Europa ili smrt!

...........................................................................................................................................................................

20. ožujka 2011. - Autor: Redakcija

Je li zbilja bitno hoće li se izbori održati prije ili poslije referenduma o Europskoj uniji? Bi li ishod referenduma doista mogao doći u pitanje ne održe li se prije njega izbori? Je li uistinu značajno tko će dovršiti pregovore s Unijom i radosno ispijati pjenušac dok bude potpisivao pristupni ugovor? Je li od presudne važnosti tko će grijati fotelje na Markovu trgu u trenutku dok građani Hrvatske budu odlučivali o tome žele li provesti ostatak svog života u europskoj federaciji?

Unionistica Kosor, navukavši masku vedrog lica, nabacivši namješteni osmijeh kojim je posve neuspješno prikrivala nervozu koja ju očito sve više obuzima, izjavila je u nedjelju, prilikom podjele članskih iskaznica novim članovima Mladeži HDZ-a, kako je 'ovo težak trenutak za stranku' te da je 'danas sport tko će na strašniji način pljunuti na HDZ i premijerku'. No, dodala je, stranka će to izdržati.

Predsjednica Mladeži HDZ-a Martina Banić kazala je kako Mladež te stranke danas broji 65 tisuća članova, a samo tijekom proteklih godinu dana učlanilo se njih 5 tisuća. Doista je jadna zemlja u kojoj se mladi ljudi učlanjuju u stranku koja je učinila sve kako bi temeljito opljačkala zemlju kojom je na nesreću vladala, dušmanski raskrčmila njeno narodno blago, zadužila je preko svake mjere, te je namjerila budzašto prodati korporatističkoj Europskoj uniji radi vlastitih sebičnih, uskih interesa.

S kojim motivom se mladi ljudi učlanjuju u takvu organizaciju? Pa, naučili su kako to u našoj zemlji ide: učlaniš se u pravu stranku, sjedneš u fotelju, kradeš, uživaš i čekaš ulazak u EU gdje te – ne završiš li kojim slučajem u Remetincu – čeka još bolja i mekša fotelja. I tako do penzije. Usput materijalno zbrineš sve članove svoje obitelji do u šesnaesto koljeno i mirno i spokojno u dubokoj starosti odeš Bogu na istinu kao poštovan i uvažen član društva i stranke. Eto, tako su si nekako ti mladi ljudi to zamislili. Tužno, ali je tako.

HDZ, kako je rekla unionistica Kosor, neće posustati u borbi za dovršenje pregovora za ulazak u EU, kao ni u borbi protiv kriminala, korupcije te borbi za gospodarski oporavak zemlje. Opet je dakle ponovila svoju staru mantru, onu s tri zvijezde vodilje na njezinu nebu, koje se drži ko pijan plota: gospodarski oporavak, borba protiv korupcije, ulazak u EU.

Budući da od gospodarskog oporavka nema ni G i budući da bi prava i temeljita borba protiv korupcije trebala zahvatiti čitave stranke i ogroman broj dužnosnika, zastupnika i drugih veličanstveno potfutranih stražnjica te bi vjerojatno u tom procesu u Remetinec otpravila i samu unionisticu Kosor s čitavim vodstvom njezine organizacije budući da su u najmanju ruku suučesnici u svesrdnoj pljački Hrvatske, — jedina karta koju ta žena, zajedno s čitavom hrvatskom oligarhijom još uopće može odigrati jest ona europska. „Europa ili smrt“, to je trenutačna deviza domaće eurovazalske vrhuške.

Unionistica Kosor: „Ja ću dovršiti pregovore!“

Uručujući tisuću članskih iskaznica novim članovima, predsjednica HDZ-a i predsjednica Vlade poručila je kako će „pregovore dovršiti i biti stranka na čelu Vlade koja će izići i reći građanima 'mi smo svoj posao obavili a vi na referendumu recite jeste li za ili protiv'“. Eto, bar je dopustila mogućnost da narod kaže što želi, nije baš odmah rekla da će je čitav narod poslušati i glasati 'za'. No ipak je izrazila uvjerenje kako će velik broj građana biti 'za' jer, kako je kazala, pripadamo europskom civilizacijskom krugu. Ma što da joj to značilo.

Poznato je da se većini ljudi u Hrvatskoj diže kosa na glavi kad sveudilj omražena unionistica Kosor izjavi bilo što. Da ta žena kaže čak i samo „dobar dan“, većina građana odmah bi se dohvatila vrećica za povraćanje. Nju i njezinu destruktivnu partiju prema najnovijim istraživanjima podržava rekordno niskih 6% građana Hrvatske, pa i ne čudi što im ide na živce kad prozbori bilo što. Najbolje bi joj bilo da šuti, možda bi tako uspjela podići svoj bijedni rejting. Ali, ta ne odustaje.

No vrijedno je zapaziti da je ovaj put posebno naglasila kako će upravo ona i njezina stranka i Vlada dovršiti pregovore s Europskom unijom i građanima ponuditi da prihvate ili odbiju njihovu pregolemu muku koju su podnijeli kako bi našu zemlju utrpali u tu nedemokratsku diktatorsku federaciju.

S tim u vezi javnosti se nameće jedno značajno pitanje: bi li uspjeh referenduma bio doveden u pitanje ako se prije njega ne održe izbori. To pitanje u zadnje vrijeme rastežu gotovo svi – političari, analitičari, znanstvenici i drugi. I svi su, čini se, ujedinjeni u razmišljanju da bi nezadovoljstvo stanovništva trenutačnom političkom garniturom mogao biti glavni razlog za propast referenduma. Čak se izvlači kao primjer i neuspjeh referenduma o europskom ustavu koji u Francuskoj nije prošao navodno upravo zato što su ljudi bili nezadovoljni domaćom politikom i domaćom političkom vrhuškom. Pa su zato u inat glasali protiv tog ustava. Ispada kao da se ljudi „osvećuju“ Europi zbog grijeha njihovih vlastitih političara.

To pitanje, međutim, uopće nije nikakvo sporno pitanje. Jer, sve ako bi to bilo i točno, naime ako bi ljudi glasali protiv EU zato da se osvete domaćoj političkoj garnituri kojom su nezadovoljni — pa što onda? Zar ta „domaća garnitura“ ionako nije upravo ona koja na najbližoj mogućoj razini građanima predstavlja tu i takvu Europsku uniju? Nije Europska unija na Marsu: svi oni koji pripadaju lokalnim političkim snagama, kako političari država članica Unije tako i oni u zemljama kandidatkinjama kao što je naša, — pa to su EU-političari! Oni su Europska unija! Naravno da će ljudi glasati 'protiv' ako su nezadovoljni kako ih njihova Europskom unijom opčinjena vrhuška vodi! Što bi drugo uopće trebali učiniti?

Uniju se ne može promatrati odvojeno od stvarnosti

Ima još zanimljivih pitanja. Recimo, prof. Ivan Rimac s Pravnog fakulteta u Zagrebu smatra da bi pitanje presude hrvatskim generalima u Haagu koja uskoro stiže trebalo strogo lučiti od pitanja referenduma o ulasku Hrvatske u EU. Kakva glupost. Pa kako bi itko mogao razlučiti ta pitanja? Ljudi su od same Unije čuli kako je pitanje suradnje s tim sudom ključno za članstvo Hrvatske u EU, tako da je sigurno da će se presuda – ma kakva ona bila – odraziti na ukupni stav građana o Uniji. A tko li je „identificirao, locirao, uhitio i transferirao“ te generale u Haag? Nisu li to učinili upravo ti lokalni kvislinzi koji imaju žarku želju postati dužnosnicima Europske unije? I kako onda da narod to pitanje „strogo luči“ od pitanja ulaska u Europsku uniju?

Ne može se Europsku uniju ni eventualni ulazak u nju promatrati kao nešto posve odvojeno od stvarnosti i sadašnjeg trenutka. Sve što se događa na ovaj ili onaj način utjecat će i na odluku birača, i to je posve razumljivo i prirodno, drukčije ni ne bi trebalo biti. Jer ne mogu se ljudi začarati nekim apstraktnim obećanjima i pričama o prilično nevjerojatnom boljitku, pa da potpuno odvoje svoja razmišljanja i stavove o Europskoj uniji od realnosti u kojoj žive. Previše su ih puta preveli žedne preko vode. Uz to, oligarhijska vrhuška doista daje sve od sebe kako bi građanima Hrvatske jasno pokazala da sve što čini – čini upravo zbog ostvarenja svojih vlastitih sebičnih želja, a ne zbog boljitka građana, zadovoljenja pravde u Haagu ili bilo čega drugog. Sve su to samo sredstva kojima se oligarhija služi kako bi ostvarila svoj (nipošto ne i narodni) „sveti povijesni cilj“.

Osim toga, tvrdnja kako ova ili ona stranka, kako izbori sada ili poslije, kako ovo ili ono može birače „skrenuti s pravog puta“ (a to je po mišljenju hrvatske oligarhije isključivo europski put), poprilično je uvredljiva i ne uzima u obzir ni činjenicu da su građani sposobni vidjeti i razumjeti pravu prirodu Unije. A činjenica je da – sve i ako nisu upućeni u finese i začkoljice vezane uz europsko zakonodavstvo, upravljanje unijskim institucijama, nepravde njezinih zajedničkih politika i slične detalje, – građani čak i instinktivno osjećaju da s tom organizacijom mnogo toga ne štima. Pa im u tom smislu i nije pretjerano bitno tko će im reći kako da glasaju na referendumu. A ionako im čitava udružena politička elita cijelo vrijeme trubi jedno te isto. I to toliko glasno i toliko uporno da su im se s tim već popeli navrh glave.

Bitka za trideset srebrnjaka

Poznato je da je u igri koja se sve histeričnije igra oko referenduma i ulaska u Europsku uniju čitava hrvatska oligarhija posve složna. Čak toliko nevjerojatno složna da je to gotovo degutantno. Šef nazovi-oporbe unionist Milanović naglasio je – nema tome dugo – da je dobro da se referendum odvija odvojeno od parlamentarnih izbora. 'Ukoliko Vlada bude priču oko EU koristila kao komunikacijsku strategiju u izbornoj kampanji, nećemo joj zamjeriti', jasno je rekao Milanović i time zapravo potvrdio nepostojanje ikakve oporbe osim oporbe zdravom razumu. Jer nije normalno da su svi toliko složni i da nema baš nikog sa suprotnim stavom. Stoga nije normalno ni da se čude što narod po ulicama sve glasnije viče da ne žele ni jedne ni druge jer su isti. Vjerojatno to viču zato što je to doista tako. Naime, ono što hoda kao patka, izgleda kao patka i glasa se kao patka – to je patka, pobogu!

Velika je nevolja pred vratima, a mnogima je bitno kad će biti izbori. Čini se da su uvjereni kako je vrlo značajno tko će upravljati zemljom u trenutku održavanja referenduma. Od toga tko je na vlasti zavisio bi – smatraju – uspjeh ili neuspjeh referenduma. A to je vrlo žalosno. Jer je to pogrešno pitanje!

Bilo bi osjetno bolje kad bi se svi koji su tako zabrinuti za uspjeh referenduma založili da se provede široka i temeljita javna rasprava o Europskoj uniji. Da se iznesu sve njene eventualne prednosti, ali i njene neprijeporne teške mane i defekti, pa da se tako razmotre sudbinski važna pitanja za sve građane Hrvatske. Sudbinsko pitanje za građane Republike Hrvatske sigurno nije tko će držati u ruci čašu s pjenušcem i nazdravljati svom povijesnom uspjehu dok bude potpisivao pristupni ugovor s Unijom. Sudbinski je važno pitanje za građane Hrvatske kako će ti građani živjeti.

Ipak je na kraju jasno: od obaviještenosti građana Hrvatske o pravoj prirodi Europske unije domaćoj je združenoj oligarhiji i njihovim trabantima očito osjetno važnije dograbiti prave fotelje. Kao da oni ne poznaju pravo lice Unije! Ali baš ih briga. Svi bi nas oni prodali bilo kome tko im obeća njihovih trideset srebrnjaka.