Nevolje u raju?

...............................................................................................................................................

Iako se domaća politička vrhuška svojski trudi predstaviti građanima Hrvatske Uniju kao barem predvorje raja, ipak je već svima poprilično jasno da i ondje ima vrlo ozbiljnih nevolja. Mnogo je unijskih zemalja članica na listi država s najvećom nezaposlenosti na svijetu, kritički glas uperen naročito protiv nedemokratskog upravljanja Unijom sve je glasniji, a o situaciji u Grčkoj da ni ne govorimo. Što se to događa s Unijom? Nevolje u raju?

Službeno istraživanje Europske komisije pokazuje da ulazak Hrvatske u Uniju nečim jako dobrim cijeni tek 26% građana Hrvatske (podatak za proljeće 2010.), a ni građani EU, prema Eurobarometru, nisu baš najsretniji s EU. Prema Izvješću br. 73 (proljeće 2010.) 49% građana zemalja koje su već u EU smatra da je članstvo u EU dobro, 18% da je loše, 29% ni dobro ni loše, dok 4% ne zna. 

Samo 22% Europljana drži da je situacija u europskoj ekonomiji dobra. Ali zato (možda baš zato?) čak 68% građana EU drži da globalizacija zahtijeva globalna pravila (općesvjetsko upravljanje)! 

U Britaniji europska stvar stoji još lošije. Kada bi se danas u Ujedinjenom Kraljevstvu održao referendum o EU, 48% Britanaca glasovalo bi za izlazak iz Unije, 27% za ostanak u Uniji, 21% nije sigurno, a 4% ne bi glasovalo. U Britaniji zapravo europska stvar nikad nije lošije stajala. Dnevnik Daily Express čak je objavio posebni prilog pod nazivom Izvucite Britaniju iz EU!

Vidjevši u što se Unija pretvorila i što radi, i drugi ne misle baš najbolje o Uniji. Tako je, primjerice, istraživanje provedeno u siječnju 2011. u Norveškoj, koja nije članica Unije, pokazalo da Uniju podržava tek 22,5% Norvežana. Očito svima polako spadaju krljušti s očiju.

Deset točaka Václava Klausa protiv EU

...............................................................................................................................................

Točka 1.

Europska unija postat će država i imat će sve osnovne odlike jedne države. Imat će svoj ustav, svoje građane, svoj teritorij, svoje vanjske granice, svoju valutu, svoga predsjednika, svoga ministra vanjskih poslova itd. Imat će svoju zastavu, himnu i državni praznik.  

Točka 2. 

U toj novonastaloj državi federalnoga tipa, trenutne zemlje članice bit će obične regije ili provincije.

Točka 3. 

Ustav države Europske unije bit će nadređen ustavima zemalja članica. Čak će i cjelokupni pravni poredak EU-a biti nadređen pravnom poretku zemalja članica.  

Točka 4. 

Izraz ustavni ugovor kao takav je neprecizan i samo privremen. Ovaj će dokument biti ugovor među suverenim državama samo dok - kao ugovor - ne bude potvrđen u zemljama članicama. Tada će taj dokument postati pravi ustav.  

Točka 5. 

Pojam zajedničkoga suvereniteta koji je dosad bio prevladavajući, u današnjoj je staroj Europskoj uniji napušten i umjesto njega je stvoren nov paneuropski suverenitet. Države u novoj Europskoj uniji gube svoje, dosad, ekskluzivno pravo za stvaranje svojih vlastitih zakona. 

Točka 6. 

Građani zasebnih zemalja članica postat će građani države Europske unije s izravnim pravima i obvezama ove europske države.  

Točka 7. 

Zemlje članice moći će primjenjivati one ovlasti koji će im EU prepustiti, a ne obratno, što je bila izvorna ideja europskih integracija. Izvedene (sekundarne) zakonske odluke Europske unije bit će nadređene izvornim (primarnim) zakonskim odlukama zemalja članica.  

Točka 8.

Europska unija, a ne zemlje članice, sklapat će međunarodne ugovore s ostalim državama.  

Točka 9. 

Važnost manjih zemalja članica, što znači i same Republike Češke, umanjuju se glasačkim postupcima (u usporedbi s trenutnom situacijom koja je rezultat Ugovora u Nici) ustavnim ugovorom.  

Točka 10. 

Čak i u područjima donošenja odluka, u kojima će zemlje članice u budućnosti zadržati pravo veta, te odluke mogu u bilo koje vrijeme biti podređene glasu većine (dovoljno je da se predstavnici ili premijeri zemalja Europske unije slože, što mogu napraviti bez da parlamenti pojedinih zemalja dobiju priliku odlučivati o tome, da ne spominjem građane koji bi trebali moći izraziti svoje slaganje ili neslaganje).

Unija je ekonomska i demokratska katastrofa

...............................................................................................................................................

Poznati europski parlamentarac Gerald Batten, otvoreni kritičar Europske unije i stranački kolega legendarnog Nigela Faragea (UK Independence Party) još jednom je istupio i rekao svoje mišljenje o državnoj tvorevini u koju Hrvatska naglavačke žuri: “Europska unija je katastrofa: nelegalna država izgrađena na  lažnim principima.”

Batten odbija da ga se naziva euroskeptikom, jer skepticizam u sebi uključuje i stanovitu sumnju, a on i njegova stranka nemaju nikakve sumnje: drže da je članstvo u Europskoj uniji loše za Britaniju i u to su sto posto sigurni. Batten smatra da je Britanija postala kolonijom Europske unije, a Uniju drži ekonomskom i demokratskom katastrofom. 

Uz to, ne vidi ni svrhu Unije. Obično se ističe da moramo imati Uniju zbog razmjene, zbog poslova, ali Batten to dovodi u pitanje i naglašava da je ono što trebamo trgovina sa ostatkom Europe i svijeta na načelima prijateljstva i kooperacije. Uopće nije potrebno biti članom te ogromne birokratske organizacije kako bi se to postiglo. 

Druga stvar koju Batten ističe je gubitak demokracije u Uniji. Iako Unija košta milijarde funti, što Batten drži bačenim novcem, ipak je od gubitka novca gori gubitak demokracije. Nijemci su, navodi, izračunali 2006. da 83% novih zakona sada dolazi iz EU, a ne iz parlamenata zemalja članica, što nije demokratski, a Unija teži postati superdržavom poput SAD-a.

Što se tiče globaliziranog svijeta, koji, kako se to obično ističe, uvjetuje ujedinjavanje poput EU, Batten ističe da je početkom XIX. stoljeća Britanija zapravo izvozila više robe u svijet nego što sada izvozi. I to je međunarodna trgovina, to nije ništa novo. No to ne znači, smatra Batten, da zemlje moraju žrtvovati svoju nezavisnost u suvremenom svijetu. Upravo suprotno, u suvremenom svijetu ljudi čak gube kontrolu nad svojim izabranim zastupnicima i tako zapravo postajemo sve manje demokratični, što je nesporno loša stvar. 

Uz navedeno, Batten ističe da je Europska unija nelegalna država. S tim u vezi napominje da Lisabonski ugovor u osnovi predstavlja Ustav Europe, a u Britaniji već postoji ustav u obliku raznih akata, poput Bill of Rights, u kojima se navodi da je suveren nosilac sve vlasti i ne može priznati neku višu vlast. Lisabonskim ugovorom službeno se, međutim, priznaje viša vlast, vlast EU. Unija sad ima i pravnu osobnost, može samostalno zaključivati sporazume itd. Iz te činjenice "više vlasti" koje ne bi smjelo biti, Batten izvlači zaključak da u Britaniji žive pod ilegalno konstituiranom vlašću.

Jednako tako, vlast EU nelegalna je i u ostatku Europe, jer nisu uopće pitali građane žele li takvu vlast ili ne (o Lisabonskom ugovoru nije bilo referenduma). Također napominje da je Unija, kada je provela referendum o Ustavu Europe u Francuskoj i Nizozemskoj, taj referendum izgubila.

Batten među ostalim spominje i EUROPOL, europsku policiju, i navodi kako je nedopustivo da njeni službenici imaju poseban potpuni imunitet u odnosu na sve što kažu ili učine u obavljanju svoje dužnosti, jer takve imunitete nisu imali ni članovi NKVD-a u Staljinovo doba. 

Za trgovanje nije potrebna politička unija

Britanski političar i zastupnik Nezavisne stranke Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) u Europskom parlamentu Godfrey Bloom pozvao je u Hrvatsku da ne ponovi pogrešku koju je njegova zemlja učinila ulaskom u EU. Bloom je u Europskom domu održao predavanje Hrvatska u Europskoj uniji – prednosti i opasnosti. Hrvatskoj je poručio da članstvom u EU-u ne bi gospodarski ni demokratski uznapredovala.

Zašto ne biste uživali u partnerstvu s EU-om na temelju ugovora o slobodnoj trgovini. Ne treba vam politička unija da biste trgovali. Onaj tko tvrdi suprotno, ekonomski je nepismen, rekao je Bloom koji je i sam ekonomist.

Prema njegovim riječima, Velika Britanija je članstvo u EU-u platila raširenom korupcijom i nedostatkom demokracije zbog urušavanja britanskog pravnog sustava razvijanog više od 800 godina. Podsjetio je da njegova zemlja svaki dan u Bruxelles šalje 45 milijuna funti za europski proračun, no da nitko ne zna kako se troši taj novac. Kazao je da Bruxelles u posljednjih 15 godina nije proveo reviziju, zbog čega bi pojedinci u svakoj demokratskoj zemlji završili u zatvoru.

Osvrnuo se i na britanski pravosudni sustav koji je ustuknuo pred smiješnim i apsurdnim zakonima koje donosi Europska komisija. Zakone sada kroji Komisija u kojoj sjede birokrati koje nije izabrao narod. Čak 75 posto britanskih zakona donijeli su strani, neizabrani birokrati, kazao je Bloom i opisao kojim jalovim se poslom mora baviti kao europski zastupnik. Donose se zakoni o standardizaciji boca za alkoholna pića, sjedala za traktore, guščjih jaja, pa čak i oblika banana, kazao je.

Najopasnijim, međutim, smatra to što europsko zakonodavstvo ljudima propisuje što smiju činiti. "Naši su zakoni oduvijek propisivali što ne smijete činiti, a sada se propisuje što se uopće smije", rekao je i dodao da tu opasnost zasigurno uviđa svaka slobodna osoba.

Pitanje europskom predsjedniku: Tko ste Vi?

Kakva zemlja, takav joj i predsjednik. Spomenuti zastupnik Farage, konstatiravši kako Van Rompuy ima “karizmu odbačene krpe” i “pojavnost nižerangiranog bankovnog činovnika”, obraćajući se licem u lice Predsjedniku Europskog vijeća između ostalog je istaknuo: 

“Tko ste vi? Nikad nisam čuo za vas. Nitko u Europi nije čuo za vas.  Pitam Vas, Predsjedniče: tko je glasao za Vas? I koji mehanizmi građanima Europe stoje na raspolaganju da Vas uklone?  Je li to europska demokracija?  Osjećam da ste kompetentni,  sposobni i opasni:  nimalo ne sumnjam u Vašu namjeru da postanete tihim ubojicom europske demokracije i europskih nacionalnih država.  Gospodine, Vi uopće nemate legitimiteta za ovaj posao.” 

Pogledajte cijelo to izlaganje europarlamentarca Nigela Faragea na YouTubeu.

Nakon što je na opisani način napao Rompuya, Farageu se srušio avion. Jedva je izvukao živu glavu. Savjet: ako ste protiv Europske unije, ne letite avionom.

Doista, tko je Herman Van Rompuy?

...............................................................................................................................................

Ali, utjecajni belgijski političari nekako su bili uvjereni da kralj samo blefira, no ovaj je doista zbog toga abdicirao u travnju 1990. Zakon je, u skladu s belgijskim ustavom koji takvo što predviđa ako nema kralja, potpisao kolegij ministara. Onda su ponovo izglasali da je kralj na tronu. Kao vođa tada najjače stranke u parlamentu ovaj najliberalniji zakon o abortusu je praktično omogućio Rompuy, uprkos svojim “čvrstim vjerskim uvjerenjima.”

Fleksibilnošću do fotelje

Belgija se 2007. suočila s najdubljom političkom krizom kad je Vrhovni sud donIo odluku da je postojanje jednog dvojezičnog izbornog distrikta u Bruxellesu neustavno. Molbu da se utvrdi ustavnost podnio je 2003. stanovnik flamanskog dijela distrikta Herman Van Rompuy. Kršćanskim demokratima, koji tada nisu bili u vladajućoj partiji, očito je odgovaralo da se ovaj distrikt podijeli na dva dijela (jedan gdje se govori francuski i gdje žive Valonci, i drugi, gdje se govori nizozemski i gdje žive Flamanci). Uputivši žalbu sudu Rompuy je imao namjeru njome izazvati političke probleme belgijskoj vladi Liberala, koji su odbijali da se ovaj distrikt podijeli. Rompuyevi flamanski kršćanski demokrati su tako 2007. izašli na izbore s čvrstim obećanjem da će kad uđu u vladu ovaj briselski distrikt podijeliti. Čitavu predizbornu kampanju Rompuy je vodio s ovim obećanjem.

Kada je Rompuyeva stranka dobila većinu na ovim izborima i postala najjača flamanska stranka, nastao je problem jer nisu mogli sastaviti vladu od dovoljnog broja poslanika Flamanaca i Valonaca upravo zbog spora oko podjele distrikta. Vrhovni sud je nalagao da se o tome izjasni parlament i da se glasa, a Valonci su to odbijali. Da ne bi izgubio mogućnost da kako-tako formira vladu, Rompuy je kao spiker parlamenta naprasno počeo odugovlačiti sa stavljanjem ove točke na dnevni red. Birao je razne načine da takvu skupštinu sazove, pa je pribjegavao raznim trikovima, od zaključavanja vrata dvorane za sjednice do nepojavljivanja u kancelariji čitavog tjedna kako formalno ne bi primio pisani zahtjev da sazove takvo glasanje. Kriza oko formiranja vlade je trajala mjesecima, da bi onda Rompuy pristao na formiranje vlade s Valoncima i bez podjele distrikta. Svoje glavno predizborno obećanje je jednostavno “zaboravio”. Još gore, tako formirana vlada dobila je veći broj valonskih nego flamanskih ministara, iako su Flamanci većinski dio stanovništva u Belgiji (oko 60%). A i Rompuy je Flamanac.

I kada je 2008. godine, nakon jednog financijskog skandala, belgijski premijer (flamanski liberal), morao podnijeti ostavku i na njegovo mjesto došao Van Rompuy, dobio je kabinet s većinom ministara Valonaca. Ali njemu to nije smetalo. I dalje je nastojao odložiti glasanje o podjeli briselskog distrikta, ne uvažavajući tako presudu Vrhovnog suda koju je baš on i inicirao.

Zakoni i demokracija su za europske političare od formata potrebni samo onda kada se preko njih može ostvariti politička dobit.

Je li ovakva “politička fleksibilnost” baš bila preporuka prilikom izbora prvog predsjednika Unije, znaju samo oni koji su na to mjesto Rompuya i instalirali. A to nisu građani Europske unije.

U predsjedničkoj fotelji


Diskretnim lobiranjem 2009. ušašoljio se u fotelju predsjednika Europskog vijeća i tako postao poglavar pola milijarde ljudi, vladar Europe. Tom tada uglavnom nepoznatom, a uz to i mišolikom Flamancu svi su se smijali. Pogriješili su. Jer, to je opasan, ciničan čovjek kojemu je glavni cilj pretvoriti Europu u uvećanu verziju Belgije: izmišljenu patvorinu potisnutog patriotizma.

                             Tko je uopće on? Tko je glasao za njega?

Rompuya nitko nije izabrao. Službeno, na funkciju ga je jednoglasno postavilo Europsko vijeće na neformalnoj sjednici 19. studenog 2009., no zapravo je o njegovom postavljenju odlučila Družba Bilderberg, čijem je sastanku (u istom onom dvorcu kraj Bruxellesa u kojem su 1957. održani razgovori o Rimskom ugovoru kojim je lansirana EU) pribivao nekoliko dana prije navedene sjednice Europskog vijeća.

Nedavno je osudio “opasnosti novog euroskepticizma”. “To više nije monopol nekoliko zemalja”, zabrinuto je primijetio i nastavio u fašistoidnom stilu: “U svakoj zemlji članici postoje ljudi koji vjeruju da njihova zemlja može preživjeti sama u globaliziranom svijetu. To je više od iluzije: to je laž.”

Rompuy oštro napada, predviđa i zaziva propast svake zemlje i svih ljudi koji misle da su sposobni imati i voditi svoju državu bez kontrole nedemokratske superdržave Europske unije. Ali je zato spreman pohvaliti i ohrabriti sve svoje vazale odane ideji ujedinjenja u diktatorsku i nedemokratsku europsku federaciju. Tako je Večernji list od 5. VII. 2010. radosno objavio: “Premijerka je zaključila da je na sastanku od predsjednika Europskog vijeća čula samo poruke ohrabrenja.”

Zašto sve hrvatske stranke gude u europske gusle?

...............................................................................................................................................

Zato jer nisu hrvatske. Sve ove prodane duše zastupaju (a uđemo li u EU i ondje će zastupati), interese svojih nadređenih, transnacionalnih europskih stranaka. Takva lojalnost, nadaju se, bit će nagrađena dobro plaćenim sinekurama u europskom birokratskom žrvnju. Primjerice, plaća zastupnika u Europskom parlamentu je 7000 €, a imali bi i mnoge pogodnosti – auto, dnevnice, restoran, frizeraj, bar, samoposlužnu kafeteriju, te salon za aerobik i saunu.

Budući da zajedno pokušavaju uvući Hrvatsku u nedemokratsku europsku federaciju, sve hrvatske stranke djeluju posve usklađeno. Inače bi bilo neobično da se stranke posve različitih političkih predznaka odlično slažu, no kad je u pitanju Europska unija, onda je njihova suradnja neupitna. Zajedno protiv čitavog naroda! Više uopće ni ne kriju svoju zajedničku platformu: 'Naravno da sam se sastala s premijerkom Kosor, imali smo sastanak i razgovor oko inicijative sjednice Nacionalnog odbora koja bi bila radna i na kojoj bi se usuglasili i dogovorili oko završetka pregovora i koncentrirali na završetak pregovora u lipnju', rekla je unionistica Pusić krajem ožujka 2011. Tomu je dodala i da je svima jasno da nema nijedne važnije stranke koja se protivi ulasku u Europsku uniju. 'Očito je da su sve stranke sudjelovale vrlo aktivno na putu prema EU', rekla je.

Hrvatska demokratska zajednica

HDZ je pridružena članica Europske pučke partije (EPP) koja ima 72 članice iz 39 zemalja, 15 premijera i predsjednika država članica Europske unije i 6 premijera i predsjednika država izvan EU-a, 13 članova Europske komisije (uključujući predsjednika Komisije Barrosa), Predsjednika Europskog vijeća Rompuya i najveću skupinu u Europskom parlamentu koju čini 265 članova parlamenta. Uz HDZ, pridružena članica EPP-a iz Hrvatske je i HSS, a DC ima status promatrača. 

Socijaldemokratska partija

SDP je pridružena članica Partije europskih socijalista (PES), druge najveće transnacionalne europske političke stranke koja okuplja socijalističke, socijaldemokratske i radničke partije u Europi i koja u Europskom parlamentu ima svoj klub zastupnika (frakcija) pod nazivom Frakcija Europske socijaldemokratske stranke i broji 218 zastupnika. Ona od  izbora 2004. predstavlja drugu najveću frakciju u Europskom parlamentu, te je s najsnažnijom frakcijom, tj. Europskom pučkom strankom (EPP) de facto u velikoj koaliciji. Ako ste se ikada pitali zašto HDZ i SDP zastupaju stavove koji se u bitnim pitanjima razlikuju samo u nijansama (a po pitanja srljanja u EU ne razlikuju se uopće), možda bi se upravo u toj činjenici mogao kriti odgovor. Pa naravno da zastupaju slične stavove, kad su u koaliciji na europskom nivou! 

Hrvatska narodna stranka

HNS je, kao i HSLS i IDS, članica Europske liberalno-demokratske i reformske stranke (ELDR), koja okuplja 56 stranaka iz cijele Europe, a na nedavno održanim europskim izborima stranka je osvojila 30 milijuna glasova na području Europske unije i time 84 mjesta u Europskom parlamentu. Liberalna grupa u Europskom parlamentu treća je najveća grupacija po veličini i snazi te najveća grupa u sastavu Europske komisije. Gorljiva unionistica Pusić je čak potpredsjednica te europske stranke u drugom mandatu (birana 2006. i 2008.) Opa! Koja europska kapacitativnost!

Tko će zastupati nas?

Koga zastupaju političari u tijelima Europske unije? Najvažnije unijsko tijelo, neizabrani diktatorski komitet Europska komisija posve je nadnacionalna, a njene se članove obvezuje da u svom djelovanju ne predstavljaju zemlje kojih su državljani, da ne primaju instrukcije od svojih vlada ni od drugih institucija Unije, već da djeluju isključivo u interesu Unije. Jednako tako, ni  “ zastupnici u Europskom parlamentu ne predstavljaju svoje države članice već su organizirani u europske političke skupine (stranke). ”  (Ćapeta T., Rodin S.: Osnove prava Europske unije, Zagreb, 2010, str. 28).

“Hrvatska premijerka Jadranka Kosor ima našu punu potporu, ona će biti 28. liderica u Europskoj uniji. Ona će braniti interese Europske pučke stranke u Europskom vijeću”, izjavio je 16. prosinca 2010. Wilfried Martens, predsjednik Europske pučke stranke.  

Molimo, pročitajte gornju izjavu još jednom. Čije će to interese u Europi braniti unionistica Kosor? Hrvatske interese? Ne. Kao ni unionist Milanović, kao ni unionistica Pusić, budu li u prilici. Postane li Hrvatska kojom nesrećom članica Europske unije, svi oni branit će isključivo interese svojih nadređenih stranih partija kojima oduševljeno pripadaju. Zato opravdano možemo pitati: tko će zastupati nas? 

 Zašto svi hrvatski mediji pjevaju hvalospjeve Uniji?

...............................................................................................................................................

Zato jer, kao ni hrvatske stranke, nisu hrvatski. 

Hrvatska radiotelevizija, iako barem na papiru “javna” televizija, pod posvemašnjom je kontrolom briselskih poslušnika – hrvatske marionetske vladajuće vrhuške. Obrni-okreni, o nepristranosti tu ne može biti riječi. 

Nova TV u vlasništvu je američkog Central European Media Enterprises-a, čiji je većinski vlasnik Ronald Lauder, jedan od nasljednika kozmetičkog carstva Estee Lauder, ranije predsjednik Svjetskog židovskog kongresa, koji je bio i američki veleposlanik u Beču 1986/87, a prije toga podtajnik za Europu i NATO u Pentagonu. Nepristran medij?

RTL-ov većinski vlasnik je njemački RTL sa 74% dionica, a Agrokor ima 25%. Većinski je vlasnik njemačkog RTL-a “Bertelsmann AG”, čiji je manjinski vlasnik obitelj Mohn, a većinski sama obitelj Bertelsmann, koja preko svoje Fondacije Bertelsmann ostvaruje svoje političke ciljeve. Tijekom vladavine Adolfa Hitlera  bili su najveći nakladnici nacističke promidžbe u Trećem Reichu. Sada, dakako, šire demokraciju i Europsku uniju, pa su 2. lipnja 2005. u Zagrebu organizirali forum pod nazivom “Jugoistočna Europa na putu u EU”, na kojem su sudjelovali predstavnici 20 zemalja, 10 vlada i 6 međunarodnih organizacija. Jedan od govornika bio je i hrvatski izdajnik Ivo Sanader.

Ni tiskani mediji nisu bolji. Primjerice, najveći (50%) dioničar EPH (koji izdaje Jutarnji list i mnoštvo časopisa i čini 60% medijskog prostora) je njemački WAZ, a manjinski vlasnici su N. Pavić (25%) i M. Kutle (25%). Glavni direktor WAZ-a od 2002. je Bodo Hombach, jedan od najutjecajnijih njemačkih političara: bio je i glavni koordinator EU Pakta o stabilnosti jugoistočne Europe. Potpuno odan europskoj ideji.

Veži konja gdje ti gazda kaže!

Odgovor je isti kao i kad se radi o strankama. I mediji u Hrvatskoj, i “hrvatske” stranke, i političari, i bankari, i klerici, i tajkuni – svi oni povezani su na nekom višem nivou, na kojem se očito slažu o bitnim pitanjima i sviraju istu melodiju, premda ponekad na različitim instrumentima. 

Svi oni na tom višem nivou dijele zajedničke ideje koje se plasiraju iz istog stožera: svjetske korporatističke oligarhijske elite. Drugim riječima, svi oni imaju iste šefove. Tko su ti šefovi? Saznajte više >>

 Europska unija i velika nevolja koja dolazi, 2011.