Pisali ste nam - arhiva

Europski sustav generiranja novca odvodi države u propast

19. V. 2011. - Poštovani! Nemam pitanja već informacije.... Građani vide da se oko "spašavanja" Grčke dešavaju neke neobjašnjive stvari. Pa tako imamo odobrenih 110 miljardi € pomoći toj zemlji, međutim stanje u Grčkoj je sve teže. Evo par informacija. Zemlje poput Njemačke, Francuske i Švicarske su vrlo izložene odobrenim kreditima Grčkoj. To je razlog zbog kojeg Grčka prošle godine dobiva sredstva od MMF i EU-fonda za spašavanje. Naravno, na te novce ide i kamata ali pravi novitet jest distribucija rizika. Tri velika kreditora povlače svoje novce s jedne strane a s druge, koliko god mogu u prvi plan guraju ostale članice EU (u fondu za spašavanje posrnulih članica nalaze se sve članice EU). Ovo je u biti primjer solidarnosti unutar EU, ali samo kad se radi o interesima velikih zemalja. Da se radi o  stvarnoj solidarnosti, restrukturiranje (otpis dugova) duga bio bi učinjen prošle godine kad bi sav gubitak bio samo od onih zemalja koje su kredite i izdale. Nakon što procjene da su izvukle sve što se izvući dalo, velike će članice dati blagoslov za restrukturiranja duga... Ovo je primjer egoizma i demagogije velikih na račun malih. Quis custodiet ipsos custodes? 

Koliko građana zna da je ECB (Europska centralna banka) u djelomično privatnom vlasništvu?? To je toliko groteskno, a s druge strane prikazuje svu surovu istinu otkud potiče ideja EU, te da arbitar i regulator iako samo djelomično u privatnom vlasništvu tiska novac kao dug. Ispada da su razlike između krivotvoritelja novca i legalnog tiskanja novca u nijansama. Ovaj potonji je imao "bolje veze" te tako postao oficijelni (malo ironije). Zemlja iz koje potiče novoizabrani guverner ECB-a Mario Draghi jest Italija. To bi sve trebalo zabrinuti.... Banka d¨Italia ili centralna talijanska banka je u vlasništvu privatnih banaka. Udio u talijanskoj centralnoj banci dviju banaka prisutnih u RH (Unicredit i Banca Intesa) iznosi preko 50% pa se može pretpostaviti kakve su im uloge u kreiranju monetarne vlasti i politike. Udio talijanske centralne banke u ECB-u iznosi 12,5% pa otud tvrdnja kako je ECB i privatna banka. Po uspostavi Europske unije kakvu danas znamo šire svoj utjecaj na cijeli euro-kontinent spajajući ili preuzimajući veće ili manje bankarske institute. Stižu i do nas, te čine 42% ukupnog bankarskog tržišta u RH. Upravo ta činjenica omogućava nam da usporedimo rast dugovanja Italije i Hrvatske. Od 1992. Italija na nacionalnom teritoriju počinje koristiti "privatni" (fiat) novac ili novac kao dug. Danas je njen javni dug nešto manji od 2000 miljardi eura i jedan je među najvećima na svijetu (u usporedbi s BDP-om) a dobar dio tog duga može zahvaliti tom i takvom generiranju novca od strane banaka. 

ECB ima isti sistem generiranja novca (daje kredite drugim bankama, centralnim bankama i korporacijama), a Hrvatska od 1994. godine uvodi kunu ali ujedno od ESCB prihvaća taj sistem generiranja novca. Nedugo nakon toga, u kombinaciji sa fiksnim tečajem, naše gospodarstvo počinje kolabirati, a država zaduživati. Slučajno se sve podudara. Vama ostavljam zaključak. (Baroso)

Učinkovitost pravnog sustava Europske unije i njegovi defekti

9. V. 2011. - Zar stvarno postoji nešto lošije od Hrvatske? Tko će platiti troškove ako EU ne prođe na referendumu? (Antun)

9. V. 2011. - Poštovani/a Zanima me koji su razlozi održivosti i učinkovitosti pravnog sustava Europske Unije? Unaprijed hvala na odgovoru. (M.F.)

Hvala vam na postavljenim pitanjima. Budući da ona zahtijevaju širu elaboraciju, a smatrajući da bi odgovor na njih bio zanimljiv većem krugu naših čitatelja, pripremili smo poseban članak o navedenim upitima, kojeg pod naslovom Hrvatska pred vratima Unije. A što je iza vrata? možete pronaći na naslovnici našeg portala i u našoj rubrici Iz Europe s ljubavlju. - Redakcija

Riječi podrške Redakciji

29. IV. 2011. - Svaka Vam čast na ovoj stranici, tko god da jeste! Ne dajmo se dok god ima nade, a u najgorem slučaju ćemo skupo prodati svoju kožu masonjerosima i ostaloj bjelosvjetskoj gamadi.... Lijep pozdrav od ideološkog brata i političkog suborca! (R.S.)

8. V. 2011. - Pročitao sam manje više sve na vašim stranicama i jako je zanimljivo. Želim vam izraziti svoju podršku (sinaturbina).

11. V. 2011. - Portal je otkriće. Ovo treba širiti. Nakon presuda našim generalima, ukoliko zdrave pameti imamo, trebamo odgovoriti sa odlučnim NE U EU! (D.D.)

11. V. 2011. - Poštovani! Svaka čast na ovom djelu. Od slova do slova sve stoji što ste napisali i slažem se s vama. (Tvrtko)

Zahvaljujemo se svima koji su nam uputili riječi podrške i pohvale, jako nas ohrabruju. - Redakcija

Izaći iz Europske unije - kako?

21. IV. 2011. - Poštovani, jučer sam poslao email profesoru sa zagrebačkog Pravnog fakulteta i katedre Pravo Europske unije (mislim da je tako nekako naziv) u Zagrebu. I dobio sam odgovor. Molim vas pogledajte o čemu se radi...malo sam zatečen njegovim odgovorom i pomalo sam zbunjen. Pokušavao sam pogledati članke koje mi navodi profesor 218. i 238 članak. Ugovora o funkcioniranju EU i doista ništa mi nije jasno. Ako mozete pomoći bit ću više no zahvalan. 

email sa pitanjem: 

Postovani, 

Mozete li mi odgovoriti i objasniti, kako drzava moze istupiti iz Europske unije? Institut Voluntary withdrawal clause. Prema Lisabonskom sporazumu doznao sam da je to moguce, zanima me na koji nacin? Kakva je procedura i koji su uvjeti drzava mora ispuniti ako zeli izaci iz EU? Sto ce se dogoditi ako ostale clanice EU (kao i ostale institucije EU ) ne daju svoju suglasnost za izlazak odredjenoj zemlji iz zajednice drzava? Imaju li pravo clanice EU da ispostave racun o steti ( zemlji clanici koja ih napusta) a koju ce pretrpjeti (npr.zbog trgovine) ako odredjena zemlja izadje iz Unije? Unaprijed hvala na odgovoru.

KRATAK ODGOVOR PROFESORA: Evo ga, to je Čl. 50 Ugovora o funkcioniranju Europske unije

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Pretpostavljamo da ste se obratili katedri Europskoga javnog prava Pravnog fakulteta u Zagrebu, pa nas doista čudi ovakav copy-paste odgovor profesora s te katedre... K tomu, činjenica da vam je preslikan tekst na engleskom jeziku sama po sebi nešto govori, zar ne? Na hrvatskom inače postoji (premda ponešto falična) inačica koju je priredio Davorin Rudolf, ali ona nije u optjecaju. Zapravo teksta tog ugovora (koji u stvarnosti predstavlja oko 96% onog propalog Ustava EU) na hrvatskom jeziku formalno nema. Priključujemo se nekoj federaciji, a nemamo ni njen Ustav na vlastitom jeziku. To je tragično, ali je tako. Što je još gore, u Vladi postoji prijevod čitave pravne stečevine EU (pa onda valjda i ovog akta), no očito im nije u interesu bar važnije dokumente objaviti. Ostaje nam samo da se pitamo zašto.

O načinu izlaska iz EU, kao i o samom Lisabonskom ugovoru, već smo nešto rekli na našoj stranici EU danas. No, u pogledu izlaska iz Europske unije ne može se zapravo puno više ni reći nego što je to vidljivo iz članka 50. Lisabonskog ugovora.

Iz EU izašao je dosad samo Grenland. Grenland je izoliran otok, vrijeme je grozno, ukupna se radna snaga sastoji od 28.000 ljudi i uglavnom se oslanjaju na ribarstvo koje čini čak 82% njihova izvoza. Po svim pravilima zagovornika EU Grenland bi trebao biti siromašan, ali otkad su rekli zbogom EU postali su toliko slobodni od europske birokracije i destruktivne europske politike ribarstva da je prosječni prihod stanovnika Grenlanda danas veći od prosječnog prihoda u Britaniji, Njemačkoj ili Francuskoj! Grenlanski su političari, naime, rano shvatili da navedena europska politika uništava njihovu industriju, pa su - zlogukim prorocima unatoč - raspisali referendum o odvajanju od Europske zajednice, kako se Unija tada zvala. Tako je 1. siječnja 1985. Grenland postao neovisan od Bruxellesa - jedina zemlja koja je ikada takvo što učinila. Zadržali su ono što su smatrali vrijednim (slobodna trgovina s Unijom i dalje je neupitna), a odbacili ono što u Uniji ne valja (diktat i defekte Unije). I, koliko se zna, sasvim dobro žive.

No, Grenland je iz EU izašao, kako smo vidjeli, još 1985, kad nije bilo ni Lisabonskog ugovora, ni gore citirane odredbe članka 50. tog ugovora. A u tom članku 50. zapravo je sadržano sve što se može znati o normativnoj strani izlaska iz EU. Kako to izgleda u praksi - nitko ne zna, jer se ni jedan izlazak iz EU za vrijeme važenja ove odredbe nije dogodio. Važno je napomenuti i to da je Lisabonski ugovor zapravo prvi akt koji uopće i predviđa nekakvo razdruživanje od Europske unije - prije njega ono uopće nije bilo formalno propisano!

Za izlazak iz EU potrebne su i neke ustavne pretpostavke na strani same zemlje članice koja bi napuštala tu zajednicu "ujedinjenih u različitostima". U našem slučaju, ta se ustavna pretpostavka nalazi u članku 142. stavku 6. Ustava Republike Hrvatske. Ondje, naime, stoji da se odredbe toga članka o udruživanju odnose i na uvjete i na postupak razdruživanja. To praktično znači da bi se, što se tiče našeg Ustava, moralo provesti sve ono što se zahtijeva i za udruživanje (odnosno priključenje). Dakle, morao bi se pokrenuti postupak razdruživanja, što bi mogla zahtijevati jedna trećina zastupnika u Saboru, Predsjednik Republike ili Vlada RH. Potom bi o razdruživanju odlučivao Sabor i to dvotrećinskom većinom svih zastupnika, onda bi se (u roku od 30 dana od dana te odluke Sabora) raspisao referendum na kojem bi se za razdruživanje (kao uostalom i za priključivanje Uniji) tražila većina glasova birača koji su pristupili referendumu. A onda bi tek počela priča o razdruživanju s Europskom unijom.

A ta priča počinje tako da zemlja koja želi otići iz Unije obavijesti Europsko vijeće o odluci zemlje članice o razdruživanju, nakon čega započinju (vjerojatno vrlo mučni, dugotrajni i naporni) pregovori između zemlje članice koja želi odlepršati iz unijskog jata i same Unije. Proces odlaska iz Unije očito prilično nalikuje procesu ulaska u nju, bar je tako propisano. Zapazite da nije propisano koliko ti pregovori mogu trajati. Zapravo je malošto uopće precizno propisano u pogledu izlaska iz Unije...

Po dovršetku pregovora, Unija bi sa zemljom članicom sklopila poseban ugovor (samo nebo zna kako bi taj točno izgledao), a koji bi obuhvaćao i okvir budućih odnosa odlazeće zemlje i Unije. Pregovori se obavljaju u skladu s člankom 218. stavkom 3. Ugovora o funkcioniranju EU (jedan od ugovora koji se Lisabonskim ugovorom mijenja i dopunjuje), a koji propisuje ulogu Europske komisije i visokog predstavnika za vanjske odnose u tom procesu na način da oni daju preporuke Vijeću koje svoju konačnu odluku donosi kvalificiranom većinom (prije čega se treba pribaviti i privola Europskog parlamenta). Način postizavanja kvalificirane većine propisuje se člankom 238. stavkom 3. pod b) Ugovora o funkcioniranju EU. Točna narav pristanka Parlamenta također nije potanje propisana, no Europski parlament ionako nema značajniju ulogu među polugama europske "demokracije", pa to i nije pretjerano važno. 

Nakon što se sve to provede, ugovori prestaju biti obvezujući za zemlju koja izlazi, odnosno nakon dovršetka navedene procedure dotična zemlja više nije vezana ugovorima s Unijom. To se događa danom stupanja na snagu tog posebnog ugovora o povlačenju. Ali, Lisabon predviđa i mogućnost da do njega ne dođe. Jer naravno, moguće su i opstrukcije, recimo u vidu nemogućnosti postizavanja kvalificirane većine u Vijeću, nedobivanja privole Parlamenta i slično. 

U takvim okolnostima, zemlja koja se povlači iz EU mogla bi se smatrati nečlanicom Unije (ili pravno nevezanom unijskim ugovorima) tek po proteku roka od dvije godine od dana kad je obavijestila Vijeće o svojoj odluci da želi napustiti Uniju. Iako je i taj period prilično dug, on se može čak i produžiti, ako to odluči Europsko vijeće uz suglasnost zemlje članice. Zbilja je teško dokučiti zašto bi uopće zemlja koja se želi razdružiti od Unije, nakon što podnese zahtjev, to željela učiniti što kasnije, ali, eto, Lisabon predviđa čak i takvu mogućnost. Ovakve bizarne odredbe jamačno služe proširenju manevarskog prostora same Unije u slučaju da se neka jogunasta članica poželi razdružiti, no prave dosege ovih odredaba tek treba vidjeti. Sama zemlja članica koja napušta Uniju, dakako, ne sudjeluje u radu Vijeća kad ono donosi navedenu odluku o razdruživanju.

I za kraj da ponovimo: kako bi točno u praksi izgledao proces razdruživanja neke zemlje članice od Europske unije ne može znati nitko - dok se to ne dogodi. U svakom slučaju, čini se da ovakve odredbe, uz malo lobiranja u zemljama članicama i unijskim institucijama, Uniji jamačno mogu poslužiti da proces razdruživanja zemlji članici koja poželi iz nje izaći dobro zapapri. - Redakcija 

Može li se išta učiniti u borbi protiv (domaće i svjetske) elite?

1. IV. 2011. - To da se prosvjedi održavaju radi privatizacije, divljeg kapitalizma, protiv članstva Hrvatske u Europskoj uniji itd. mi je jasno . Zanima me što to točno "divlji kapitalizam " ne može ako mi prosvjedujemo. Koliko sam ja upućen oni će i dalje moći održavati svoje sastanke što znači da baš i nismo uspješni. Oni naše prosvjede baš i ne doživljavaju, možda zato što nas je malo, ne znam... Nadam se da razumijete moje pitanje . Koji je točno cilj u suzbijanju Europske Unije tj. borbe protiv divljeg kapitalizma ne zaboravljajući na elitu koju ni ne poznajemo??? Nije valjda da ljudi skoro iz cijelog svijeta, ako ne i cijelog :) moraju izaći na ulice da bi ih zaustavili, to je gotovo nemoguće, jer se ljudima nije točno objasnilo što s tim postižu . Znam da ne bih smio tako razmišljati, ali bojim se da već nije kasno za ikakve prosvjede jer su predaleko stigli . Unaprijed zahvaljujem na odgovoru . (Domoljub)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Doista je dobro kad se aktualna zbivanja u Hrvatskoj (prosvjedi, narod protiv oligarhije, Europske unije i divljeg kapitalizma, udružena oligarhija bezrezervno za Europsku uniju i globalizaciju) stave u jedan širi kontekst, kao što sugerirate. Zbilja, što se općenito može učiniti - pa i na svjetskom planu, ako hoćete - kako bi se spriječilo Elitu da i dalje vuče svoje poteze kao na šahovskoj ploči, vodi uvijek nove i nove ratove, osniva protuprirodne državne zajednice skrojene po mjeri korporatista itd. Što se na tom pitanju može promijeniti i kako - to je veliko pitanje. 

Ukazuju se tri moguća odgovora na to pitanje. Prvi je - promjena vlasti. Međutim, vrlo je upitno može li se tako išta postići, a za što je upravo naša zemlja odličan primjer: dvije najsnažnije (i najrealnije) opcije svim su srcem za EU i za neoliberalni kapitalizam koji puni džepove korporatistima i institucionalnim im putem olakšava enormno bogaćenje, istodobno gurajući radne ljude i građane sve dublje u bijedu. To je zato što elita u potpunosti uvijek kontrolira obje (općenito ih je uzevši uglavnom dvije) moguće opcije kako bi, koji god rezultat bio, ostvarila svoje namjere. Zato je ono što nazivamo demokracijom zapravo samo privid demokracije: koju god od glavnih opcija odaberete, ta je njihova i priča se nastavlja s nebitnim modalitetima u djelovanju. 

Druga bi opcija bile bune, ratovi i revolucije. I ta je opcija vrlo dvojbena, jer se nakon svih takvih promjena u pravilu na vlast uspnu oni koji opet provode ciljeve koji pogoduju svjetskoj eliti i korporatistima. Svaku revoluciju i pobunu uvijek je dobro ocjenjivati tek onda kad se vidi tko njome najviše profitira i tko nakon nje sjedne u upravljačku fotelju. Na žalost, vrlo često su to upravo one snage koje će odvesti zemlju i njene stanovnike u još goru bijedu, a sebi nafutrati džepove. Dakako da nam je i u ovom slučaju naša zemlja odličan primjer.

Tako dolazimo do treće opcije koju ljudi često neopravdano podcjenjuju, a to je znanje. Kao što smo naveli na našoj stranici o Novom svjetskom poretku, znanje se ukazuje kao najvažnije oružje kojim se možemo suprotstaviti. Jedino prava spoznaja može nam omogućiti donošenje ispravnih odluka. Jedino svijest o prirodi stvarnosti i o tome što se zaista događa može nam pomoći izbjeći veliku nevolju koja dolazi i spriječiti ono što elitna svjetska oligarhija želi od nas učiniti: bezvoljne robote programiranog uma. Nedajmo im to zadovoljstvo.

Ne treba se pritom prepuštati malodušnosti! Jer nije točno da je "njih" puno, a "nas" malo, pa da ne možemo ništa učiniti. Upravo suprotno, "nas" je više, a elita je malobrojna, samo se dobro služi upravljačkim mehanizmima, kako bi vladala nad "svekolikim pučanstvom". Ali u precizne kotačiće tih dobro smišljenih i dobro nauljenih upravljačkih mehanizmama u posljednje vrijeme curi sve više pijeska...

Ako netko misli da je znanje o problemu nedostatno, željeli bismo ga ohrabriti primjerom. Zadnjih godina, kako se znanje povećava, a narod prosvjetljuje, vladajućoj oligarhijskoj eliti, kako na domaćem, tako i na europskom, pa i na svjetskom planu ide sve lošije. Planirali su, tako, do 2000. uspostaviti, uz Europsku i Afričku koje su već oformljene, i Američku uniju. Deset godina kasnije vidimo da nisu uspjeli. I još: sastanke Družbe Bilderberg koje su desetljećima držali u strogoj tajnosti sad opsjeda čitava vojska novinara, a informacije cure na sve strane. Objavljuju se članci i pišu knjige o njima, pa se tako čak i na Wikipediji kod pojedinih političara otvoreno navodi otkad je član Družbe Bilderberg, njegovo sudjelovanje na sastancima i sl. Tajni je sve manje! Činjenica je: što je znanje veće, eliti sve lošije ide. 

Istina je da su elite danas, iako malobrojne, još vrlo snažne i utjecajne, no one nipošto nisu svemoguće. Jer i elite su sastavljene samo od ljudi, a oni imaju i teških mana, baš kao i ideje koje propagiraju i ciljevi kojima teže. Što je još gore po njih, u današnjem se svijetu događa nešto novo i posebno. Ponajprije tu je razvoj ljudske povijesti koji je po svojem obujmu i dosegu bez presedana, a tu je i najveća prijetnja svim globalističkim elitama - tzv "globalno buđenje". 

Termin "globalno buđenje" smislio je trilateralac i član Družbe Bilderberg Zbigniew Brzezinski koji je 16. prosinca 2008. u New York Timesu napisao sljedeće: “Po prvi put u povijesti skoro se cijelo čovječanstvo politički aktiviralo, osvijestilo i sudjeluje u političkoj interakciji. Globalni aktivizam rađa novu snagu u potrazi za poštovanjem kulture i ekonomskih mogućnosti u svijetu koji je još pun ožiljaka od kolonijalne i imperijalne dominacije.” Nije ovo Brzezinski napisao zato što mu se to sviđa, nego zato što se takvog globalnog buđenja naroda pribojava! Globalizacija koju elita sprovodi zbog svojih uskih sebičnih interesa očito je, po samom priznanju jednog od globalističkih elitista, iznjedrila i određene po elitiste i korporatiste negativne "nuspojave", od kojih je svakako najveća spoznaja koja se nevjerojatno brzo širi među ljudima. 

Tako masovni globalni aktivizam počinje predstavljati najveći izazov organiziranim globalističko-korporatističkim strukturama - od multinacionalnih korporacija preko središnjih banaka do superdržava poput Europske unije. I tako smo sada u situaciji da imamo s jedne strane vrlo čvrsto ujedinjene članove transnacionalne kapitalističke klase (superklase), ali s druge strane imamo spoznajom obogaćene ljude svijeta. Stvarajući globalni Novi svjetski poredak, elita je uspjela i u nečemu u čemu jamačno i nije željela uspjeti - stvorila je globalizirano stanovništvo. Tehnološka revolucija, razvoj interneta i društvenih mreža, općenito razvoj sustava masovne komunikacije, ovome su procesu svakako pomogli, omogućavajući ljudima brzu međusobnu komunikaciju i dobivanje pristupa informacijama u najkraćem vremenu.

Zato, još jednom: ne treba se prepustiti malodušnosti. Iako je, naravno, nemoguće predvidjeti što će se sve događati u budućnosti, ipak nam se jasno ukazuje što kao pojedinci i kao dio šire zajednice možemo učiniti. Možemo ne podržavati i ne podupirati Europsku uniju i NATO na bilo koji način. Možemo glasati protiv Europske unije (kad nas već nitko nije pitao želimo li se priključiti NATO-u). Možemo ne podržavati čelnike i institucije Novog svjetskog poretka i ne vjerovati im. Najveća bitka koja se vodi je bitka za ljudski um. Mnoge su zaveli da im vjeruju, ali i na tom polju polako gube. Evo lokalnog primjera: vjeruje li narod unionistici Kosor? Pa nitko pri zdravoj pameti ne vjeruje joj više ni kad kaže "dobar dan", a kamoli što drugo. 

Zato treba pripaziti u slučaju da je elita zamijeni pristupačnijom figurom kojoj bi se moglo povjerovati, a koja bi možda mogla na posljetku iznjedriti iste ciljeve umotane u drukčiji celofan. 

EU i velika nevolja na engleskom?

1. IV. 2011. - Poštovani, prije svega pohvale, pohvale i samo pohvale vasem radu! Najbolja stranica koja daje potpune informacije o stanju u EU i što donosi nama ako uđemo u EU. Hoćete li uskoro svoju stranicu imati i na engleskom jeziku? lp Bela

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Draga Bela, zahvaljujemo se na pohvalama. Našu mrežnu stranicu zasad nemamo u planu u potpunosti prevoditi na engleski jezik, a evo i zašto: Svi dokumenti Europske unije objavljuju se na 23 službena jezika EU i onima koji se služe tim jezicima dostupni su, dakle, na njihovu materinjem jeziku. Kako hrvatski jezik nije među njima, na hrvatskom nemamo objavljen tekst čak ni Lisabonskog ugovora, temeljnog dokumenta (zapravo ustava) Unije. Unija najbolje razobličava samu sebe, pa se već čitanjem tih dokumenata onaj tko ih razumije može upoznati s pravom naravi Unije. 

Onima koji govore (samo) hrvatskim jezikom, to je onemogućeno. Trebali bi se uskoro na referendumu izjasniti o tome žele li da Hrvatska pristupi Europskoj uniji, a nemaju na svom jeziku tekst temeljnih dokumenata Unije: o njima mogu samo čitati u pristranim srednjostrujaškim medijima i indoktrinacijsko-propagandnim pamfletima koje na hrvatskom distribuira sama Unija, a koji nastoje prikriti pravo stanje stvari, služeći se ponekad čak i potpunim neistinama. Na primjer, u pamfletu "Vaš vodič kroz Lisabonski ugovor" Europska komisija kaže da se povećavaju ovlasti Parlamenta, a time i utjecaj zastupnika koje građani Europe neposredno biraju, što je naprosto "poluistina", a Parlament je i dalje tijelo uz kojeg se veže najveći deficit demokracije jer i dalje samostalno ne donosi zakone. 

Svjesni da hrvatskim čitateljima  na žalost nije dostupno mnogo toga što je dostupno onima koji se služe stranim jezicima, odlučili smo ukratko prikazati pravo lice Unije, prvenstveno kroz njezine nedemokratske institucije i krajnje nakaradni zakonodavni postupak koji potpuno zabacuje volju naroda, a u prvi plan ističe oligarhijsku europsku vrhušku koja djeluje u interesu korporatista. Čitav je pravni sustav EU u toj funkciji, a oni koji ne raspolažu znanjem stranih jezika to jednostavno ne mogu pročitati. Zato smo se potrudili dati kratki pregled unijskih saveznih institucija i postupaka (u prvom redu tu imamo na umu materijale na stranici EU Danas) na hrvatskom jeziku.

Na engleskom jeziku objavljeni su ne samo svi dokumenti EU, nego na engleskom postoji i čitav niz mrežnih stranica kojima se onaj tko govori tim jezikom može poslužiti želi li upoznati pravo lice Unije. Mnoge od tih kritičkih stranica na engleskom jeziku (kao i službene stranice Unije) navodimo u našim Linkovima. - Redakcija

Europska središnja banka i monetarni sustav EU

24. III. 2011. - Poštovanje! Čini mi se da vam u argumentima protiv EU fali i argument lošeg centralnog bankarstva (ECB). Premda nisam ekonomista, bio sam zainteresiran problemom krize te sam ga teško mogao objasniti. Apsurd je bio da što više radimo i stvaramo da imamo sve veću krizu. 

U zadnjih 15 mjeseci sam proučavao monetarnu regulaciju u Hrvatskoj te i u EU (ECB, ESCB) te matematičkim izračunom zaključio da se radi o velikoj prevari sa ciljem ekonomskog porobljavanja. Više o tome možete naći na stranici sites.google.com/site/financijskisustav/od-problema-do-rjesenja gdje se nalaze i ostali članci o monetarnom problemu. To objašnjava i problem koji EU ima sa Eurom. Proučavajući samo monetarnu regulaciju u Uniji, koju smo preuzeli 1994. sa novim zakonom o HNB-u, zaključio sam da taj sistem regulacije novca vodi u beskonačan dug i u potpuno suprotan smjer od smjera blagostanja. Dodamo li tu i politički aspekt iz vaših članaka, neulazak u EU postaje zbilja pitanje opstanka Republike Hrvatske. (Nostradurus) 

P.S. Primjetio sam da imate malo članaka o ECB i monetarnom sustavu EU, a on je ključan u ekonomskom porobljavanju svake države. Pažljivo sam čitao komplicirani statut ECB-a i zaključio da povećanje količine Eura u prometu može biti samo od kredita. A znamo, da to znači, da centralna banka ECB potražuje više eura nego što ih je ikad izdala?! 

Mafijaška i ustavna prodaja Republike Hrvatske Europskoj uniji

3. III. 2011. - Poštovani, vidim Vaš odličan rad o EU posvajanju Hrvatske, a kako je meni Hrvatsko ime sveto i ja nastojim raditi na razjašnjenju te EU-HR sadašnjosti i perspektive odnosa. Od kada sam se prvi put sreo, u samom početku djelovanja udruge Volim Hrvatsku NE u EU s njihovom napomenom da je u Hrvatski Ustav status Hrvatske kao članice EU već ugrađen. Išao sam to provjeriti i proučiti kako je takav apsurd moguć. Naravno, našao sam da je to stvarno, ali bilo mi je interesantno proniknuti u bit pravnog problema u vezi s time, pa sam tako i napravio, i otkrio točan način pravne zloporabe koju su počinili naši zastupnici u Hrvatskom Saboru koji Vam šaljem u privitku; HR prodana u EU kaoUtakmica & PravnoOBJAŠNJENJE.doc Vrlo sličan ali raniji tekst dao sam objaviti na http://novapolitika.blog.hr pod naslovom Hrvatska ustavno već predana u EU kao unaprijed prodana utakmica i koliko mi je catwoman javila ona Vam je isto ponudila taj tekst i link na objavu, s čime sam se ja kao njegov autor (Jupi) složio. No taj sam tekst, (prije nisam imao vremena) malo još doradio i dodao mu vrlo jasno izneseno moje pravno objašnjenje nedjela nad Ustavom i našom narodnom voljom koje su naši saborski zastušnici napravili da bi nas obmanuli i nenimovno uvukli u EU i u čemu leži njihova krivnja po tom pitanju, i taj moj unaprijeđrni tekst je u gore podcrtanom privitku i šaljem Vam ga slobodno na objavu naravno ukoliko procjenite da je to vrijedno. Također slobodno ako želite možete ga slati e-mailom bilo kome, a najbolje bi bilo pravnim stručnjacima.Također Vam šaljem u privitku i drugi moj znatno veći rad (18 stranica) u privitku : UstavnimSilovanjem-u-EU o istom pitanju samo još šire i žestoko politički aspektiran, i također ima pravno objašnjeno Ustavno silovanje radi ulaska u EU ali mi se u onom kraćem gore prvom privitku više sviđa objašnjenje pravne BITI nego u ovom velikom. Hvala na razumijevanju i u nadi da ćemo srušiti taj put u EU kao i ovaj nakaradni, kontradiktorni, t.j. pravno pokidani Ustav. (Jupi)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Udružena hrvatska politička oligarhija poduzela je sve što je u njenoj moći kako bi građankama i građanima Hrvatske predstavila svoj (ne i narodni) „sveti povijesni cilj“ ulaska u Europsku uniju kao maltene gotovu stvar. Na tome je putu oligarhija posegnula za svime što im je došlo pod ruku. U prvom redu tu je vrlo izražena jednostrana proeuropska propaganda. U suradnji sa svojim briselskim šefovima, domaći su unionisti preko kontroliranih medija (koji su uglavnom u stranom vlasništvu i nisu hrvatski) prestavili europsku ideju kao fantastično rješenje. Kao da će građanima Hrvatske po ulasku u Uniju pečeni pilići sami ulijetati u usta. I što je još gore, predstavili su put Hrvatske u nedemokratsku diktatorsku federaciju Europsku uniju kao jedini mogući put, kojem nema alternative. O svemu tome opširno smo pisali na našim stranicama.

Da je europska propaganda žestoka, to ne treba nikoga čuditi. To je za Uniju posve uobičajeno. Pročitajte na našoj stranici EU danas što su sve samo poduzeli u Irskoj kako bi osigurali da u drugom pokušaju prođe referendum za usvajanje Lisabonskog ugovora. Čak su Ircima nastanjenima u Belgiji u suradnji s Ryanairom osigurali besplatne avionske karte kako bi se pojavili na referendumu, ali samo ako prethodno pismeno zaprisegnu da će glasati „za“! I tu se vidjelo da Unija djeluje tako da udruženim snagama s lokalnom političkom oligarhijom i korporatistima (u Irskoj su neke korporacije prijetile da će povući kapital iz zemlje budu li ljudi glasali „protiv“) propagandno na sve načine, čak obmanama i prijetnjama, snažno utječe na građane ne bi li ih privoljela za svoje ciljeve.

Stoga ni hrvatski scenarij ne čudi. Europropaganda ovdje već dulje vrijeme trubi o tome da je Unija jedini izlaz, da nam nema zore ako ne uđemo u Uniju, i da moramo poduzeti sve kako bismo se Uniji priključili. Unija ili propast – to je njihova poruka. U sklopu toga, pokušavaju narodu predočiti da je zapravo sve već gotovo, a volju naroda svode na puku formalnost. Dakako da pritom izbjegavaju svaku javnu raspravu. Što mislite što bi bilo da doista provedu široku i istinitu javnu raspravu, pa da narod sazna koliko će plaćati službene automobile Unije, u kojem će iznosu podmirivati ugovoreni britanski manjak (UK-korekcija), kako zapravo izgleda Zajednička poljoprivredna politika Unije, a kako njena zakonodavna procedura? Pa da to narod čuje, ne bi našli nijednog normalnog čovjeka da glasa za njihov „sveti povijesni cilj“! Zato proturaju ideju kako se oko njihovog „svetog povijesnog cilja“ svi ionako slažu, a da je buduća referendumska odluka birača samo formalnost. To, međutim, uopće nije točno.

U tako postavljenim okvirima treba gledati i promjenu Ustava o kojoj govorite. Međutim, tu promjenu Ustava valja promatrati i s nomotehničkog gledišta (nomotehnikom nazivamo znanost o izradi pravnih propisa), kako ne bismo pali u zabludu da vjerujemo da je baš sve gotovo. U tom smislu, kada čitamo odredbe Ustava o Europskoj uniji, može se činiti da je Hrvatska već doista u Uniji, jer su sve napisane u prezentu. Stoga razumijemo Vašu zabrinutost. Nakon svega što je vrhuška ujedinjena oko svog "svetog povijesnog cilja" poduzela, uopće ne čudi što ljudi sa zabrinutošću i sumnjom promatraju svaki njen potez, pa tako i ovaj vezan uz spomenute ustavne odredbe.

Međutim, te odredbe nisu na snazi. One će biti na snazi tek ako i kada se ispune uvjeti koji su propisani drugim (poglavito završnim) odredbama Ustava. Kada imamo situaciju koju želimo pravno regulirati na način da pojedine odredbe propisa stupe na snagu ovisno o nekom drugom momentu (u ovom slučaju po eventualnom ulasku u EU), tada ćemo normu koncipirati tako da utvrdimo da ona stupa na snagu protekom određenog vremena ili nastupom nekog drugog propisanog događaja. Zakonodavac (u ovom slučaju ustavotvorac) naprosto mora tako formulirati odredbu, jer kad vrijeme prođe ili navedeni događaj nastupi, onda bi već bilo kasno normirati tu pravnu situaciju. Zato se to čini unaprijed, ali s jasno određenim načinom i vremenom stupanja na snagu takvih odredaba.

U konkretnom slučaju, radi se o tome da je glavom VIII. Ustava Republike Hrvatske doista utvrđeno da je Hrvatska članica Unije, zatim način njenog participiranja u unijskim institucijama, primjena europskog prava odnosno pravne stečevine EU (franc. acquis communautaire) itd. No, završnim odredbama (čl. 152.) jasno je propisano da opisana promjena Ustava stupa na snagu danom proglašenja, 16. lipnja 2010. godine, osim članka 9. stavka 2. u dijelu koji se odnosi na izvršenje odluka o predaji donesenih sukladno pravnoj stečevini Europske unije, članka 133. stavka 4. i članaka 144., 145. i 146. Ustava Republike Hrvatske koji stupaju na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

Zapazit ćete da odgodom primjene nije obuhvaćena odredba članka 143. Ustava koji glasi: „Republika Hrvatska, na temelju članka 142. Ustava, kao država članica Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva. Republika Hrvatska, na temelju članka 140. i 141. Ustava, institucijama Europske unije povjerava ovlasti koje su potrebne za ostvarivanje prava i ispunjavanje obveza preuzetih na temelju članstva.“

No iako odgoda primjene ove odredbe nije obuhvaćena navedenom završnom odredbom, ipak treba uočiti da se odredbom članka 143. Ustava propisuje da Hrvatska „u stvaranju europskog zajedništva“ sudjeluje kao država članica EU, ali na temelju članka 142. To nam govori zapravo o tome da RH još ne sudjeluje u tom europskom zajedništvu, nego da će biti članica EU tek ako i kada se ispune uvjeti iz članka 142. Ustava. Bez toga ništa.

A u članku 142. jasno je propisano u kojem će to slučaju biti, jer se tom odredbom propisuje kako o udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika, zatim da se odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu te da se referendum mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.

Što sad to sve skupa znači? Ukratko, unatoč promijenjenom Ustavu (kao i promijenjenoj Deklaraciji o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji iz 2005.) ipak nema nikakve druge mogućnosti da se Republika Hrvatska „udruži“ s Unijom (bolje reći podčini Uniji) bez potrebnog broja glasova birača na referendumu. Iako je zbog promjene Ustava taj broj znatno smanjen, ipak ostaje činjenica da je odluka na biračima. U slučaju da na referendumu hrvatski građani odbiju pristupanje Hrvatske Uniji (čemu se iskreno nadamo i u što nas uvjeravaju sve posljednje statistike i zbivanja), neće pasti Ustav, nego će, figurativno rečeno, pasti samo te „europske“ odredbe, odnosno točnije – one naprosto neće stupiti na snagu.

Kako bi izgledao scenarij idealan za Uniju i hrvatsku vrhušku (ne i za narod)? Ovako nekako su oni to zamislili: najprije hrvatski vazalski unionisti završavaju pregovore s Unijom, zatim zajedno sa svojim unijskim šefovima, nalogodavcima i unijskim okupatorima u Bruxellesu dižu čaše s pjenušcem, potom Luki Bebiću kažu da je vrijeme da sazove sjednicu Sabora i Sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika donosi odluku o udruživanju s unijom, a onda najkasnije 30 dana od te odluke Sabora građani i građanke Republike Hrvatske donose na referendumu većinom glasova pristupjelih birača odluku o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. I tek tada sve odredbe Ustava koje se odnose na EU stupaju na snagu. Hoće li se to doista i dogoditi ili će im narod poručiti – uzalud vam trud, svirači?

Bez pozitivne odluke birača o udruživanju nema ni udruživanja. Bez pozitivne odluke birača sav trud koji je udružena oligarhija uložila u ovaj sramni proces podčinjavanja Uniji – pada u vodu. Bez pozitivne odluke birača – sve ove odredbe Ustava koje se odnose na Uniju naprosto ne mogu zaživjeti. Ne donesu li birači na referendumu pozitivnu odluku o pristupanju Uniji, te se odredbe ne mogu i neće se primjenjivati. Ostat će, doduše, napisane u Ustavu, ali će – bez pozitivne odluke birača – predstavljati samo još jedan u nizu spomenika ljudskoj gluposti i nezajažljivoj želji udružene hrvatske oligarhije za uhljebljenjem u raskošne sinekure Europske unije. – Redakcija

Zloslutna europska žandarmerija

2. III. 2011. - Poštovani, ne znam točno da li mi je to izmaklo pažnji u dosadašnjim tekstovima, ali mi se čini da nije spomenuta još jedna vrlo važna i nažalost vrlo opasna institucija EU, a to je "EUROGENDFOR". Kada čovjek pročita o čemu se radi, svakome normalnom se diže kosa na glavi i hvata ga jeza. Kako stvari izgledaju, vodeća vrhuška u našoj zemlji se želi iskoristiti upravo tim instrumentom ukoliko proguraju pristupni ugovor. Ne znam što vi o tome mislite ali mi je to kao mogući scenario nekako prilično logično. Zahvaljujem se unaprijed. (J.K.)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Europske žandarmerijske snage, poznatije pod orvelovskom kraticom EUROGENDFOR, kao rezultat dogovora samita u Nici na inicijativu Francuske osnovane su ugovorom iz 2004. potpisanim u Noordviku u Nizozemskoj između pet zemalja  (Francuska, Nizozemska, Italija, Portugal i Španjolska, 2009. priključuje se i Rumunjska, partneri su Poljska i Litva, a Turska je „promatrač“), s namjerom stvaranja posebnih intervencijskih snaga po uzoru na francusku žandarmeriju i talijanske karabinjere.

Radi se, dakle, o nekoj vrsti međunarodnih policijskih postrojbi s vojnim statusom, koje bi bile sposobne provoditi policijske zadaće u „kriznim područjima“, na način da „nadograde“ lokalne policijske snage ili ih po potrebi u potpunosti zamijene. To bi bile dobro uvježbane snage za brzi odgovor, sposobne za brzi premještaj u područja gdje se provode mirovne ili stabilizacijske operacije pod vođenjem EU-a, ali i OSCE-a, UN-a i NATO-a. Sjedište europske žandarmerije je u talijanskoj Vicenzi, a njenu jezgru čini do 900 pripadnika (uz pričuvu od 2300 ljudi) spremnih za upućivanje na „zadaću“ u roku od 30 dana.

Narav ovih snaga, njihova oprema i obuka omogućuje im da se, po potrebi, umiješaju u raznorazne situacije kriznih operacija odnosno konflikata. Eurogendfor zamišljen je tako da tijekom inicijalne faze sukoba, kad dominantnu ulogu imaju vojne postrojbe, obnaša klasične policijske zadaće, a kasnije, u drugoj fazi operacija, njegova se uloga povećava, pa može obnašati svoje zadaće nezavisno ili u kooperaciji s vojnim postrojbama. Tijekom ove faze, uloga Eurogendforovih snaga  uključuje i suradnju s lokalnom policijom i s multinacionalnim policijskim postrojbama koje sudjeluju u operacijama. U završnoj (posljednjoj) fazi operacija Eurogendfor u potpunosti zamjenjuje vojsku. Ta zadnja faza uključuje predaju nadzora nad (osvojenim) područjem civilnim vlastima. Također se može primijetiti i da je uloga tog Eurogenfora prilično raznolika: oni su sve, i vojska i policija, i obavljaju „humanitarne aktivnosti“ (zanimljivo, vjerojatno bi uz granate bacali i pakete s humanitarnom pomoći, što li?), obučavali bi lokalnu policiju, održavali javni red i mir i tome slično... Doista, njihove multifunkcionalne ovlasti, očito usmjerene na potpunu pacifikaciju ljudi u „kriznim žarištima“, djeluju poprilično sveobuhvatno, a time i zastrašujuće.

No, ovakve žandarmerijske snage mogu se osnivati samo u zemljama u kojima je uopće predviđen takav sustav policije koja ima određene vojne elemente, pa zato takvo što nije ni osnovano u, recimo, Njemačkoj, budući da njemački ustav priječi uporabu policije u vojne svrhe. Ni našim propisima ovako nešto nije predviđeno. Ne ulazeći u daljnja razmatranja ovog problema koja bi jamačno ušla u sferu spekulacije, dometnimo samo ovo: u zemlji u kojoj se ustav mijenja treptajem oka udružene političke oligarhije, u zemlji u kojoj se zakoni štancaju brže nego petparački ljubavni romani, u takvoj zemlji sve je moguće... – Redakcija. 

Zašto hrvatski akademici i znanstvenici šute i pilatovski peru ruke?

1. III. 2011. - Poštovani, sa tugom u srcu pratim najnovija zbivanja i pokušaj mladih ljudi da u ovoj državi nešto promijene, pošto smo mi "stari" svojom naivnošću i primitivizmom uništili ne samo našu budućnost nego i njihovu.U periodu 2000 godine bio sam osobno svjedokom uništenja jedne do tada visoko cijenjene države-Njemačke, koja svom narodu nije dozvolila nikakav referendum po pitanju prelaska na novi valutni i monetarni sustav eura. Isti slučaj je bio i u svim ostalim "demokratskim" državama EU. Jedino je Irska rekla "NE" i nakon toga su ipak gospoda i Brissela uspjeli potplatiti njihove političare i preobrazili navodnu "volju naroda" u "DA". Sjetite se Lisabonskog ugovora koji je zabio nož u srce svake EU demokracije.Naša vlada nije ništa drugo nego slijepi poltronski izvršitelj isto jedne takve zadaće, od strane od nikog izabranog Komiteta EU. Narod Hrvatske je usljed svih događanja, koja nas već 20 godina prate, nezadovoljan, bezvoljan i nezainteresiran, što je i bio glavni cilj i svrha svih dosada vladajućih partija. Sramotno je međutim, što nigdje ne vidim našu "sivu eminenciju", akademike i znanstvenike, koji ne mogu reći da ne znaju istinu o pravom stanju stvari vezanih za sve naše probleme. Držati se samo svoje fotelje i po principu Poncija Pilata, reći "Ja perem ruke od ovoga" samo uvećava i potvrđuje njihovu krivicu. Zato se nemojte čuditi da vam mladi ljudi i "studenti" preuzimaju posao koji ste vi odavno trebali završiti jer se radi o njihovoj budućnosti i na to imaju potpuno pravo. Ko se stalno bavi svojom prošlošću nema vremena da razmišlja o budućnosti. Kao mali prilog o pravom licu EU prilažem slijedeći link: www.nazi-roots-of-brussels-eu.org , pa ko voli nek izvoli. Hvala. (Josip)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Doista, postoje ljudi koji bi već prema svom stručnom znanju i obrazovanju, a i dužnostima koje obnašaju, mogli i morali nešto reći o pravom licu Unije građanima Hrvatske. Tu u prvom redu imamo u vidu naše intelektualne potencijale - sveučilišne profesore i znanstvenike. Što je s hrvatskom inteligencijom? Ne vjerujemo da su se baš svi, poput unionističkog ideologa prof. Damira Grubiše na primjer, svrstali u petokolonaške redove eurokolaboracionista. Vjerojatnije je da su se samo pasivizirali. A to je u ovom trenutku ne samo pogubno, nego i sramotno.

Jer, ako znaju – a znaju – što je doista ta Europska unija u koju sumanuta protunarodna oligarhija (cjelokupna politička vrhuška) naglavce gura sve građanke i građane Hrvatske, nije li onda sramno šutjeti i mirno ignorirati „gorilu od pola tone koja spokojno sjedi u sobi“? Na žalost, kada su ovakve stvari u pitanju uvijek se može potonuti i dublje od dna kojeg smo mislili da smo dotaknuli. Jer nema više danas ljevice ni desnice, nema po ovom pitanju više ni politike; ovo je pitanje istine i zablude, opstanka i propasti. Sada šutjeti u najmanju je ruku nemoralno. 

Istina, netko može, primjerice, pročitati tekstove koje objavljujemo na našoj stranici EU danas, istražiti materijale koje donosimo, a koje smo uvelike prenijeli sa službenih stranica EU, pa uvidjeti da se u slučaju Europske unije nikako ne može raditi o parlamentarnoj demokraciji. No ipak, sigurno bi veći učinak polučilo javno istupanje npr. profesora europskog javnog i međunarodnog prava, stručnjaka za ustavno pravo, naših akademika i znanstvenika, pravnika, politologa itd. Gdje su?

Šutjeti ovaj put nije dostojanstveno; šutjeti – a znati – ovaj je put doista nepojmljiv konformizam i nedjelo ravno zločinu protiv vlastitog naroda. Jer, kad bi ustali svi nabrojeni uvaženi „stupovi“ našega društva, kad bi, recimo, građanima objasnili da je europska demokracija čista farsa, ili da naprosto nije moguće očekivati razvoj demokracije u saveznoj državi poput EU u kojoj zakonodavni proces nije pod nadzorom naroda putem predstavničke demokracije nego u vlasti neizabranog diktatorskog komiteta Europske komisije, - kad bi takvo što učinili, učinili bi dobro svome narodu i svim građanima Hrvatske i na taj način efikasno začepili usta zlonamjernoj hrvatskoj unionističkoj oligarhiji koja sveudilj pjeva hvalospjeve Uniji, nadajući se da će u njenim sinekurama naći pribježište od gnjeva naroda kojeg svjesno i namjerno odvlači u propast.

Što se tiče europske valute, među najnovijim događanjima ima i onih ohrabrujućih. Tako bi, recimo, 50% Danaca odbilo zamijeniti dansku krunu eurom, prema najnovijim istraživanjima objavljenim 11. veljače 2011. Samo 41% glasalo bi za uvođenje eura. Ovaj je rezultat vrlo znakovit, jer dolazi nakon najave danskog premijera Larsa Løkkea Rasmussena (pod utjecajem Sarkozyja i Merkelove) da je vrijeme da Danska (opet) razmotri uvođenje eura. „Danski je narod zaključio da je euro promašaj. Čitav sustav eura je propala konstrukcija u kojoj gotovo u potpunosti dominira njemačka ekonomija. Posljedično, posve je iluzorno očekivati da bi Danska dobila bilo kakav utjecaj ako bi ušla u eurozonu“, rekao je danski parlamentarac Søren Søndergaard. Danci su, inače, već odbili euro na tri referenduma.

U pogledu linka kojeg ste naveli (a kojeg smo ranije u sklopu našeg istraživanja već razmotrili), navodimo ono što smo već u bitnom naveli i na našoj stranici EU povijest. Radi se o tome da neki autori, poput ovih na koje ste ukazali, promatraju Europsku uniju kao državnu zajednicu utemeljenu isključivo (ili u najvećoj mogućoj mjeri) na nacističkoj ideologiji koja je preživjela i u praksu pretočena poslije Drugog svjetskog rata od strane IG Farben naci-koalicije. Ta teorija, premda djelomice nesumnjivo točna (npr. v. naše razmatranje o sastanku prvog predsjednika Europske komisije Waltera Hallsteina s bivšim dužnosnicima IG Farbena 24. IV. 1964.), ipak zabacuje sve druge izvore ideje o europskom ujedinjenju, pa je kao takva pretjerano isključiva, manjkava i jednostrana.

Također, takve jednostrane teorije (u kojima prednjače osobito neki britanski euroskeptični teoretičari kao što su Laughland, Atkinson, Ashley i dr. zabacuju i raniju povijest ideje o europskom ujedinjenju, utopiste i nadnacionaliste od 1918. godine, ideje Spinellija, Spaaka, Saltera, zatim djelovanje „otaca Europe“ – kralja konjaka Monneta, Petainovog kolaboracionista Schumana, masonske ideje oca Paneuropskog pokreta Coudenhove-Kalergija, korporatista Davignona, Paliana, Ortolija, ideje Družbe Bilderberg i druge. Mišljenja smo da se nijedan od pet temeljnih izvora europske ideje ne smije ispustiti iz vida želi li se ostvariti cjelovit uvid u pravu povijest razvoja europske ideje. – Redakcija.

Onima koji su dosad iskreno vjerovali u Djeda Mraza teško je prihvatiti činjenicu da on zapravo ne postoji

24. II. 2011. - Slucajno smo naisli na ovu vasu stranicu i ostali smo osupnuti ovako negativnim odnosom prema jedinoj pravoj europskoj tvorevini. Kako mozete ideju o ujedinjenu u razlicitostima promatrati kao zavjeru da se ostvare neciji mracni planovi... cemu sve to, zasto zelite poljuljati nasu nadu u boljitak. Kaj god, dajte se saberite. Zaboravite svako nadu Vi koji razmisljate kao pravi Balkanci i nesretni i jadni ostajete u ovoj ucmaloj i pokradenoj zemlji. (viva EU)

20. II. 2011. - Koja idiotarija od sajta. Masoni, iluminati, nacisti, babilonske kule. Nedostaju vam jedino ljudi gušteri, pa da dobijete na uvjerljivosti. (Ira B.)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Naša namjera nije poljuljati bilo čiju nadu u boljitak. Nadu u boljitak ne ljuljamo mi, nego istina o Europskoj uniji. Na žalost. To vam je otprilike kao onda kad smo kao djeca saznali da Djed Mraz ne postoji i da one poklone pod borom donose naši roditelji, a ne on. Međutim, odraslim je ljudima očito teško priznati da su sve dosad vjerovali u farsu.

„Ujedinjeni u različitosti“ je dobar slogan Unije, ali bi točniji slogan bio: „Ujedinjeni u različitosti, nepravdi i posvemašnjoj diktaturi.“ Jer, nama je iskreno žao, ali jedino što možemo jest prenijeti istinu i podatke koji se ni nama ne sviđaju, ali smo ih spremni prihvatiti.

Tako na primjer, ni nama se ne sviđa što Europska unija nema predsjednika kojeg se – kao svugdje u svijetu – bira na izborima. Ali je činjenica da šefa Europe nitko ne bira, nego da ga je imenovalo Europsko vijeće (ono isto kojem je sad na čelu), na inicijativu i pod pokroviteljstvom Družbe Bilderberg. S kojim pravom ga je to Vijeće imenovalo? Koji instrumenti stoje na raspolaganju građanima Europe da ga uklone? Nikakvi. Zašto? A, usput, ta je „družba“ postavila i šefa europske Vlade, Josea Manuela Barrosa, i objavili smo sliku sa sastanka u Versaillesu na kojem se to dogodilo. Žao nam je, ali to je tako.

Isto tako, neosporna je činjenica da je prvi predsjednik te iste Europske komisije, Walter Hallstein (koji je 1958. također nazočio sastanku iste one Družbe), bio član Nationalsozialistische Volkswohlfahrt  (NSV), njemačke “dobrotvorne ustanove” organizirane po uzoru na Nacističku stranku, a koja je preuzela i mnoge državne poslove (osobito na području djece i dječjeg rada). Bio je i član Nacionalsocijalističke komore pravnika i sudaca. Baš lijepo, zar ne? Ali ima još! Kao nacističkog natporučnika uhapsili su ga 1992. Amerikanci i dvije godine je robijao u logoru u Mississipiju. Kasnije je postao šef vlade Europe. Provjerite: na žalost, i to je istina. Pozivamo vas da provjerite i druge komesare koje navodimo na našim stranicama. Na žalost, sigurni smo da ćete ustanoviti da su mnogi od njih povezani s korporacijama, Družbom Bilderberg i s lopovlukom. Ali tome nismo mi krivi. Ako vam se ne sviđaju glasi – ne ubijajte glasnika!

Dalje, istina je i da sve su sve europske zemlje prisiljene plaćati dodatni pridonos Uniji zbog 1985. godine dogovorenog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva. I tako će u proračun za 2011. mala Slovenija na ime britanskog duga uplatiti 14, a siromašna Rumunjska čak više od 50 milijuna eura. Jeste to znali? Pa naravno da niste, jer vam unionistica Kosor, unionist Milanović ili unionistica Pusić to sasvim sigurno nikad neće reći. Ne vjerujete? Slobodno provjerite na službenoj stranici europskog proračuna. Istina je, sve je istina. Zašto želite plaćati taj dodatni pridonos? Imate viška novca? Ne mislite li da biste ga mogli pametnije iskoristiti? Ako ne, samo naprijed – platite UK-korekciju. Unija to očekuje od vas.

Kad već govorimo o novcu, isto je tako istina da flota luksuznih automobila članova parlamenta EU košta 5,25 milijuna eura. Biste li pohrlili u zemlju koja će vam omogućiti da to platite? Molimo, objasnite nam – zašto? I istina je da Herman Van Rompuy, neizabrani vladar pola milijarde Europljana ima mjesečnu plaću od 234.480,30 kuna. Sasvim neloša plaća, imate i vi takvu? Doista želite odvojiti od svog dohotka kako biste ga platili? Zašto, zaboga? Znate li uopće tko je doista taj mišoliki flamanski političar? I zašto biste plaćali dužnosnika kojeg niste ni izabrali, nego ga je postavio na dužnost ni sami ne znate tko?

Eh, kad smo već kod tog nesretnog novca, - možete li nam slučajno vi objasniti zbog čega u sklopu tzv. Zajedničke poljoprivredne politike (CAP) seljak u siromašnoj sjevernoj zemlji Letoniji dobija 83€ poticaja po hektaru godišnje, a bogati belgijski seljak 447€ ? To vam se čini pravedno? Nama ne. No, kad nam to malo pojasnite, voljeli bismo također da nas prosvijetlite spoznajom o tome kako bi letonski seljak u sklopu takve poljoprivredne politike uopće mogao biti konkurentan belgijskom. Mi smo ostali zbunjeni ovim dubokim ekonomskim misterijem, do danas čekamo da nam ga se objasni, ali nikako da to netko učini. Biste li to mogli učiniti vi? Bili bismo vam zahvalni na tome.

Isto je tako istina da je Unija 2002. iskovala kovanicu od 2 € s likom babilonske boginje Semiramide koja jaše na biku. Nas je takva bedastoća začudila, no ipak smo prihvatili mogućnost da se to dogodilo. Jer se dogodilo. A onda smo zamijetili da je Unija sagradila zgradu parlamenta koja bez ikakve sumnje podsjeća na babilonsku kulu. I pred njom podigla monumentalni kip te iste babilonske boginje sliku kojeg možete vidjeti na našim stranicama. Jeste li se ikada upitali zašto? Niste? Ni ne morate. Pitali se vi ili ne, to je svejedno tako. No, ima čak ljudi koji nam ne vjeruju da je jedan od izvora Unije u masonstvu. Pitamo se zašto, ako znamo da je grof Richard Nikolaus Coudenhove-Kalergi (1894-1972), osnivač Paneuropskog pokreta (kojeg hrvatski političari jako vole, čak toliko da su organizirali sijelo tog pokreta krajem prošle godine u Splitu), a koji se u Beču borio za stvaranje saveza europskih država, primljen 1922. u bečku masonsku ložu “Humanitas”? Jesmo li to možda mi izmislili ili je to doista tako? Ne vjerujte nam, nego provjerite.

No ako i sve navedeno potisnete na rub pameti, mi i dalje pitamo: zbog čega biste uopće htjeli ući u zemlju koja nije parlamentarna demokracija? Imate li kakav dobar razlog za to? Osim ako niste vlasnik gigantske multinacionalne korporacije kojoj EU kao korporatistička federacija svesrdno pomaže i pogoduje ili eurokratski političar koji od toga živi – zašto biste željeli pristupiti oligarhijskog diktaturi kakva je Europska unija? A ona to – na žalost – doista jest. Jer u toj federaciji zakone samostalno ne donosi parlament (sastavljen od članova koji ne zastupaju nacionalne države iz kojih potječu, nego nadnacionalne europske stranke kojima pripadaju), nego Vijeće EU, a jedini je predlagatelj i apsolutni nadziratelj zakonodavnog procesa Europska komisija (neizabrano nadnacionalno tijelo koje čine članovi kojima je izričito propisano da ne smiju zastupati zemlje iz kojih dolaze, nego raditi isključivo u interesu Unije). Ovaj smo proces detaljno objasnili na našoj stranici EU Danas. Pozivamo vas da ga proučite. Mi smo doista ostali frapirani onim što smo pročitali u EU propisima. Pravno gledano, jedino tijelo s kojim bi se Europska komisija mogla usporediti jest Politbiro Saveza Sovjetskih Socijalističkih Republika.

I mogli bismo ovako nastaviti unedogled. Jer, pitanje pristupanja europskome državnom savezu nije pitanje ljevice ili desnice, nije pitanje Balkana ili Zapada, nije pitanje progresa ili nazadovanja. To je pitanje svih pitanja, to je pitanje života u slobodi ili života u diktaturi, pitanje istine i zablude, pitanje opstanka ili propasti. Mi vas od srca pozivamo da nam uopće ne vjerujete, nego da sve podatke koje smo na našim mrežnim stranicama naveli provjerite u službenim dokumentima Unije (poveznice s mrežnim stranicama Unije možete naći i u našim Linkovima), ili bilo gdje drugdje na internetu. Samo naprijed, učinite to, provjerite sami. I vidjet ćete da vam ni pola nisu rekli. – Redakcija.

Hoće li uopće biti referenduma o pristupanju Europskoj uniji?

19. II. 2011. - Cijenjena redakcijo, jeste li Vi sigurni da će referendum o pristupanju RH u EU biti raspisan? Naime, u Ustavu, njegovim najnovijim promjenama, kreirane su pravne odstupnice koje omogućuju da o tom pitanju odluči isključivo Sabor. Detaljnije o tome pisali su blogeri i komentatori s Nove Politike u postu - Apsolutističko nasilje nad Ustavom Republike Hrvatske: http://novapolitika.blog.hr/2009/10/1626749550/hrvatska-u-eu-da-ili-ne-2-dio.html Post je u doradi, te pokrenuta rasprava što nam je činiti - ima prijedloga da se dotične protuustavne, nedemokratske promjene upute na procjenu ustavnosti pri Ustavnom sudu, da se pišu apeli instituciji Predsjednika, Akademiji znanosti i slično, okupe udruge i stranke eu-skeptičnog profila, koje bi podržale taj projekt, jer krajnja svrha ne bi bila korekcija Ustava ( iako bi nam to bilo idealno ), obzirom kako smo svjesni formalnosti trodiobe vlasti, nego - pokušaj da se taj zločin i manipulacija nad Ustavom, te tako i nad narodom kao temeljnim pravnim subjektom, odgovarajuće prezentira što većem broju ljudi kako bismo na vrijeme odreagirali i spriječili da nas protiv naše volje trenutni uzurpatori vlasti uvuku u EU protiv naše volje. U tom smislu pozivamo Vas, kao i sve čitatelje ove mrežne stranice da se uključe svojim stručnim znanjima, iskustvima, savjetima ili drugim sugestijama. (catwoman)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

U zemlji u kojoj se predsjednica Vlade bavi upošljavanjem pastira, racionalnom uporabom spajalica, konzumiranjem aromatizirane vode i procjenom stanja relaksiranosti nacije — teško je biti siguran u bilo što. Međutim, da će referenduma biti, to je gotovo posve izvjesno. Ali kakvog referenduma?

O načinu bezočne promjene Ustava Republike Hrvatske, kao i o zdravom razumu suprotnom referendumskom izjašnjavanju građana o pristupanju Uniji tek poslije potpisivanja pristupnog ugovora s Unijom — a do čega je došlo promjenom Deklaracije o temeljnim načelima pregovora za punopravno članstvo Hrvatske u Europskoj uniji iz 2005. godine, — opširno smo pisali na našoj stranici EU i Hrvatska, pa to ovdje nećemo ponavljati.

Bojazni da referenduma uopće neće biti mogu se javiti iz dva razloga. Prvo, već smo vidjeli kako su našu zemlju, a da nas uopće ništa nisu pitali ni ikakav referendum sproveli, uvukli u militarstičku korporaciju zvanu NATO pod čijom smo zastavom, a pod vodstvom SAD-a, otada pa nadalje prisiljeni sudjelovati u nepojmljivim okupatorskim zločinstvima posvuda po svijetu. A drugo, člankom 140. Ustava propisuje se da „Hrvatski sabor potvrđuje međunarodne ugovore koji traže donošenje ili izmjenu zakona, međunarodne ugovore vojne i političke naravi i međunarodne ugovore koji financijski obvezuju Republiku Hrvatsku. Međunarodne ugovore kojima se međunarodnoj organizaciji ili savezu daju ovlasti izvedene iz Ustava Republike Hrvatske Hrvatski sabor potvrđuje dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.“

Te bi odredbe možda mogle nekoga navesti na pomisao da referenduma o pristupanju Uniji neće biti i da će vrhuška donijeti odluku da o pristupanju odluči Sabor. Takvo je razmišljanje pogrešno, ima li se u vidu odredbe članka 142. Ustava u kojima, među ostalim, stoji: „O udruživanju Republike Hrvatske prethodno odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika. Odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu. Referendum se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Hrvatskoga sabora.“

Tu pak odredbu treba promatrati u svjetlu odredbe sljedećeg, 143. članka hrvatskog Ustava, u kojem je u stavku 1. izrijekom navedeno:  „Republika Hrvatska, na temelju članka 142. Ustava, kao država članica Europske unije, sudjeluje u stvaranju europskog zajedništva, kako bi zajedno s drugim europskim državama osigurala trajni mir, slobodu, sigurnost i blagostanje te ostvarila druge zajedničke ciljeve, u skladu s temeljnim načelima i vrijednostima na kojima se Europska unija zasniva.“ Prema tome, ovdje se definira (budući) status Republike Hrvatske (kao vazalske članice europske federacije) i to – pazite dobro – na temelju članka 142. Ustava.  A kao što smo vidjeli, ondje je jasno definiran referendum (doduše s promijenjenim tekstom prema kojem se za uspjeh sada traži samo većina pristupjelih birača, umjesto većina ukupnog biračkog tijela kao ranije), a koji se mora održati u roku od 30 dana od dana donošenja odluke Sabora o udruživanju. Kojom bi nakaradnom i protupravnom smicalicom netko mogao zaobići ovako postavljene ustavne norme — doista ne vidimo. Uz to, ne čini se pretjerano logičnim da bi se poduzeo tako opsežan posao oko naštimavanja procedure promjenom Ustava, navedene Deklaracije itd., — samo kako bi se kasnije sve to zaobišlo.

U pogledu promjene (ili kako Vi to nazivate „korekcije“ Ustava) skrećemo Vam pozornost da se to ne može učiniti na način koji ste opisali. Promjena je Ustava definirana člancima 147.—150. samoga Ustava, a ondje stoji  da „pravo da predloži promjenu Ustava Republike Hrvatske ima najmanje jedna petina zastupnika u Hrvatskom saboru, Predsjednik Republike i Vlada Republike Hrvatske.Hrvatski sabor odlučuje da li će pristupiti promjeni Ustava većinom glasova svih zastupnika. Nacrt promjene Ustava Hrvatski sabor utvrđuje većinom glasova svih zastupnika. O promjeni Ustava odlučuje Hrvatski sabor dvotrećinskom većinom glasova svih zastupnika.Promjenu Ustava proglašava Hrvatski sabor.“

Što se tiče Ustavnog suda, on ne razmatra je li Ustav u suglasju sa zdravim razumom ili je li dobar i pravedan. To i nije zadaća Ustavnog suda. Taj sud, u skladu s odredbom članka 129. Ustava odlučuje o suglasnosti zakona s Ustavom, odlučuje o suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, može ocjenjivati ustavnost zakona te ustavnost i zakonitost drugih propisa koji su prestali važiti ako od tog prestanka do podnošenja zahtjeva ili prijedloga za pokretanje postupka nije prošlo više od godine dana, odlučuje povodom ustavnih tužbi protiv pojedinačnih odluka državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravnih osoba s javnim ovlastima kad su tim odlukama povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode, kao i pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu zajamčeni Ustavom Republike Hrvatske, prati ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti te o uočenim pojavama neustavnosti i nezakonitosti izvješćuje Hrvatski sabor, rješava sukob nadležnosti između tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti, odlučuje, u skladu s Ustavom, o odgovornosti Predsjednika Republike, nadzire ustavnost programa i djelovanja političkih stranaka i može, u skladu s Ustavom, zabraniti njihov rad, nadzire ustavnost i zakonitost izbora i državnog referenduma i rješava izborne sporove koji nisu u djelokrugu sudova te obavlja druge poslove određene Ustavom. U tom smislu Ustavni sud ukinut će zakon ako utvrdi da je neustavan, a može ukinuti ili poništiti i drugi propis ako utvrdi da je neustavan ili nezakonit. Tako Ustavni sud ne može ukinuti, poništiti ili izmijeniti Ustav, niti pojedine njegove odredbe. O bilo kakvoj promjeni Ustava može odlučiti isključivo Sabor, nikada Ustavni sud. Prema tome, jedini put uklanjanju navedenih nedemokratskih ustavnih promjena jest – ponovna ustavna promjena, i to na način i u skladu s opisanom procedurom. - Redakcija

Nametnuta tvorevina i mračni planovi

18. II. 2011. - Pohvale redakciji. Napokon cjelovita informacija o tvorevini koju nam žele nametnuti i mračnim planovima koje žele ostvariti. Za taj portal trebalo bi saznati što više građana. (Ivan)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Hvala Vam. Nadamo se da ćete nam pomoći da za informacije koje objavljujemo sazna što veći broj naših građana. Jer, željeli bismo da građani Republike Hrvatske, prije no što pristupe referendumu i odluče o eventualnom pristupanju diktatorskoj briselskoj federaciji, imaju pred sobom sve relevantne informacije. Kako je posve jasno da srednjostrujaški mediji, mahom u stranom vlasništvu (vidjeti našu stranicu EU-katastrofa), obilato izlažu građane Hrvatske jednostranoj proeuropskoj indoktrinaciji i propagandi, mislimo da o ovom pitanju mora barem postojati alternativni izvor informacija. Onih informacija koje će se u navedenim medijima moći vidjeti nikad, pa ni tad. 

Recimo, redakcija portala Europska unija i velika nevolja koja dolazi bila bi jako sretna kad bi u udarnom terminu u 20.00 sati neka od "hrvatskih" televizija emitirala kontakt-emisiju pod naslovom: "Jeste li oduševljeni činjenicom da bi Hrvatska, uđe li kojom nesrećom u Europsku uniju, bila obvezna, zbog smanjenog doprinosa Ujedinjenog Kraljevstva, financirati engleski dug s najmanje 10 milijuna eura?" ili: "Osjećate li neopisivu radost što ćete imati priliku sudjelovati u financiranju troškova flote luksuznih automobila za članove Europskog parlamenta u iznosu od 5,25 milijuna eura?" Ali, eto, nekako nam se čini da takvih emisija nećemo skoro gledati na nacionalnim televizijama. - Redakcija.

Lasciate ogni speranza...

18. II. 2011. - Zaboravite svaku nadu vi koji ulazite (EU) (Anonimni čitatelj)

15. II. 2011. - Za sada samo kratko javljanje, nedavno sam saznala za ovu Vašu izvrsnu, izvrsnu stranicu, pa Vam želim dati na uvid jedan blog http://novapolitika.blog.hr/ koji se, uz ostalo "alternativno" gledanje na politiku, bavi i problematikom Europske unije, sadrži dosta (euroskeptičnih, naravno) postova vezanih za tu temu, pa slobodno linkajte blog (mislim da bi pristajao u Vašu rubriku - ostalo) ili odaberite tekstove koje želite i stavite na neki poseban blog ili Vašu stranicu, već kako procijenite da bi bilo najpovoljnije. Srdačan pozdrav, i čestike u ime svih blogera i komentatora s bloga Nova Politika za ovaj Vaš izvrstan info-projekt ! (catwoman)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Zahvaljujemo na Vašem javljanju i pohvalama. Drago nam je da Vam se sviđa naš portal, a vaš link uvrstit ćemo u odgovarajuću rubriku. Do čitanja. - Redakcija

Kratko i jasno

15. II. 2011. - Sve pohvale!!!!! :)  (veki)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Hvala! Sve pohvale koje primamo, primamo s radošću, kao i kritike. Jer, za razliku od službenih tijela i srednjostrujaških medija, uvijek nam je drago čuti tuđe mišljenje. Što se tiče pohvala koje čitatelji upućuju našoj mrežnoj stranici, mislimo da ih treba shvatiti i kao znak da itekako ima ljudi kojima su spale krljušti s očiju i koji su, osim javno proklamiranih vrijednosti Unije, u stanju vidjeti i njene teške defekte. - Redakcija

Umovi koje treba otvoriti

15. II. 2011. - Stranica Vam je izvrsna, sa pregršt korisnih informacija. I nemate pojma kako mi je drago što u Hrvatskoj postoje ljudi koji znaju kakvo je pravo lice Europske Unije. Samo, koliko god kvalitetna Vaša stranica bila, ona teško da će promijeniti nečije mišljenje o EU. One umove koje treba otvoriti, ova i slične stranice neće nikada doseći jer ti ljudi ne traže nove informacije. Barem ne putem interneta. Njima je dovoljan večernji ili podnevni Dnevnik kao izvor vijesti. Za njih je EU stranačko pitanje i oni će glasati onako kako njihova stranka glasa bez da stvore vlastito mišljenje. S obzirom da je ulazak u EU nepovratan, odnosno, nema izlaska kad se jednom uđe; smatram da je neodgovorno dopustiti neinformiranoj većini da našu budućnost preda bankarskoj eliti. Jer to je neminovno. 

Nema nijedne političke opcije koja je protiv ulaska, a oni pojedinci koji su protiv, nisu dovoljno glasni, a kad ih se čuje zvuče poput najgoreg stereotipnog conspiracy nut-a. Smatram, a nadam se da sam u krivu, da je mirni grassroots prosvjed potpuno beskorisan i da prava promjena ne može doći osim potpunom revolucijom. Ne zagovaram konflikte, ali iskvaren politički sustav se neće dati izmijeniti mirnim putem. Za kraj da citiram čovjeka milijun puta pametnijeg od mene:"The tree of liberty must be refreshed from time to time with the blood of patriots and tyrants." Thomas Jefferson Uglavnom, ispričavam se na podužem tekstu, dobro je došao kao ispušni ventil. Pozdrav, Filip

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Da je pred nama teško i iscrpljujuće, ali i uzbudljivo vrijeme - nema nikakve sumnje. Hoće li se uopće i kako sustav stvari uspjeti izmijeniti, na čiju inicijativu i na koji način, ostaje da se vidi. U međuvremenu, ostaje nam samo sadašnjost kako bismo nastojali promijeniti ili popraviti ono što možemo, pa makar to bilo nešto tako zastrašujuće veliko kao što je to svijet oko nas. Neosporna je činjenica da su "umovi koje treba otvoriti" u nas pod utjecajem autoriteta (stranačkih, crkvenih, pa čak i medijskih) kojima bezrezervno vjeruju, te mnogi od njih ne propituju stvarnost koja ih okružuje, nego nekritički i na vlastitu štetu jedu informacije s tanjura kojeg im ti autoriteti, koji se predstavljaju kao dobrohotni, poslužuju u svojim restoranima. Iako je to doista žalosno, ipak se ne treba prepustiti malodušnosti, imajući u vidu da se svijet doista ubrzano mijenja. Primjerice, društveno-politička, gospodarska, financijska stvarnost od 1954. marljivo se, aktivno i bezbrižno krojila na sastancima Družbe Bilderberg, a da se o tome uopće ništa nije znalo, no tek odnedavno se o tome redovito izvještava u glavnim medijima, pišu se knjige, sastanke im opsjedaju čopori novinara pa podaci (i to kakvi!) cure na sve strane. Do 2000. godine namjeravali su osposobiti i Američku uniju, no to do danas strašno zapinje. Ima još takvih propalih projekata, kao što je komadanje Kanade i sl. Nije li, barem u malom dijelu, tome pridonijelo sveopće širenje spoznaje o svemu što se događa? Općenito uzevši, svatko tko to želi može danas saznati više u dva klika mišem nego što je to bilo moguće upornim istraživanjem u posljednjih pedeset godina, a to je nešto što se ne smije podcijeniti. Istina, uvijek će biti onih koji će se odlučno suprotstavljati bilo kakvoj spoznaji, kao i onih koji su spremni žrtvovati svoju slobodu na oltaru praznih priča o sigurnosti i blagostanju, ali svatko ima pravo raditi u korist vlastite propasti.

Redakcija portala Europska unija i velika nevolja koja dolazi ne želi biti ni pretjerano optimistična, ni pretjerano pesimistična, već prije svega želimo pružiti informacije od kojih se neke rijetko ili nikako mogu pronaći (ili ih na hrvatskom uopće nema) i za njih podastrijeti valjane argumente do kojih se može doći. To je naš doprinos "popravljanju" stvari. Koliko se god mali, beznačajan ili donkihotovski činio, ipak smatramo da nije uzaludan. Naša je iskrena nada da će se netko barem zamisliti nad prirodom Unije, ako barem krajičkom oka ugleda određene činjenice. Svjesni smo da je nemoguće doprijeti do onog tko ne želi ništa saznati, ali iskreno vjerujemo da ima i onih koji su spremni sami sebi priznati da su o nekim pitanjima dosad malo ili ništa znali. Uz to, kao što znamo, podrška ulasku u Uniju u našoj je zemlji mala, jer čak i oni koji nisu nikad čuli za užase Zajedničke poljoprivredne politike EU, ogromne financijske troškove Unije, UK-korekciju, nedemokratsku zakonsku proceduru i slične unijske nebuloze, nekako instinktivno osjećaju da s tom zajednicom nešto nije u redu. U tom smislu, ne bismo se kladili da je ulazak u EU neizbježan. Što se pak tiče njegove nepovratnosti, treba napomenuti da se Lisabonskim ugovorom predviđa (po prvi put) i mogućnost izlaska iz Unije. Iz EU se izlazi pregovorima s Vijećem, uz sporazum za koji glasaju kvalificiranom većinom (bez člana koji izlazi), uz prethodnu suglasnost Parlamenta. Ako se sporazum ne postigne, ugovorne obveze bivše članice prestaju dvije godine po zahtjevu za izlazak. Kako bi to sve konkretno izgledalo, odluči li neka od zemalja članica dignuti sidro, još ne možemo znati, jer se takvo što nije još dogodilo. Naravno da je uopće glupost i ulaziti u takvu državu.

Dijelimo Vaš stav da je neodgovorno dopustiti neinformiranoj većini da našu budućnost preda bankarskoj eliti, ali ono što pritom još više zabrinjava jest činjenica da su udruženi domaći unionistički elementi upravo bezobrazno promijenili odredbu članka 142. Ustava Republike Hrvatske, pa se sada odluka o udruživanju Republike Hrvatske donosi se na referendumu većinom glasova birača koji su pristupili referendumu. Iako ne možemo znati koliko će točno birača pristupiti referendumu, to praktično znači da će o udruživanju s EU (ili bolje reći podčinjavanju Uniji) odluku donijeti manjina ukupnog biračkog tijela. A to je strašno. - Redakcija 

Efekt rezignacije kod vjernika

15. II. 2011. - Kako možemo biti sigurni da vaša informativna stranica nije dio tog mračnog projekta? Uvođenjem Rimokatoličke crkve u kontekst tog projekta izazivate kod vjernika, kojih nije malo u ovom društvu, efekt rezignacije. Kad čovjek čuje informacije od nekog tko je napao i ocrnio ono u što on duboko vjeruje onda počne sumnjati u te informacije tako da sve buduće negativne informacije o EU stavlja u zagradu jer ga prisjećaju da je to čuo od onih koji mu blate crkvu u koju vjeruje. Time postajete ako već to nije namjera dio tog projekta. Povezivanje Rimokatoličke crkve s Babilonskom mitologijom i tajnim društvima dolazi iz medijske kuhinje propagatora novog svjetskog poretka a vi to bez rezerve prenosite. Uostalom intenzivni napadi na crkvu dolaze on tih istih planera NSP koji ne žele prihvatiti da netko još uz njih vodi narod i zato im crkva smeta. Kako tumačite da u ustavu EU nema napomene o kršćanskim korijenima naroda Europe? Kad Vatikan poziva RH u EU on planira na duži rok jer zna da se EU neće dugo održati a zanima ga stabilnost istočne granice u epicentru geostrateške točke EUa što je balkan. Tako da česti dolasci Papa u Hrvatsku imaju ulogu slanja poruke prvo pravoslavnoj crkvi na granici zatim muslimanskoj zajednici a na posljetku anglosima (GB) koji izazivaju nestabilnost na ovim prostorima sa svrhom geostrateške kontrole nad cijelom Europom. (Marko)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Točno je da je danas teško biti u bilo što siguran, pa stoga sve valja provjeravati. Međutim, shvaćamo da je teško objektivno razmotriti bilo koju pojavnost ako joj unaprijed bezrezervno poklanjate vjeru. U tom smislu razumijemo da je osobito teško vjernicima Rimokatoličke crkve kojima postaje sve jasnije da se određeni njeni postupci i ne mogu logično objasniti ni na koji drugi način osim da se sama ta vjerska zajednica svrstala u falange Novog svjetskog poretka. S obzirom da im je takva misao krajnje neprihvatljiva, vjernici obično nastoje zažmiriti nad određenim postupcima organizacije kojoj su vjerovali (ili su joj još uvijek vjerni) i okriviti sve moguće „unutarnje i vanjske neprijatelje“ za napad na nju.

Rimokatolička crkva najbolje razobličuje samu sebe, i nitko joj u tome ne treba pomagati. Činjenica da se kada su u pitanju ovi prostori ta vjerska zajednica intenzivno bavi geostrategijom, kao što i sami spominjete (namjesto isključivo evanđeljem), već je sama po sebi dovoljna da se čovjek upita o njenoj pravoj ulozi. A svojim bezrezervnim zagovaranjem pristupanja čitavog Balkana u diktatorsku briselsku EU-federaciju (što je njen vrhovni poglavar jasno iznio u razgovoru s unionistom Josipovićem prošlog listopada), osudom svakom kritičkog mišljenja, a u zadnje vrijeme i osudom kritičkog mišljenja u odnosu na Europsku uniju, — crkva najbolje sama razotkriva svoje istinske namjere, koje su sve samo ne vjerske prirode. Tko ima oči neka vidi.

U dvojbi o istinskim namjerama i ciljevima neke organizacije, najbolje je pogledati plodove koje donosi, pa tek onda razmisliti treba li joj vjerovati. Što je teško učiniti ako toj organizaciji unaprijed poklonite svoje povjerenje. No, kome i uz obilje dokaza krljušti nikako da spadnu s očiju, taj ima pravo vjerovati što mu drago, pa makar to bilo i ono što mu servira takva organizacija. A što se same crkve tiče, — zapazivši začuđujuću sklonost te organizacije Europskoj uniji uz njezinu neprijepornu sklonost gomilanju enormnih materijalnih dobara, kad netko ne bi znao da se radi o crkvi mogao bi pomisliti da je zapravo riječ o korporaciji. – Redakcija.

Referendum mora propasti

14. II. 2011. - Postovani potpuno podrzavam i slazem se sa svim sto ste napisali, uostalom sve je istina pa mislim da referendum o ulasku u euniju mora propasti ako bude pameti. (Mate)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Iako je bezočnom promjenom hrvatskog Ustava znatno smanjen broj glasova potrebnih za uspjeh euro-referenduma u Hrvatskoj i unatoč najavama hrvatske Vlade da će potrošiti 15 milijuna kuna na bjesomučnu indoktrinacijsko-propagandnu kampanju u cilju uvjeravanja građana Hrvatske da je ulazak u EU izvrsna stvar, - i dalje nije nemoguće da referendum propadne. U Norveškoj je, primjerice, referendum uspio propasti dvaput i danas ondje tek 22, 5% građana u potpunosti podupire priključenje briselskoj Uniji. - Redakcija 

Sjedinjene Države Europe i zakonodavna procedura Unije

14. II. 2011. - Ako lažete na samom početku - tvrdeći na primjer da je zatajen projekt Sjedinjenih Država Evrope (koji, na žalost, nije prošao) ili da Evropsko povjerenstvo ima potpunu kontrolu nad zakonodavnim procesom (zanemarujući ulogu Evropskog vijeća i podcjenjujući Evropski parlament) - kako vam vjerovati da se ne bavite politikom? (Anon.)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Zanimljivo pitanje. Točno je da je nakon I. svjetskog rata vodeće političare i biznismene zapadne Europe zaokupljala vizija o izgradnji „Sjedinjenih Europskih Država“ i da oni to mahom i nisu krili. Tako industrijalac Agnelli još 1918. objavljuje knjigu „Europska federacija i Liga naroda“, mason Coudenhove-Kalergi (osnivač Paneuropskog pokreta) svoje djelo „Pan Europa“, a Briand rad pod naslovom „Europska federalna unija“. Riječ je o utopistima koji su svoje ideje javno iznosili, no nadnacionalisti, koji se pojavljuju poslije njih, smatrali su da je bolje sakriti glavni cilj svojega političkog projekta. U tom smislu belgijski premijer Spaak savjetuje „oca Europe“, kralja konjaka J. Monneta da je, za početak, najbolje skrivati politički cilj njihova projekta iza pretvaranja da je riječ o isključivo gospodarskoj suradnji zasnovanoj na ukidanju trgovinskih barijera, tj. samo o običnom “jedinstvenom tržištu”. I Spinelli je držao da će se za ostvarenje vizije od europskih naroda morati kriti što se točno radi u njihovo ime, sve dok proces ne odmakne dovoljno daleko da postane nepovratan. Iako su od početka sanjali isti san, nadnacionalisti su – za razliku od utopista koji im prethode – odlučili krajnji cilj uspostave europskog državnog saveza zamagliti pričama o pukom ukidanju trgovinskih barijera i sl.

Što se tiče zakonodavnog procesa Europske unije, preporučamo svima da ga pomno prouče na službenim stranicama EU (bogat izbor poveznica nudimo na našoj stranici "Linkovi") ili na našoj stranici „EU danas“. Europska komisija ne samo da ima isključivo pravo predlaganja zakona (Lisabonski ugovor također isključivo njoj daje to pravo), što je već samo po sebi loše, nego nad zakonodavnim procesom vrši stalan nadzor i svojim „obavijestima“ i „mišljenjima“ usmjerava rad Vijeća (v. točke 3, 10, 17. i 19. na priloženoj shemi zakonodavne procedure). Nitko ne ide u Europski parlament s nekim svojim prijedlogom, jer i ne može ništa predložiti, nego samo debatira o prijedlozima podastrtim od strane neizabranih komesara (i za to prima plaću od 7000€). Interesantno je da čak ni Vijeće EU ne može predložiti ništa.

Europsko vijeće koje spominjete nema nikakvu ulogu u zakonodavnom procesu, već Europski parlament dijeli svoje ovlasti s Vijećem EU (Vijećem ministara), na koje ste vjerojatno mislili, u tzv. procesu „suodlučivanja“ u kojem je moć oba ta tijela (i Vijeća i Parlamenta) da sruše neki prijedlog Komisije minimalna, odnosno zahtijeva izuzetno složeno i usklađeno djelovanje. Na našoj stranici „EU danas“ možete potanje proučiti kako se to može učiniti. Nije čudo što Komisiji u pravilu polazi za rukom progurati kroz ovako postavljenu zakonodavnu proceduru sve što je zamislila. Dodatno, izrijekom propisana nemoć Parlamenta da samostalno donosi zakone upravo je nepojmljiva u demokratskom svijetu, pa se u slučaju EU tako može govoriti samo o pseudoparlamentu. A i ti parlamentarci ne zastupaju u parlamentu svoje države, nego nadnacionalne stranke kojima pripadaju. Problem je i u tome što građani EU biraju samo članove Parlamenta, a odlučujuću ulogu u zakonodavnom procesu (a i kasnije u provedbi donesenih akata) ima Komisija, što znači da građani nemaju nikakvog utjecaja na tijelo koje ima kontrolu nad zakonodavnim procesom. Što je još gore, komesari su obvezni da u svom djelovanju ne predstavljaju zemlje iz kojih dolaze, tj. kojih su državljani, da ne primaju instrukcije od svojih vlada ni od drugih institucija Unije, već da djeluju isključivo u interesu Unije. Svugdje gdje izvršnu vlast prestane kontrolirati volja naroda – demokracija se neizbježno pretvara u diktaturu. Stoga EU i nije parlamentarna demokracija nego diktatura.

Budući da ima isključivo pravo zakonodavne inicijative, Komisija (golema birokratska kula od preko 30.000 djelatnika) glavna je pokretačka sila Unije. Ne samo da priprema prijedloge europskih politika i pravnih akata - ona pomno nadzire i usmjerava proces njihova donošenja, a kasnije ih i provodi. A upravlja i proračunom. Uz to, Komisija nadzire kako zemlje članice primjenjuju pravo EU, pa u tu svrhu može čak pokrenuti i tužbu protiv zemalja članica, ako smatra da je ta članica povrijedila neku od "preuzetih obveza". Nema dakle dvojbe da je u pogledu Komisije riječ o tipičnom diktatorskom komitetu. U pogledu svih naprijed navedenih spornih pitanja u vezi zakonodavne procedure Unije i ovlastima pojedinih tijela EU, premda ta pitanja imaju utjecaja na politički život Unije, riječ je o isključivo pravnim, a ne političkim pitanjima. - Redakcija

Podaci, a ne pamfleti

13. II. 2011. - Svaka čast! Stranica je edukativna, obiluje konkretnim podacima a ne pamfletima. Nakon čitanja nudi svakom (razumnom) čovjeku da se zamisli nad svime... Treba li nam doista nova, još gora, "Jugoslavija"? (Goran)

Volim Hrvatsku - ne u EU!

13. II. 2011. - Poštovani, sa zadovoljstvom smo danas otkrili Vašu jako dobro i transparentno koncipiranu stranicu, s čijim se sadržajem u potpunosti slažemo. Vjerojatno ste čuli za našu udrugu, koja je trenutno najjača hrvatska politička i aktivistička snaga u borbi protiv ulaska u EU. Za više informacija pogledajte na naše internetske stranice: www.volim-hrvatsku.hr 

Mišljenja smo da sve udruge i političke opcije koje se protive ulasku u EU, nužno moraju uspostaviti jedan oblik prijateljske suradnje, jer inače nećemo uspjeti u našem cilju, a to je zaustavljanje ulaska u EU putem demokratskog referenduma. Jasno nam je da će referendumu prethoditi brojne manipulacije od strane represivnog aparata Novog svjetskog poretka, ali pravilnom strategijom i nadgledanjem izbornog procesa možemo mnoge nepravilnosti izbjeći i spriječiti. Bilo bi nam stoga drago da nam se javiti, u vidu povezivanja i umrežavanja s drugim udrugama koje isto razmišljaju. Srdačan pozdrav, Romano Sole, organizator područnih koordinacija udruge "Volim Hrvatsku - ne u EU!"

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Zahvaljujemo na vašem osvrtu. Mrežna stranica Europska unija i velika nevolja koja dolazi, kao što je poznato, ne bavi se politikom, ne zagovara niti preferira bilo koju političku opciju i neovisna je o bilo kakvim političkim, financijskim i drugim utjecajima. Ona nastoji postati i ostati tek izvor informacija o Europskoj uniji, njenoj povijesti, sadašnjosti, djelovanju i institucijama koje se rijetko ili nikako ne mogu pronaći u glavnim hrvatskim medijima. Iako je ova mrežna stranica informativni portal, a ne udruga te je u svom djelovanju neovisna, držimo da je doista potrebno poduzeti izvjesne radnje koje navodite u vašem emailu, stoga predlažemo da, ako to želite, i našu stranicu uvrstite u popis linkova s informacijama o EU na svojoj stranici. Vašu stranicu www.volim-hrvatsku.hr već smo otprije uvrstili u naš popis linkova, budući da je držimo vrijednim izvorom informacija o ovim veoma važnim pitanjima. - Redakcija

Crkva će podržati volju naroda po pitanju neulaska u EU

13. II. 2011. - Poštovani, inače sve u redu, samo ste pretjerali sa anticrkvenom retorikom, crkva će podržati volju naroda po pitanju neulaska u EU, crkva je dala veliki doprinos očuvanju nacionalnog identiteta kroz povijest, ne samo kod nas (Vatikan je među prvima priznao suverenu Hrvatsku, Vatikan nije član UN-a). Povremeni ispadi Biskupa protiv eu, (Jezerenac ovaj tjedan, Puljić) potvrđuju da ih ima tamo koji su svjesni šta je to EU, podsjećam da jedini mas-medij koji je udruzi "Volim Hrvatsku Ne u EU" dao prostora uživo je Hrvatski Katolički Radio. Spomenuli ste održavanje skupa "paneuropske" skupine u dvorani nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu kao nekakav dokaz da je crkva strogo za EU, e pa ista ta dvorana je baš nedavno bila domaćin tribini udruge "Volim Hrvatsku Ne u EU", pa istini za volju barem taj podataka navedite (dok istodobno mnoge instance po drugim gradovima odbijaju održavanje takvih tribina). Također mnogo toga za što se EU komisija zalaže kontra je katoličkog nauka, pa npr. kalendar za djecu koji je EU komisija tiskala ove godine u milijunima primjeraka nije sadržavao spomena za Božić i Uskrs, dok je blagdane svih ostalih religija sadržavao (uklj. Islam, Budizam, Hinduizam,...). Neki crkveni dostojnici su za EU, bez sumnje, kao i mnogi drugi dobronamjerni ljudi, neki crkveni dostojnici su možda i masoni (pri tome znajte da je Katolička crkva strogo zabranila bavljenje masonerijom, nekoliko Papa je to strogo osudilo, jedan od prvih dokumenata "Eminenti Apostolatus Specula"). Papa Benedikt možda ni ne zna da je dobar postotak naroda protiv EU, nebi se začudio. Za sve izrečene tvrdnje ovdje mogu vam dostaviti linkove i više informaciju u slučaju da ste zainteresirani. Pa vas ovim putem molim za puno uravnoteženiji tekst koji se odnosi na crkvu. Također ako bih imao još neki prijedlog za vas, onda bih vam svakako predložio malo više bibliografije (potkrepljivljanje tvrdnji sa stvarnim dokumentima i izjavama), iako naravno mnogo toga što ste rekli je opće poznato. pozdrav od protivnika ulaska u EU, katolika. (speed_vinc)

ODGOVOR REDAKCIJE  ............................................................................................................................................

Mrežna stranica Europska unija i velika nevolja koja dolazi nema namjeru vrijeđati ičije vjerske osjećaje. Ona nastoji istaknuti činjenice vezane uz Europsku uniju, ali ide i dalje, nastojeći razotkriti plan koji stoji iza toga, pri čemu teži ostati informativni portal. Što se Rimokatoličke crkve tiče, ne znamo hoće li podržati "volju naroda" ili neće, kao što ne znamo ni zna li papa koji je postotak građana Hrvatske protiv EU. Mi to ne znamo, ali zato znamo da se i Katolička crkva i njen poglavar s tim činjenicama mogu upoznati. Naime, podaci koje navodimo na našoj stranici EU i Hrvatska, o izuzetno niskoj potpori građana Hrvatske pristupanju Hrvatske Uniji preuzeti su sa službenih stranica Eurobarometra, istraživanja koje se provodi na inicijativu i pod pokroviteljstvom Europske komisije. Tako da nitko, pa ni papa, ne može biti neobaviješten.

Umjesto toga, papa je u razgovoru s Ivom Josipovićem podržao ulazak Hrvatske u Europsku uniju, u koju bi, naglasio je, trebale ući i ostale balkanske zemlje. To je u skladu sa zaključkom Rimskog sinoda koji je još u listopadu 1999. istaknuo da je nužno "poduprijeti, s hrabrošću i hitnošću, proces europske integracije." Te i druge na našim stranicama EU Babilon i EU Elita navedene činjenice upućuju na zaključak da su i Katolička crkva i Europska unija iluminatske ekspoziture tzv. Novog svjetskog poretka. Jer, radi se o službenoj politici te vjerske zajednice, promovirane od njenih najviših dužnosnika, čak samog pape. U tom smislu istup mons. Jezerinca, kojeg smo također - radi uravnoteženosti - prenijeli na našoj stranici Vijesti, jest samo ispad - a ne službena crkvena politika. 

Kada Rimska crkva jasno progovori o tome da ne podržava imperijalističku neoliberalnu proturadničku i protunarodnu federaciju Europsku uniju, kada progovori protiv enormnih troškova Unije, kada prestane podupirati integraciju svih zemalja u asocijaciju izravno povezanu s korporatizmom, napose kada prestane podržavati ulazak Hrvatske i drugih balkanskih zemalja u Uniju, kada promijeni navedeni zaključak Sinoda u kojem "podupire s hrabrošću i hitnoću, proces europske integracije", - ako takvo što Crkva učini i kada to jasno kaže, mi ćemo to sasvim sigurno objaviti i time dodatno "uravnotežiti" naše tekstove o toj crkvi. Bojimo se, međutim, da se to nikada neće dogoditi, ali smo uvijek spremni da nas se po tom pitanju razuvjeri. - Redakcija

Natrag u Iran