"Nadamo se da ćemo u konačnici uvjeriti naše građane u dobrobiti punopravnog članstva u Europskoj uniji", kazao je ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković predstavljajući komunikacijsku strategiju za ulazak RH u EU na sjednici Vlade 9. veljače 2011.

Unionistica Kosor je kazala da je odsad pa ubuduće sve što rade dio te komunikacijske strategije. 

U tom smislu, početkom veljače 2011. u sjedištu SDP-a održala se otvorena sjednica Savjeta SDP-a za međunarodne odnose na temu 'Hrvatska u finišu pregovora s Europskom unijom'. Uvodna izlaganja održali su Zoran Milanović, predsjednik SDP-a i Vesna Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora. Osvrnuli su se na dosadašnji tijek pregovora, definirali ključne preostale zadaće, kao i korake u pristupanju Uniji koji nas očekuju nakon pregovora.

Unionistica Pusić, predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora (inače i potpredsjednica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke - ELDR), u svom izlaganju istaknula je da je na političkoj sceni jedini bitan politički konsenzus postignut oko ulaska Hrvatske u EU. Baš je to lijepo konstatirala, kao da to i vrapci na grani ne znaju.

'Naša je zadaća informirati javnost o onome što nas u budućnosti čeka. Možda nisu svi zainteresirani za svaki sadržaj, ali svi žele da ih se tretira kao normalne i inteligentne građane', naglasila je Pusić. Pritom gorljiva unionistica Pusić, dakako, ne misli da građane treba informirati i o teškim manama i defektima EU, nego samo o njenim prednostima - onako kako ih oligarhija vidi. U sklopu toga, mora se narodu "objasniti" zašto je jako dobro to što će se ukinuti nulta stopa PDV-a i uvesti najmanje pet posto na sve vrste kruha, mlijeka, knjiga, znanstvenih časopisa i ortopedskih pomagala, a zatim tu se radi i o uvođenju novih trošarina za električnu energiju, plin i duhanske proizvode te ukidanju posebnih poreznih olakšica. I to je tek početak. 

Pretpostavljamo da se neće ići tako daleko da se građanima tumači kako će moći veselo sudjelovati i u troškovima nabavke flote luksuznih automobila članova Europarlamenta ili kako će biti u prilici radosno financirati dug Ujedinjenog Kraljevstva s više milijuna eura. Da i ne spominjemo da se najvjerojatnije građanima neće objašnjavati kako je Europska unija u stvarnosti korporatistička federalna diktatura, a ne parlamentarna demokracija. Jer, moglo bi se u tom procesu "informiranja javnosti" i pretjerati, pa zaglibiti u narodni gnjev kada svi shvate u kakvu ih kaljužu oligarhija gura.

Unionistica Pusić u jednome je u pravu: svi žele da ih se tretira kao normalne i inteligentne građane. Unionistički plan, međutim, upravo tu upada u najveću rupu: kako da kažu građanima sve što im žele reći, istodobno sakriju sve što im treba sakriti, a da građani u cijelom tom procesu ne primijete da ih ne tretiraju kao normalne i inteligentne, nego kao ovce. Ljudima će udružena vrhuška pokušati predstaviti da je stvar s ulaskom u EU već gotova, da je referendum formalnost, a da je sve što oni rade zapravo na tragu "povijesnog hrvatskog cilja". Ispustit će pritom, dakako, nezgodne detalje toga povijesnog cilja. 

Da cijelu stvar pokušavaju predstaviti kao svršen čin najbolje svjedoče riječi unionista Milanovića koji je na naprijed navedenom sastanku rekao da je ova priča uglavnom gotova. 'Trebamo uvjeriti građane da će im to donijeti samo dobro. Kada uđemo u EU, više nego ikada ćemo odlučivati sami. Ostajemo gazde, razlika je samo hoćemo li biti dobri ili loši gospodari', rekao je Milanović. Doista nevjerojatna hrabrost, izjaviti ovako nešto. Odlučivat ćemo sami? Ostajemo gazde? Ma hajde! Kako, kada će 85% našega pravnog poretka činiti europsko pravo, na formiranje kojeg ćemo imati posve minoran utjecaj, da ne kažemo nikakav. Kada se pogleda kako stvari stoje u EU, kakva je njena zakonodavna procedura, kako se financira i što o tome imaju za reći države članice (vidjeti našu stranicu EU danas), onda je posve jasno da je ova Milanovićeva izjava čista floskula.

Dalje je na tom sastanku naglasio da je dobro da se referendum odvija odvojeno od parlamentarnih izbora. 'Ukoliko Vlada bude priču oko EU koristila kao komunikacijsku strategiju u izbornoj kampanji, nećemo joj zamjeriti', istaknuo je Milanović. Pa naravno da neće, jer cilj im je isti. Zato je ovaj "juriš ne euroskeptike" zajednički juriš čitave hrvatske oligarhije na građane. Ili protiv njih, ovisno o tome kako na to gledate. 

Sumnjivo istraživanje Jutarnjeg lista: Građani Hrvatske odjednom su svim srcem za Europsku uniju?!

 Vlada u svibnju pokreće kampanju kojom odgovara na 50 najčešćih pitanja koja muče građane u vezi ulaska u Europsku uniju

...........................................................................................................................................................................

11. travnja 2011. - Izvor: Novi list - Autor: Irena Frlan

Početkom svibnja Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija lansirat će informativnu kampanju o ulasku Hrvatske u Europsku uniju kojoj je cilj, kako napominju na Zrinjevcu, informirati građane o EU, a ne nagovarati ih da budu za ulazak.

Kampanja će se temeljiti na 50 pitanja koja najčešće tište ljude kad je u pitanju pristupanje Uniji.  »Kroz ta pitanja i odgovore govorit će se o predrasudama i zabludama koje vladaju u Hrvatskoj«, kažu u MVPEI-ju, dodajući da su pitanja rezultat istraživanja stavova građana te da je u njima »sumirano 50 nedoumica o EU«. 

Prema neslužbenim informacijama, neka od pitanja su, primjerice, hoće li ulaskom u EU nekretnine biti rasprodane, hoće li Hrvatska izgubiti suverenitet, hoće li biti zabranjeni tradicionalni proizvodi i običaji poput kolinja, što će se dogoditi s ribarskom flotom, postoji li u EU beneficirani radni staž. 

U MVPEI-ju uvjeravaju da, iako će tek sada krenuti s vidljivijom kampanjom, proces informiranja građana traje već godinama pa kao primjer navode da su samo u 2010. održali rasprave o EU u 22 grada, više od 70 predavanja i radionica za učenike, 34 seminara za državne službenike i tome slično.

Međutim, sada će se koncentrirati na sve slojeve stanovništva na način da će objaviti spotove u kojima će »obični« građani postaviti pitanje i dobiti odgovor. Spotovi bi trebali izgledati kao svojevrsna anketa na ulici. 

Europski dužnosnici dosad su u više navrata hrvatskim vlastima spočitnuli nepostojanje kontinuirane informativne kampanje o EU , a to ih je posebno brinulo u posljednje vrijeme, kada se Hrvatska počela približavati kraju pregovora. Iako su iz hrvatskih institucija često odgovarali da se ne žele iscrpiti u kampanji kad se ne zna kad će biti referendum, očito su sada promijenili mišljenje.

No, informativna kampanja samo je prvi dio komunikacijskog plana. Drugi dio bit će »prava«, referendumska kampanja koju će pokrenuti nakon što bude objavljen datum završetka pregovora. Očekuje se da će uskoro biti raspisan i natječaj za odabir loga i slogana te referendumske kampanje.

Korporatistička ucjena na djelu

Direktor tvrtke Inter Ikea za Sloveniju i Hrvatsku, stanoviti Branko Mihajlov, najavio da će Ikein trgovački centar u Zagrebu ipak površinom biti manji od prvotno planirane kvadrature, jer su se tržišne okolnosti promijenile. Zbilja? Što se promijenilo? Jesu li u pitanju doista tek „tržišne okolnosti“ ili iza toga čuči nešto drugo? Kod nekih „bitnih pitanja“ (kao što je u našem slučaju indoktrinacija naroda da glasa za pristupanje EU) Uniji i oligarhiji se pridružuju i oni koji jedini od Unije imaju koristi – krupni kapitalisti (korporatisti). Zato je korporatistička ucjena zapravo dio proeuropske propagande

Trgovina namještajem Ikea trebala bi biti otvorena u jesen 2012. godine, a ostatak trgovačkog centra, po novom, u proljeće 2013. godine. Direktor InterIkee je objasnio i zašto se centar otvara u dva navrata: tako traže korporatisti. Naime, Decathlon, njihov veliki zakupac za sportsku opremu, uvjetovao da u trenu otvaranja njihove trgovine u centru Hrvatska bude član EU. Zbilja zgodno: ako si u EU, onda tvoj novac očito vrijedi više!

„U ovom trenutku ne znam hoće li u jesen 2012. Hrvatska zaista biti u EU. Ne možemo si dozvoliti da imamo pet tisuća četvornih metara praznih. Osim njega još je dosta manjih postavilo isti uvjet, pa se broj penje na 10 tisuća kvadrata. Zato smo mi jedan dio ostavili za drugu fazu“, objasnio je Mihajlov. Dakle, nije samo ni Decathlon u pitanju – i druge korporacije voljele bi prvo vidjeti Hrvatsku u Europskoj uniji, a tek onda građane Hrvatske pred svojim blagajnama! 

A tim građanima Ikea je očito primamljiva i kao poslodavac, jer namjerava zaposliti 300 ljudi, a samo u tjedan dana otkad je raspisala natječaj za menadžere (tek nekoliko radnih mjesta), pristiglo je 700 prijava. Koliko li će tek biti prijava kada se krene s gradnjom, pa Ikea raspiše natječaj za još 200 osoba? Bilo bi, vjerojatno, i više radnih mjesta da se odmah otvara čitav kompleks, no za to Ikeini zakupci žele najprije vidjeti Hrvatsku u Europskoj uniji, pa će tek onda odlučiti hoće li se udostojiti prodavati u Hrvatskoj svoje proizvode.

I sad bi, naravno, narod trebao sveudilj glasati za Europsku uniju, želi li „obrtati ručku“ na Ikeinoj blagajni ili ondje kupovati. Ako nema članstva u Uniji – nema ni pola Ikee.

Sad, bilo bi logično pretpostaviti da taj narod nije baš toliko bedast, da zbog par korporativnih proizvoda koje će kupiti u Ikei odmah promijeni mišljenje i pohrli glasati za priključenje svoje države nedemokratskoj federaciji Europskoj uniji. Ali, priča je ipak malo šira.

Ovo je, naime, tek početak priče o ucjeni. Hoće li i druge korporacije zaprijetiti bojkotom Hrvatske, ako ona ne bude u Europskoj uniji? Vjerojatno hoće, jer Unija je korporativna država i korporacije (a ne narod ni unijske institucije) njome najizravnije vladaju.

Za očekivati je čak da se hrvatskoj unionističkoj političko-crkvenoj vrhuški u agitatorskoj djelatnosti za Europsku uniju prije referenduma pridruže čak i neke korporacije koje već djeluju u Hrvatskoj. Mogle bi (i najvjerojatnije će to i učiniti) priprijetiti da će njihov dragocjeni kapital „odletjeti“ iz Hrvatske, ne glasamo li za priključenje Uniji.

To je sasvim realan ucjenjivački scenarij. I, udružen s drugim subverzivno-propagandnim faktorima, pokazao je svoju uspješnost na djelu. Pogledajmo primjer Irske. Ondje je oligarhiji i korporatistima 2009. nužno bilo potrebno da Irci glasaju za tzv. Lisabonski sporazum (tj. ustav Europe pod drugim imenom). Taj sporazum Irci su već jednom na referendumu odbili, druge zemlje EU nisu imale ni prilike glasati o Lisabonu, jer je referendum za usvajanje sporazuma predviđen samo u Irskoj.

Budući da Sporazum/Ustav sadrži sve bitne odrednice Unije kao proturadničke neoliberalne države (što korporatistima izrazito pogoduje), perjanice korporatizma potrudile su se oko njihova zajedničkog cilja – „nagovaranja“ naroda da glasa za Lisabonski sporazum.

Irski su glasači tako bili izloženi nezapamćenoj indoktrinacijskoj kampanji, prijetnjama i lažima. To je uključivalo i propagandu koja je trubila o tome kako će, u slučaju da glasa protiv Sporazuma, „irski narod sam sebe osuditi na ekonomsku izolaciju“. Zajedno s političarima u nezapamćenu propagandnu kampanju uključile su se i mega-korporacije. Ryanair je tako potrošio čak pola milijuna eura na kampanju za Lisabonski sporazum, a Intel nekoliko stotina tisuća eura. Multimilijarderska farmaceutska kompanija Pfizer priprijetila je Ircima da će "kapital odletjeti iz Irske" budu li glasali protiv Sporazuma. Onda su nadležni još promijenili i pravila o nepristranosti irskih medija, i put usvajanju Lisabonskog sporazuma u Irskoj bio je otvoren te su Irci  2. listopada 2009. na referendumu prihvatili Lisabonski sporazum. O tome što se doista dogodilo u Irskoj čitajte opširnije na našoj podstranici EU danas.

A sad ćemo sličan scenarij gledati i u Hrvatskoj. I ostaje nam vidjeti hoće li korporatistička ucjena djelovati i hoćemo li prodati zemlju za korporatističke škude. 

Protivljenje Europskoj uniji nije protivljenje Europi 

Jedan od argumenata onih koji zagovaraju pristupanje Uniji jest taj da se protivljenjem ulaska u nju Hrvatsku automatski udaljuje od Europe i utrpava u balkansku krčmu. Čak se plaši ljude i nekim novim balkanskim savezom. Ta je perfidna politika udružene oligarhije koja igra na emocije glasača dakako potpuno pogrešna i lažna. Jer protivljenje uniji (iz pravih razloga) nije zagovaranje nikakve balkanštine. Hrvatsku se ne može udaljiti od Europe, jer je Hrvatska u Europi (a ne u Južnoj Americi, na primjer). A Europa i Europska unija nipošto nisu isto, kao što se to od strane vrhuške stalno pokušava imputirati.

 

Želimo li da Hrvatska bude balkanska ili europska? – kriči udružena oligarhija.  To je glavno pitanje koje postavljaju oni koji žele nekakvim balkanskim savezom uplašiti građane i time ih nagovoriti da podrže Uniju. To je pitanje, naravno, pogrešno pitanje.

Uostalom, pogledajte samo tko to stalno podmeće onima koji su – zbog obilja dokaza – protiv ulaska u EU da su time za nekakve balkanske saveze? Upravo oni koji se stalno ljube, sastaju i jedu kruh i sol s tim „balkancima“. Jadranka za EU, Jadranka u Smederevu! Da se razumijemo, nema ništa loše u „regionalnoj suradnji“, ali je problem što čak i tu suradnju predstavnici vlasti zemalja jugoistočne Europe ne podržavaju zato što bi oni to jako željeli, nego u prvom redu zato što im je to naloženo Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju. Za razliku od onih 10 zemalja koje su pristupile Uniji 2004. godine, u sporazume za „balkance“ Unija je ugradila kao uvjet i ova regionalna druženja kojima stalno svjedočimo. Takva regionalna suradnja nema veze s međusobnom ljubavi ili ekonomskim interesima, nego s direktivom Unije! Tu Unija kolo vodi, a ne marionetske vladajuće vrhuške!

Ali oligarhija je vrlo uporna u podmetanju „balkanskog jajeta“ svima koji ne smatraju Uniju dobrim integracijskim okvirom. Evo primjerice najnovijih floskula iz usta unionista Jandrokovića, hrvatskog ministra vanjskih poslova i europskih integracija:

“Ova zadnja istraživanja ne određuju ono što zaista hrvatski građani misle o Europskoj uniji. Uvjeren sam, kada dođe trenutak referenduma, da će velika većina hrvatskih građana glasovati za ulazak u EU, siguran sam u to zbog toga što će sasvim dobro procijeniti da odlučuju između europske budućnosti Hrvatske i povratka na one vrijednosti koje su odbačene na referendumu 1991. godine. Pojednostavljeno, na referendumu ćemo odlučivati želimo li da Hrvatska bude utemeljena na europskim vrijednostima ili tzv. balkanskim“, rekao je hrvatskim novinarima ministar Jandroković.

Unionist Jandroković trenutno predvodi hrvatsko izaslanstvo na međuvladinoj konferenciji o pristupanju na kojoj će Hrvatska zatvoriti pregovore u dva poglavlja. U ponedjeljak popodne u Europskom parlamentu razgovarao je sa šefom zastupničkog kluba Europske pučke stranke (EPP) Josephom Daulom i sa slovenskim liberalnim zastupnikom Ivom Vajglom.

Jandroković je svoje sugovornike izvijestio o trenutačnom stanju pristupnih pregovora. Razgovaralo se i o presudama Haškog suda, pri čemu je ministar Jandroković izvijestio o stavovima hrvatskog državnog vodstva i o aktivnostima koje će se poduzimati na pravnom pobijanju teza o udruženom zločinačkom pothvatu.

Vrijedi zapaziti da je Jandroković izjavio i da će uskoro započeti (kao da već nije) „informacijska kampanja“ u kojoj će kroz pitanja i odgovore predstaviti javnosti što je EU. Unionisti pažljivo prate što narod misli, pa zato Jandroković kaže: „Napravili smo opsežno istraživanje u kojem smo utvrdili koje su to glavne predrasude, glavna pitanja koja hrvatski građani imaju u vezi s EU-om i na vrlo jednostavan način nastojat ćemo odgovoriti na ta pitanja. Nakon informativne kampanje doći će predreferendumsko vrijeme kada ćemo s jasnim porukama govoriti o budućem članstvu u EU-u“.

Kao da oligarhijske poruke dosad nisu bile dovoljno jasne! Pa sve je jasno. Političko-korporatistička oligarhija koja bi jedina od Unije imala ikakve koristi ni ne krije da provodi snažnu indoktrinacijsku kampanju kako bi dobila na referendumu „demokratski legitimitet“ da zasjedne u bogate europske sinekure i bogati se i dalje na grbači radnih ljudi i građana. Na tom svom „europskom“ putu, oligarhija ne preza ni od očitih laži, kao što je i ova da je alternativa Uniji – balkanizacija Hrvatske.

Pripomenimo i to da je u hrvatskom Ustavu bilo kakva „balkanizacija“ ili „jugoslavizacija“ Hrvatske čak izrijekom zabranjena. Pogledajte što točno piše u članku 142. stavku 2. Ustava: „Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojem bi udruživanje dovelo, ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskoga državnog zajedništva, odnosno neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku.“ Koliko je ovakva odredba zapravo glupa jer štiti građane Hrvatske od „iznenadnog napada balkansko-integracijskog ludila“, nećemo sad ovdje raspravljati. Ali je jasno da su sva trabunjanja udružene hrvatske oligarhije o nekakvim jugoslavenskim ili balkanskim savezima posve besmislena i sračunata samo na to da izazovu kod nekih glasača nekakav strah od Balkana pa da glasaju za pristupanje EU. Samo to je na umu onima koji histerično vrište o potencijalnim opasnostima od balkanskih saveza ne glasaju li građani za EU.

I za kraj: Europa nije Europska unija! Nema ništa loše u europskoj suradnji, ali je mnogo toga lošeg u Europskoj uniji. Europa je jedan prekrasan kontinent, a Europska unija je elitistički politički federalni državni savez posve lišen utjecaja volje naroda na neoliberalnu korporatističku proturadničku politiku koju uporno i dosljedno provodi.

Europska unija ima veze s Europom samo toliko što nad pokorenim europskim narodima provodi takvu svoju politiku koja pridonosi isključivo punjenju dubokih korporatističkih džepova. Europska unija „ujedinjuje u različitosti“ narode Europe kako bi ti narodi marljivo i što duže, pod što lošijim uvjetima i sa što manjim radničkim pravima, radili za korporatističke unijske gospodarske i političke oligarhe.

Namjerno brkanje Europe i Europske unije, kao i podmetanje onima koji tu Uniju argumentirano kritiziraju da su pobornici nekakve besmislene „balkanizacije“ Hrvatske – sve je to u funkciji zlonamjerne, jednostrane i drske proeuropske propagande i indoktrinacije. 

Indoktrinacijska kampanja za ulazak u umiruću federaciju

Eurozona umire. A eurozona je sama bît Europske unije. Unatoč tome, hrvatska unionistička oligarhijska vrhuška koja ionako nema nikakvu drugu politiku osim utrpavanja Hrvatske u Europsku uniju počela je s provedbom žestoke indoktrinacijske kampanje usmjerene prema unioskeptično orijentiranim hrvatskim građanima. Emitirat će čak tisuću spotova kojima će nam pokušati isprati mozgove. Hoće li uspjeti?

Bivši britanski tajnik za vanjske poslove Jack Straw u donjem domu britanskog parlamenta ustvrdio je da se euro suočava sa „sporim umiranjem“ i zapitao se ne bi li bilo bolje kad bi umro brzo. Ocijenivši da „eurozona ne može potrajati“ u svojoj sadašnjoj formi pozvao je britansku vladu da se pripremi za taj financijski kolaps koji se nazire. „Ono što bi vlada morala napraviti umjesto da se skriva iza uvijenog govora i prevrtljivih riječi (...) je spoznati da ova eurozona ne može potrajati. Budući da će se euro u svojoj postojećoj formi urušiti, nije li bolje da se to dogodi brzo nego da smrt bude spora?“ – pitao je Straw.

Reuters javlja da je analitičar Moritz Kraemer iz Standard & Poor'a (S&P) izjavio da pokušaj 'dobrovoljnog restrukturiranja duga', kako ga trenutačno zamišljaju članice eurozone, financijska tržišta shvaćaju kao bankrot. „Prošla iskustva su pokazala da restrukturiranje duga zemlje čija je kreditna vrijednost ocijenjena sa CCC, kao što je to slučaj s Grčkom, nije dobrovoljno i da investitori moraju podnijeti gubitke.“

Ukoliko se postigne dogovor, Europa i MMF će Grcima osigurati plaće i mirovine do druge polovice 2014. godine. Analitičari S&P-a procjenjuju da će privatni kreditori kroz to razdoblje 'dobrovoljno' izgubiti oko 30 milijardi eura. Sjajno.

Grčka je dužna 300 milijardi eura, a mi 45. Po vjerojatnosti bankrota Grčka je prva, a Hrvatska je na nesretnom 13. mjestu među 57 zemalja svijeta. Navode to analitičari ST Investa koji objašnjavaju da je rangiranje napravljeno temeljem CDS-ova (credit default swapovi), cijena osiguranja državnih obveznica što izražavaju vjerojatnost da se obveznice neće moći uredno naplatiti. Hrvatski javni dug s jamstvima iznosi 60 posto BDP-a, grčki iznosi 150 posto, dakle daleko smo od Grčke, ali situacija nije nipošto sjajna.

Unija se pokazala prilično nesposobnom u rješavanju grčkog pitanja, a ona rješenja koja Unija nudi (stezanje remena, štednja, smanjenje plaća i slične ljepote) grčki narod nikako ne prihvaća.

Indoktrinacijska kampanja ne haje za europske probleme

Kako će Unija riješiti pitanje Grčke, i općenito pitanje kolapsa eurozone, o kojemu se, kako vidimo, govori i u britanskom parlamentu, hrvatskim indoktrinacijskim subjektima koji su u funkciji utrpavanja Hrvatske u tu ljuljajuću federalnu konstrukciju nije pretjerano važno pitanje.

Provodeći žestoku proeuropsku indoktrinacijsku kampanju udružena domaća oligarhija pripremila je čak tisuću spotova o ljepotama i prednostima Europske unije. I niti jedan o njenim teškim manama. Tu nema nikakvih odgovora na važna i bitna pitanja, poput onog hoće li građani u određenim rubnim članicama Unije (među kojima bismo se i mi našli utrpaju li nas u EU) uskoro pasti travu.

Indoktrinacijska kampanja svodi se na trivijalna pitanja poput: Hoće li EU zabraniti kolinje? Hoće li zabraniti sir i mlijeko? Hoće li ulaskom u EU stranci pokupovati sve nekretnine u Hrvatskoj? Na ta i tome slična pitanja hrvatski građani odnedavno uljepšane odgovore mogu pronaći u kratkim TV spotovima. Oni ne služe za to da bi građanima olakšali izbor na skorašnjem referendumu, nego kako bi na referendumu mogli donijeti odluku u korist ulaska Hrvatske u EU. 

Ti spotovi, dakle nisu objektivni ni popunjeni informacijama. Oni su jednostrani i isključivo usmjereni na to kako bi građani na referendumu kao odgovor na referendumsko pitanje zaokružili „za“. I to je to. Prema tome, ti spotovi nisu informativni, oni su indoktrinativni.

Kolaboracionisti nas zasipaju poluistinama

Kada je riječ o informacijama koje se građanima nude, onda posebno moramo naglasiti da tu nije riječ o valjanim, nego o probranim informacijama.

Eurokolaboracionističko Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija započelo je novu fazu indoktrinacijske kampanje o ulasku Hrvatske u EU. Na tri televizije s nacionalnim koncesijama u sljedećih mjesec i pol dana tisuću puta će se emitirati spotovi koji odgovaraju na najčešća pitanja i nedoumice građana o EU. To su ona pitanja koja su oni odabrali i rekli da građane jako zanimaju.

Sadržaj spotova temelji se na 50-ak pitanja i stereotipa koja su se, kako kažu, „iskristalizirala“ u istraživanju i anketama koje je proveo MVPEI – riječ je o pitanjima koja su godinama stizala na njihov infotelefon o Europskoj uniji. Kako su se ta pitanja „iskristalizirala“? Pa jednostavno, iskristaliziralo ih je Ministarstvo.

Bilo bi, međutim, zanimljivo vidjeti što bi građani uopće rekli da su imali pojma o nekim stvarima o kojima im unionistička oligarhija nije rekla ni slova. Nije problem samo u odgovorima, problem su i pitanja!

Koja to pitanja oligarhija uopće ne dotiče? Točnije, koje to činjenice i pitanja oligarhija namjerno skriva od svojih građana, kako ne bi masovno popljuvali i njih i njihovu Europsku uniju?

Sva „rasprava“ o EU dosad se (u doslovce svim srednjostrujaškim medijima i šire) svodila na hvalospjeve, ode, budnice i davorije usmjerene veličanju „povijesnog cilja“ hrvatske oligarhije (ne i građanki i građana Republike Hrvatske) u pogledu ulaska u Europsku uniju.

Radovali bismo se kad bi javnost konačno, u sklopu kvalitetne rasprave, bila informirana namjesto indoktrinirana.

No, da bi se to postiglo, moralo bi se, primjerice, govoriti o:

• zakonodavnom postupku Unije u kojem parlament ne donosi zakone (!!) iz čega slijedi apsolutno neoboriv zaključak da ustavno-pravno gledano Europska unija naprosto nije niti može biti parlamentarna demokracija. Nitko nikad u Hrvatskoj nije javnosti objasnio temelje europskog prava koje donosimo na našoj stranici EU Danas
• UK korekciji, koju plaćaju zbog dogovorenog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva sve zemlje članice. Slovenija će u proračun EU ove godine uplatiti 14,3 milijuna eura za Ujedinjeno Kraljevstvo – znamo li koliko će milijuna eura plaćati Hrvatska uđe li kojom nesrećom u Uniju?
• više nego zanimljivoj biografiji prvog predsjednika Europske komisije W. Hallsteina, povezanog s nacizmom (vidjeti našu stranicu EU Povijest) I biografije ostalih „otaca Europe“ više su nego zanimljive!
• postupku izbora predsjednika Europskog vijeća (kojeg – nepojmljivo – ne bira narod niti ikome služe na raspolaganju bilo kakvi instrumenti kako bi ga smijenili u slučaju da ne obavlja svoj posao kako treba, što je upravo besramno)
• činjenici da eurozastupnici ne zastupaju zemlje iz koje potječu nego nadnacionalne europske stranke kojima pripadaju (ova konstatacija bez srama navodi se čak u sveučilišnom udžbeniku Osnove prava Europske unije, autora T. Ćapete i  S. Rodina)
• činjenici da će građani EU radosno izdvojiti 5,25 milijuna eura samo za službene automobile prebogatih dužnosnika EU, sudjelovati u financiranju spašavanja Grčke i općenito sudjelovati u podmirivanju općeg troška goleme unijske birokracije (samo Komisija ima preko 30.000 djelatnika!) u ukupnom godišnjem iznosu od 1.147.885.101.616 eura! Misli li itko da nam federacija koja stvara trošak od preko trilijun eura može donijeti išta dobra?
• činjenici da će pune poticaje u poljoprivredi poljoprivrednici ostvariti tek za 7-10 godina. Je li ih itko o tome obavijestio? Je li im itko rekao da bogatije i starije članice dobivaju veće poticaje? Ako je godišnji poticaj po hektaru u Letoniji 83 €, a u Belgiji 447 €, kako bi uopće letonski seljak mogao biti konkuretan belgijskom? Je li se ikada govorilo o tome kako će se hrvatski seljak snaći u zajedničkoj poljoprivrednoj politici EU (tzv. CAP). Je li se ikada istražilo hoće li dobivati poticaje slične belgijskima ili možda ipak prije one sličnije letonskima?

A to je samo nekoliko primjera. Ima ih još puno, puno... Problem je u tome što su građanima nepoznate mnoge činjenice o Europskoj uniji, a kad su im nepoznate činjenice, onda teško mogu postaviti prava pitanja, zar ne?

Slobodno napravite pokus, pa nazovite besplatni Vladin info telefon „Sve što vas zanima o EU“, broj 0800 622 622. Pa vidite hoće li Lea, Lili, Tea, Ela i ostale poluinformirane operaterke koje ondje rade (i imaju nadimke kao na nekakvom chatu) znati odgovoriti na gornja pitanja. Pitajte ih i je li istina da će se Hrvati moći zapošljavati u EU tek nakon sedam godina od pristupanja i je li točno da će nas članstvo u EU za 2012. koštati 647,5 milijuna eura, a možete ih i zamoliti da vas obavijeste gdje možete dobiti tzv. Lisabonski ugovor (ustavni akt EU) na hrvatskom. Uživajte u njihovim odgovorima.

Fingiranje „javnih rasprava“

Udružena oligarhija, vidjevši da će građani primijetiti da o Europskoj uniji nema nikakve prave javne rasprave, odlučila je uključiti svoje dodatne kolaboracionističke snage kako bi popunile te rupe. Tako je eurokolaboracionistička udruga „Gong“ ničim izazvana odlučila provesti nekakve debate s „euroskepticima“.

Ali, prije no što udruga „Gong“ preuzme ikakvu inicijativu u pogledu poštene debate o Europskoj uniji, ostaje im objasniti neke sitnice u pogledu činjenice da ih upravo ta Europska unija financira! Naime, prema podacima M. Bošnjaka, autora knjige „EU – ne hvala!“, Unija svesrdno dijeli velike novce (u nekim slučajevima do čak 100.000 €) nevladinim udrugama Gong, B.a.B.e, HHO, Transparency International, Zelena akcija itd. Uz to, Unija potplaćuje udrugu „Gong“ kako bi ova za nju vršila sramotnu političku indoktrinaciju školaraca kroz projekt “Europa u razredu” (preko 2 milijuna kuna).  

Sramotna eurokolaboracionistička djelatnost udruge „Gong“ vidljiva je i po tome što je tijekom 2007. i 2008. održala u 157 srednjih škola ukupno 910 “radionica” u kojima je čak 24.000 školaraca podvrgnula jednostranoj proeuropskoj indoktrinaciji i propagandi. U prigodnom kolaboracionističkom pamfletu koji su tom prigodom tiskali i dijelili učenicima, nije se dalo razabrati nijednu – pazite, nijednu – negativnu činjenicu o Europskoj uniji! I sad nam ostaje vjerovati da će pripremiti javnu raspravu o Uniji koja će biti fer i transparentna? 

Najžešće će biti finale

Finale indoktrinacijske kampanje uslijedit će uskoro. Bit će to pravo nemilosrdno i bespoštedno ispiranje mozga. Jer, posljednja faza informativne kampanje, kampanja za referendum, počet će kad se odredi datum.

TV-spotove je radila Croatiafilm, a vrijednost im iznosi nešto manje od milijun i pol kuna. Hrvatska televizija, kao javni indoktrinacijski servis, spotove emitira besplatno, dok su se NovaTV i RTL Televizija odrekli komercijalnih cijena. To nije čudno, budući da su u stranom vlasništvu, zato se rado odriču čak i svojih profita kako bi reklamirali Europsku uniju. O medijima u Hrvatskoj (koji nisu hrvatski) možete više pročitati na našoj stranici EU-katastrofa.

Udružena oligarhija potrošit će na ispiranje mozga građana Hrvatske čak 15 milijuna kuna. Petnaest milijuna kuna našeg novca potrošit će kako bi nas uvjerili da je njihov (ne i narodni) „sveti povijesni cilj“ jako poželjan i prihvatljiv! Ipak, samo od nas samih zavisi hoćemo li im dopustiti da nas uvjere u bajke.

Milanović, Josipović, Pusić i Šprem na proslavi priznanja reklamirali EU

"OVAJ datum je važno obilježiti", kazao je Zoran Milanović na proslavi 20. obljetnice međunarodnog priznanja Hrvatske na Cvjetnom trgu u Zagrebu. Međutim, dao je natuknuti da bi datum održavanja referenduma o ulasku u EU mogao biti još važniji.

"Pred nama je milenijsko pitanje - za ili protiv. Iduću nedjelju moramo izaći na referendum i dokazati svoju klasu", kazao je Milanović.

"Nažalost, neke ružnije datume pamtim bolje od ovoga", kazao je Milanović, naglasivši da bi Hrvatska danas, da nije bilo Domovinskog rata, spadala u red uspješnijih europskih država.

Referendum o EU jednako važan kao referendum o nezavisnosti

"Reklamiranje" referenduma nije zaobišla ni Vesna Pusić. "Nadam se da ćemo odgovorom 'da' na referendumu o ulasku u EU zauvijek osigurati Hrvatsku i postići stabilnost i ekonomski razvoj", kazala je ministrica vanjskih poslova. 

Boris Šprem, predsjednik Hrvatskog sabora, otvoreno je poručio da je odluka o ulasku u EU jednako važna kao i odluka koju su građani Hrvatske 1991. godine donijeli na referendumu o nezavisnosti. 

Vrlo sličan ton imao je i govor Ive Josipovića. "Hrvatska je danas bolja zemlja nego što je bila nekad. Ali sljedeće nedjelje odlučujemo o tome hoćemo li biti još bolja država", rekao je Josipović.

Danski veleposlanik: Hrvatska će u EU imati ravnopravan položaj

Obljetnici međunarodnog priznanja Hrvatske nazočio je i danski veleposlanik u Zagrebu Eric Bo Weber. Danska je, podsjetimo, 1. siječnja 2012. godine preuzela predsjedavanje nad EU. 

"Dvadeset godina je prošlo vrlo brzo. Sjećam se da sam u Hrvatskoj bio 1990. godine, još prije Vukovara", kazao je Weber dodavši da je posebno ponosan jer je Danska bila jedna od prvih zemalja koje su priznale Hrvatsku. 

Ni danski ambasador nije mogao zaobići predstojeći referendum, kazavši da će se Hrvatska sigurno vrlo skoro pridružiti europskoj obitelji. "EU je projekt mira koji će Hrvatskoj osigurati prosperitet", kazao je Weber, obećavši da će Hrvatska u EU imati ravnopravan položaj. 

 Europska unija i velika nevolja koja dolazi, 2011.