijesni cilj" podčinjavanja Hrvatske europskoj federaciji. Utrpavanje Hrvatske u NATO za njih je tek jedna stepenica u sklopu tih nastojanja. To što će takvo što biti apsolutno pogubno za zemlju, koja će na taj način bez razloga steći mnoštvo neprijatelja; to što će hrvatski vojnici ginuti po pustinjama i prašumama zemalja označenih kao mete svjetskih korporatista koji stoje iza NATO-a; to što su jednu pobjedničku vojsku u pravednom obrambenom ratu učas pretvorili u plaćenike bjelosvjetskih moćnika koji ratovima zadovoljavaju svoju pohlepu - to hrvatsku oligarhiju ni najmanje ne brine. 

Još ih manje brine činjenica što su učlanili Hrvatsku u klub ubojica bez da su pitali građane Hrvatske žele li biti članovi tog sramotnog kluba. 

 

Glavni tajnik zločinačke korporacije NATO Anders Fogh Rasmussen rekao je u travnju 2010. nakon razgovora s kvislinškom unionisticom Kosor da Sjevernoatlantski savez jako cijeni hrvatski doprinos misiji u Afganistanu, ocijenivši da "hrvatski vojnici rade sjajan posao". 

 

Davor Božinović, ministar obrane u vladi gospođe Kosor, koja je euroatlantskim integracijama beskrajno odana, još je kao veleposlanik pri NATO-u, gdje je za potrebe i u korist briselske elite odradio propagandnu kampanju uoči utrpavanja Hrvatske u taj zločinački savez, izjavio:

“Referendum je pitanje izražavanja mišljenja građana. S jedne je strane ono sučeljeno s elementima predstavničke demokracije. Treba li nam predstavnička demokracija ako ćemo za sva važna pitanja sazivati referendum? 

Neke su stvari prekomplicirane da bi bile široko shvaćene. Tako je europski ustav pao na referendumu jer tko može očekivati da će prosječni građanin pročitati, proučiti i shvatiti njegovih 1.600 stranica? 

Uostalom, režim koji je organizirao najveći broj referenduma je režim Slobodana Miloševića”. (Novi list, 12. II. 2007.) 


Aparatčik Božinović, eurofil i glorifikator NATO-a

 


Kakva nevjerojatna, upravo sramotna izjava! Uz to što vrijeđa intelektualne sposobnosti “prosječnog građanina” i zlonamjerno imputira da su neke stvari “prekomplicirane” da bi ih narod shvatio, ovakav stav prema referendumu i predstavničkoj demokraciji nema nikakve veze s demokracijom, ali ima sa staljinizmom. Opasna misao o tome kako “upućena” politička klika zna što je najbolje za “neprosvijetljenu” većinu naroda oduvijek je bila svojstvena diktatorskim režimima. 



Ubojstva djece: kolateralna šteta

Na slici dolje su mrtva tijela dvoje djece i njihova oca Nurullaha koje su ubile trupe pod vodstvom hrvatskih "saveznika", vojske Sjedinjenih Američkih Država, u rano jutro 1. rujna 2008. godine u Kabulu. Sasvim je jasno da nitko normalan, a kamoli čitav narod, ne bi nikada požurio pridružiti se ovakvim ubojicama djece. Zato se narod ništa ni ne pita, a ova djeca i druge civilne žrtve za bešćutne NATO-ubojice samo su kolateralna šteta.

Ipak, poštovanom gospodinu ministru i ostatku kvislinške hrvatske vrhuške koja prodaje Hrvatsku zločinačkim organizacijama i diktatorskim državama postavljamo jednostavno pitanje: biste li nas učlanili u NATO savez da su ovo vaša djeca?


  


Tko je taj Davor Božinović? Vrlo vrijedan aparatčik, eurofil i glorifikator NATO-a. Upravo po ukusu marionetske hrvatske oligarhije. Prenosimo kratki članak iz Novog lista: 

Davor Božinović  u Vladu dolazi s pozicije državnog tajnika za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova te posebnog izaslanika predsjednice Vlade za jugoistočnu Europu. U diplomaciji je proveo cijeli niz godina, a od 2000. na ovamo bio je hrvatski veleposlanik u Beogradu, potom predstojnik Ureda predsjednika u mandatu Stjepana Mesića, pa se onda vratio u diplomaciju kao hrvatski veleposlanik pri NATO-u u Bruxellesu. 

S te je pozicije, gotovo sam samcat, odradio informativnu kampanju uoči ulaska Hrvatske u NATO: činjenica da je bio ambasador s radnim mjestom u Belgiji, nije ga spriječila u višemjesečnoj turneji po Hrvatskoj tijekom koje je po selima i gradovima predavao o prednostima priključenja NATO-u. 

Za to je nagrađen mjestom državnog tajnika za europske integracije u rujnu 2008., a nakon odlaska Biance Matković sa Zrinjevca, u srpnju 2009. imenovan je državnim tajnikom za politička pitanja. (Novi list, 27. XII. 2010.)

A onda, tu je još jedan prikladan kadar: general Drago Lovrić, Božinovićev prijatelj, u bespućima dijaspore rođen i u Jugoslovenskoj narodnoj armiji za artiljerca školovan militantni novi načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga RH, koji je ranije - gle čuda - bio vojni predstavnik pri NATO i EU. Taj je odmah po imenovanju označio glavni vojni cilj oligarhije: Hrvatska treba vojsku sastavljenu od više "mišića" (tj. mesa potrebnog za NATO-ve agresivne poduhvate), a manje "sala" (tj. mozga, odnosno visokoobrazovanih kadrova), sposobnu za "buduće ratove i sukobe". I po mogućnosti nesposobnu da vidi što i s kim zapravo radi, dodali bismo.

Inače, široj javnosti general Lovrić poznat je po incidentu kad mu se tijekom tridesetminutnog predavanja o ljepotama NATO-a pod naslovom "Suvremene vojne operacije i nove sposobnosti vojnika" na Hrvatskom vojnom učilištu u Zagrebu u listopadu 2009. godine (dok još nije bio načelnik Glavnog stožera) pred oko 200 stranih diplomata, atašea i pripadnika Oružanih snaga, na jednom od prvih prikaza na panou, službeni znak NATO-a, koji je bio dio grafičke podloge prezentacije, počeo pretvarati u kukasti križ. Lovrić je kasnije izjavio da je to bila “indirektna posljedica zaostalih virusnih inficiranja NATO-ova znakovlja te da nije bilo apsolutno nikakve namjere od strane osoba koje su pripremale ovu prezentaciju da se dogodi to što se dogodilo”. Iako je Lovrić, kao osoba odgovorna za svoju vlastitu prezentaciju, ovim evidentno nanio štetu ugledu Ministarstva obrane i Oružanih snaga (pa makar i iz nehaja), nije pozvan na odgovornost. Pa naravno da nije: bila bi to mrlja na besprijekornoj karijeri generala koji će u "budućim ratovima i sukobima" hrabre hrvatske vojnike radosno voditi u slavne juriše protiv stanovnika zemalja za koje možda dotad nisu ni čuli.

 


Na kraju da odgovorimo na pitanje postavljeno na početku. Jesu li hrvatski građani željeli da Hrvatska pristupi NATO-paktu? Imajući sve navedeno u vidu, točan bi odgovor na to pitanje bio ovaj: marionetsku hrvatsku političku vrhušku boli briga što žele hrvatski građani. Jer ona i nije tu da radi u njihovu korist.

 

 Europska unija i velika nevolja koja dolazi, 2011. 


This free website was made using Yola.

No HTML skills required. Build your website in minutes.

Go to www.yola.com and sign up today!

Make a free website with Yola