Spaljena i zastava Europske unije: Kome još nije jasno što prosvjednici žele?

...........................................................................................................................................................................

4. ožujka 2011. - Autor: Redakcija

                                      Paljenje zastave EU. Foto: Boris Ščitar/Pixell 

Kažu da je u statistici 1000 ljudi reprezentativan uzorak. A u Zagrebu je dana 2. ožujka 2011. prosvjedovalo 5000 ljudi. Jesu li oni reprezentativni? Što bi statistika rekla na to? U posljednje vrijeme, vladajuća oligarhija i mediji, uglavnom zbog one šačice razbijača koji su nedavno napali policajce, pokušavaju svim prosvjednicima nekako prišiti naziv huligani i od njih kao da se s gnušanjem ograđuju. No, kad na sljedećim prosvjedima nije bilo nikakva nasilja (osim one boce koja jedva da je i doletjela do zgrade T-coma) bilo je već teže naći opravdanje da se sve te ljude nazove huliganima.

I doista, jesu li to huligani ili predstavnici onih razmišljanja koje velika većina građanki i građana ove zemlje trenutno dijeli? Jesu li to samo „tamo neki“ prosvjednici, jesu li statistička pogreška ili reprezentativni uzorak? Misli li itko normalan da je stanje u zemlji redovno? Pa to ne misli ni unionistica Kosor, samo tako kaže – nitko ne vjeruje da to doista i misli.  Istina je, naravno, prozaična: prosvjednici nisu huligani. Nego je narodu zbilja dosta.

I tako su 2. ožujka ti prosvjednici zapalili zastavu Socijaldemokratske partije i rastrgali zastavu Hrvatske demokratske zajednice (ta valjda nije htjela gorjeti). Naravno da je „vladajuća“ i „oporbena“ oligarhija dobro razumjela što im je narod time htio reći. Neki se prave da su zbunjeni (Milanović), a neki su kao osupnuti što se vrijeđaju osjećaji članova njihove partije kojoj su spalili zastavu (HDZ). A ono što im narod želi reći jest: „zbogom“.

Može se prosvjednicima prigovarati da im je „organizator“ (Pernar) ovakav ili onakav, a može se i debatirati o tome da nemaju neki zajednički izgrađen stav koga treba postaviti na vlast kad lopovi koji je okupiraju konačno odu u ropotarnicu povijesti. No, je li to u ovom trenutku najvažnije? I nije. Pa ne može se isplivati na zelenu granu: prvo se trebamo dokopati obale!

Domaćim se unionistima tresu gaće od straha i sada su u potpunosti svjesni da ih je narod pročitao. Jer je shvatio da su se zapravo udružili u zajedničkom zlotvornom pothvatu koji se može lijepo ilustrirati formulom: „Vama ništa – nama sve!“ Čudno je samo kako su mogli misliti da će ljudi kojima su bezočno ukrali novce i budućnost biti spremni pasti travu dok se oni šepire u svojim europskim foteljama koje su si poželjeli! Gdje li im je bila pamet kad su takvo što namislili ostvariti? Zasad na prosvjedima ime nijednog političara nije spomenuto u pozitivnom kontekstu – već to bi trebalo jako zabrinuti hrvatsku nazovi-oporbu. I dok se takozvanim vladajućim unionistima gaće tresu već neko vrijeme, takozvani oporbeni unionisti tek su se sad istinski usrali od straha. Jer, iskreno, tzv. „vladajući“ već znaju da su izgubili, a sad su i ovi drugi shvatili da bi im se moglo dogoditi da zajedno s njima ekspresno ulete u već spomenutu ropotarnicu povijesti. Baš su se lijepo dogovorili kako će  zajedno u Bruxelles, a eto, mogli bi zajedno u povijest. I to im se nikako ne sviđa.

Ne sviđa im se još nešto: 2. ožujka prvi put u Hrvatskoj građani Hrvatske spalili su zastavu Europske unije. Oho! Pa kako je moguće da građani spaljuju zastavu Unije? Nije li, barem prema riječima udružene hrvatske političke vrhuške, ulazak u tu državnu zajednicu „sveti povijesni cilj“ Republike Hrvatske? Ili je netko zabrinut što su ljudi shvatili da je to sveti povijesni cilj upravo te vrhuške?

I tu je odmah eurofilska mašinerija krenula u žestok protunapad. U Trećem dnevniku poltronske državne dalekovidnice od 2. ožujka zajapureni voditelj Siniša Kovačić odmah je usplahireno zavapio: „Vandalizam! Vandalizam!“ Ma koji vandalizam, Siniša? Zašto je vandalizam spaliti tu bezvrijednu plavu krpu s dvanaest žutih zvjezdica? Što predstavlja ta zastava? I što je Europska unija? E, tu je oligarhija u problemu.

Po shvaćanju Uniji odane domaće vazalske oligarhije, EU je – priznata međunarodna organizacija. Zašto to tvrde? Zato da bi mogli čin spaljivanja te zastave podvesti pod biće kaznenog djela povrede ugleda strane države i međunarodne organizacije iz članka 186. Kaznenog zakona. Budući da ne žele priznati da je Europska unija država (premda ona to nesumnjivo jest), onda moraju tvrditi da je riječ o međunarodnoj organizaciji. Tako prema mišljenju unionističke hrvatske vrhuške prosvjednicima za koje se utvrdi da su spalili zastavu EU prijeti od tri mjeseca do tri godine zatvora, jer u spomenutom članku Kaznenog zakona stoji da će se onaj tko javno izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju stranu državu, njezinu zastavu, grb, himnu, poglavara ili diplomatskog predstavnika u drugoj državi, kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine. Istom kaznom kaznit će se i tko izvrgne ruglu, preziru ili grubom omalovažavanju Ujedinjene narode, Međunarodni crveni križ ili drugu priznatu međunarodnu organizaciju ili njihove najviše predstavnike.

Kratko i jasno. Ali ne baš sasvim jasno. Jer, kako je u Dnevniku 4. ožujka istakao unionistički eurokolaboracionist Damir Grubiša, Europska unija nije na UN-ovu popisu međunarodnih organizacija. Što? Unija nije ni međunarodna organizacija? Pa ako nije ni država ni međunarodna organizacija – što je onda zaboga EU? Sad bi i najveći eurofilski demagozi mogli shvatiti da su se – petljajući o Uniji kao o nekoj složenoj asocijaciji, zajednici i slično – upleli u vlastite nebuloze kao pile u kučine. Da su lijepo rekli da je to država, sve bi bilo jasno i mogli bi veselo promatrati kako sud spaljivače EU-zastave šalje na tri godine robije zbog tog "strašnog zločina" protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom kojeg su počinili. Dodatno, kako kaže Grubiša, ona plava krpa i nije unijska zastava, jer Unija je Lisabonskim ugovorom nije u tom smislu ni utvrdila! Zbilja sjajno. Glavno da se odmah priprijetilo prosvjednicima da će tri godine provesti u tamnicama.

A pitanjem eventualnog kaznenog progona spaljivača europske zastave morat će se, čini se, pozabaviti i šef delegacije europske federacije Vandoren. Jer, u trećem stavku citiranog članka Kaznenog zakona stoji da se pokretanje kaznenog postupka za ovo djelo poduzima "na temelju odobrenja Državnog odvjetnika Republike Hrvatske koji takvo odobrenje može dati nakon pribavljenog pristanka države, međunarodne organizacije ili osobe protiv koje je počinjeno kazneno djelo." Šef unijske ekspoziture Vandoren izjavio je da mu je žao što su prosvjednici spalili zastavu Unije te da će "razmotriti" zahtjev za davanjem pristanka, ako ga zaprimi. 

No da se vratimo onima koji trabunjaju o tome da prosvjednici ne znaju što žele odnosno da ne iznose jasnu poruku o svojim ciljevima. Zbilja? Tijekom prosvjeda građani su, među ostalim, nosili transparent: „Protiv privatizacije, kapitalizma i Europske unije“. Koji točno dio tog transparenta netko ne razumije? Zatim, prosvjedovali su pred nekim korporacijama (T-com). Rekli su jednom bahatom gradonačelniku što ga ide. Popišali se pred nogometnim savezom. Rekli Jaci da sjaši s vlasti i zaželjeli joj da završi na burzi. Spalili zastave glavnih hrvatskih stranaka dajući im do znanja da su prozreli njihovu providnu zajedničku igru. I spalili zastavu mrske im Europske unije. Ma kome to još nije jasno što prosvjednici žele? I dok se neki pokušavaju domisliti što to narod želi, danas ulicama Zagreba prosvjeduje 10.000 ljudi, dvostruko više nego prekjučer, a najavljeni su daljnji prosvjedi diljem zemlje. Prazni džepovi, pune ulice.