Sunce sja, europske ptičice pjevaju, a eto nam opet i Hannesa Swobode! 

...........................................................................................................................................................................

14. ožujka 2011. - Autor: Redakcija 

Takozvani „izvjestitelj EU-parlamenta za Hrvatsku“ Hannes Swoboda, koji misli da najbolje zna što bismo mi u Hrvatskoj trebali željeti, zajedno s Kosor, Josipovićem, Milanovićem, Kaptolom, bankama, korporatistima i ostatkom oligarhije nastavlja krojiti hrvatsku sudbinu. Opet je ponovio nedavni ispad, ponovo se umiješao u unutrašnje stvari Hrvatske, ali je ovaj put otišao i dalje. Pogledavši svoju omiljenu hrvatsku vazalku – unionisticu Kosor – na uho joj je tiho prozborio: „Sunce sja, proljeće je!“

U našoj se zemlji čitava elita ustrčala. I političari – domaći, a vidimo i strani – i srednjostrujaški mediji i crkva i eurokolaboracionistički ideolozi iz redova inteligencije i svi mogući petokolonaši koji se mogu dokopati pera ili mikrofona, pokušavaju građanima Hrvatske objasniti što bi građani Hrvatske trebali željeti.

Unionist Josipović rekao je kako stav HDZ o tajmingu izbora odudara od stavova ostatka oligarhije, pa mu je unionistica Kosor poručila da prekoračenjem ustavnih ovlasti „inscenira izvanredno stanje“, a onda on opet njoj da ako ga hoće smijeniti neka izvoli pokrenuti proceduru opoziva. Unionist Friščić smatra da treba izaći na birališta prije no što se naoštre noževi i pokolje slavonska praščad. Unionist Milanović uspio je primijetiti da nešto u državi ne štima i da se dijelovi sustava ponašaju „neuobičajeno“. Guverner Narodne banke iskoristio je priliku pa pod krinkom pomoći države malo nafutrao banke i krupne kapitaliste čijim interesima služi. Nedavno se i Nadbiskupski duhovni stol uzjogunio pa je „uzoriti“ koji se zatvorio u svoju kaptolsku kulu preko svog trubača iz Glasa Koncila poručio da se prvo mora završiti pregovore s Europom, a potom na izbore, te da je svatko tko suprotno misli jugounitarist i balkanac.

I dok se tako domaća oligarhijska elita okolo šeta, vrijeđajući zdrav razum trabunja koještarije od kojih nitko živ pod suncem nema nikakve koristi, broj nezaposlenih je narastao za 2033 novih hrvatskih bijednika, a izlazak iz krize i iz „izvanrednog stanja“ u koje smo, kad bolje razmislimo, uplovili prije mnogo godina - ne nazire se. Ali nema veze, glavno da oni narodu serviraju dovoljno žvakaćih guma, kako bi se zabavljali njihovim suludim prepucavanjima i zaboravili ozbiljnost trenutka. Ali je narodu dosta tih žvakaćih guma. Hoće bolje živjeti, odmah!

Europa čvrsto na braniku hrvatske vazalske oligarhije

U takvim zbrčkanim okolnostima ni Europa, naravno, ne propušta umočiti svoje zločeste čaporke u već poprilično usmrdjelo hrvatsko oligarhijsko jezero. Tako ponovo u kratko vrijeme šalje takozvanog „izvjestitelja za Hrvatsku“ u Europskom parlamentu (to je ono pseudoparlamentarno tijelo EU koje samostalno ne donosi zakone nego uglavnom mlati praznu slamu), austrijskog socijaldemokratskog političara Hannesa Swobodu koji voli kroz svoje crvene naočale gledati našu kvazidemokršćansku premijerku i pjevati joj na uho hvalospjeve europske podrške.

Naš učestali, no ne pretjerano dragi gost Swoboda (koji ga je samo vrag tjerao da opet dođe kad nam svima ide na jetru?) još jednom nam potvrđuje ono što i ptice na grani znaju: nema tu više nikakve ljevice ni desnice, socijalista ni demokršćana, liberala ni konzervativaca – to su termini prošlosti. Sada postoje samo dvije kategorije: udružena oligarhija (koja se sastoji od europske oligarhije svih boja, domaćih vazala svih boja, korporatista, unionista, njihove podupiruće duhovne dimenzije – korporativne Katoličke crkve i ostalih eurokolaboracionista) nalazi se s jedne strane (točnije: gore), a narod kojemu svi zajedno zapravo istu pjesmu pjevaju nastojeći ga začarati kako bi stvari vidio kao i oni, nalazi se s druge strane (točnije: dolje). 

Iako si ponekad ponešto spočitnu, njihov zajednički cilj u udruženom europskom pothvatu nikada ne dolazi u pitanje, svi su na čvrsto na istom kursu: domaći vazali na europskom, a njihovi europski pokrovitelji na braniku njihovih protunarodnih poteza. Pri tome, ne vole kad narod jasno kaže da ih je pročitao. Tako je, primjerice, Swobodi posve jasno da su svi shvatili što on zapravo želi. Zato je danas odmah počeo obranaški. „Ne miješam se u unutarnju političku situaciju, niti u pitanje izbora, ali želim da svi vide krajnji cilj - Hrvatsku u Europskoj uniji, jer i mi želimo Hrvatsku u Europskoj uniji", poručio je nakon sastanka s vazalskom unionisticom Kosor u Banskim dvorima.

Europsko sunce sja, europske ptičice pjevaju

Baš krasno! Sad nam govori i što mi moramo željeti i vidjeti – Hrvatsku u Europskoj uniji! I eurooligarh Swoboda i njegova vazalska dodvorica Kosor zajedno su otpjevali pjesmu kako se nadaju da će se pregovori s EU dovršiti do lipnja, ali – unatoč tome što jako vole bježati od stvarnosti – nisu uspjeli pobjeći od nekih aspekata protuvladinih demonstracija. „Znak je demokracije da ljudi mogu prosvjedovati, to znači da je to Europa, ali posao pristupanja EU nije samo posao vlade i parlamenta. To je zadatak cijelog civilnog društva i svih onih koji su za EU“, kazao je Swoboda istaknuvši da to govori zbog referenduma.

Osim što se bjelodano miješa u unutarnje hrvatske stvari, Swoboda je uspio otići i korak dalje – izjavom kojom kao da je uplovio u shizofrene vode hrvatske politike. Njegova sumanuta opaska da 'vani sja sunce i da je proljeće' te da se 'nada da će do ljeta biti završeni pregovori', obasjala je poput sunca premijerku Kosor, toliko je razgalivši da je istaknula da 'vlada nastavlja koncentrirano raditi te da će biti ostvaren taj cilj'. Sunce sja, europske ptičice pjevaju! 

Da je stanje zapravo veličanstveno, konstatirali su i već provjereno oduševljeni gorljivi unijski vazali Neven Mimica iz socijaldemokratskog, i Vesna pusić iz narodnjačko-liberalnog krila udružene hrvatske vazalske oligarhije. I oni su posve zaokupljeni u pomaganju unionistici Kosor u ostvarenju njihova zajedničkog protunarodnog pseudonacionalnog cilja – završetka pregovora i ulaska u EU. Odlučili su malo i ublažiti Swobodine izjave, pa zaključili: „Vlada valjda ima dovoljno snage završiti pregovore do lipnja, a o izborima se prvenstveno odlučuje u Hrvatskoj.“

„Opću sliku nezadovoljstva funkcioniranjem Vlade ipak se može ublažiti kad su u pitanju konkretni potezi, primjerice za Poglavlje 23, te obavljanje poslova na koje je ukazala Europska komisija. Mislim da ipak postoji toliko snage, toliko volje, pa i političke odgovornosti Vlade da se koncentrira barem na taj dio posla i da ga barem obavi na način koji će biti značajan za hrvatsku budućnost', kazao je unionist Mimica te odmah dodao da „misli da nijedna relevantna politička stranka ne priželjkuje da se završetak pregovora odulji do jeseni. Očekujemo od Vlade da zbilja napravi sve da pregovori završe u lipnju ove godine, čemu trebaju pripomoći sve političke stranke u Hrvatskoj, zato nijedna relevantna politička stranka ne govori o izborima prije lipnja.“

Nije li to divno? Kakav prekrasan zajednički cvrkut svih hrvatskih eurovazalskih ptičica! Zbilja očaravajuće! „Mislim da dobra vlada, dobar pregovarački tim, dobra ministarstva, ovih par koraka, možda i velikih, ali jednostavno ih mogu i moraju napraviti u nekoliko mjeseci koji su pred nama. Europski parlamentarci drže da je to moguće, da je to težak zadatak, ali još uvijek moguć zadatak“, istaknuo je Mimica, dodavši da „treba naći pravu ravnotežu da predstojeći izbori u Hrvatskoj ne bi negativno utjecali na referendum pa se stoga moraju održati prije referenduma da se ne bi dogodilo da građani na referendumu za članstvo u EU izjašnjavaju o aktualnoj vladi“. Na taj način malo proturječi svojoj prijateljskoj unionistici Kosor, ali nema veze – to je ionako samo priča za narod. Europski cilj svima je njima iznad svega.

Samo zašto se toliko boje da bi izbori mogli negativno utjecati na referendum? Pa na referendum će već dovoljno negativno utjecati spoznaja prave istine o Europskoj uniji i protunarodnom europskom pothvatu hrvatskih vazalskih unionista!

„Moje je mišljenje da tu ima jedan izrazito mali broj zemalja koje još imaju dvojbi oko toga možemo li mi završiti pregovore u lipnju. Međutim, mislim da je svima jasno da nema ničega što mi ne bi mogli završiti što se uvjeta tiče do lipnja, a mogli bi eventualno do listopada, jer samo se ta dva datuma spominju“, rekla je unionistica Pusić te u pogledu izbora istaknula da je „odgovornost za našu zemlju i oko izbora samo naša. Sugestije su dobrodošle, ljudi imaju pravo reći što misle, ali mi smo ti koji donose odluke“, zaključila je Pusić relativizirajući tako eklatantno Swobodino miješanje u naše unutrašnje stvari. No naravno, tko će ga drugi ljepše obraniti od unionističke političarke Pusić, koja zapravo i nije hrvatska političarka, jer je potpredsjednica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke.

„Protiv privatizacije, kapitalizma i EU!“

I dok tako cjelokupna udružena oligarhijska klika – zbor europskih ptičica - unisono pjeva europsku Odu radosti (uz tek pokoji disharmonični cvrkut tu i tamo), narod nekako nikako da im se priključi. Gotovo se u očima svih hrvatskih unionista – od Josipovića preko Kosor pa naniže – može pročitati iskrena tuga što, eto, narod nikako da shvati kako oni bolje od naroda znaju što narodu treba. Ne bi nikad priznali, ali smo sigurni da vide jasne transparente koje nose prosvjednici na ulicama. Što na njima piše? Piše: „NE U EU!“. Piše: „Kapitalizam? Ne hvala!“. Piše: „Protiv privatizacije, kapitalizma i EU!“ Je li ikome pod suncem nejasno što narod želi? 

Uz to, za vazalsku je vrhušku posve nezgodno što to što se u Hrvatskoj događa nisu samo protuvladine, nego zapravo protuoligarhijske demonstracije. Prosvjednici jasno pokazuju da ne smatraju ni takozvanu oporbu sposobnom, a Europu i divlji, uzurpatorski neoliberalni kapitalizam smatraju neprihvatljivim. Oni, dakle, prosvjeduju protiv čitave udružene oligarhije. I što je još gore po oligarhiju – istraživanja pokazuju da prosvjednike u svemu tome podupire najveći dio građana Hrvatske, čak 70%!

Mislite da pripadnici udružene oligarhije ne vide to što piše na transparentima? Vide. Mislite da im nije jasno što narod želi? Jasno im je. Ali ne mogu učiniti ništa drugo, nego sve to previdjeti, gurnuti pod tepih, praviti se odsutnima, glupavo govoriti o tajmingu izbora, suncu, proljeću i kojekakvim besmislicama i nadati se da se ništa neće dogoditi te da će uspjeti dovesti svoj zlosretni unionistički plan do kraja.

Jer, budući da su stavili sav ulog samo na jednu kartu – onu europsku – zanemarujući apsolutno sve ostalo, uvidjeli su da je sada kasno da okrenu ploču. Sad moraju ići do kraja, nema im druge. To što su na taj način duboko zagazili na put protiv cjelokupnog naroda, izgleda da ih previše ne brine. Ali samo naizgled. Brine ih, itekako. Samo misle da nemaju kud. A imaju: u ropotarnicu povijesti!