Jeste li se ikad zapitali zašto...

...........................................................................................................................................................................

Göbbelsovi nasljednici

Poput nekog korporativnog proizvoda, Unija je sklona reklamirati – samu sebe, te provoditi sve oblike specijalnog rata protiv onih koji joj se suprotstavljaju. 

Ovom je slikom Unija odlučila proslaviti pristupanje Irske Lisabonskom ugovoru na ponovljenom referendumu. Što nam se poručuje tom slikom? Ako si za EU, sve djevojke te ljube. 

Mora se priznati, unijski su propagandisti doista pravi majstori. Doktor Gőbbels ne bi ih se postidio!

Kad razmatramo unijsku propagandu dobro je promotriti primjer Irske koju smo već spomenuli. U lipnju 2008. Irci su prvi put odbili Lisabonski sporazum i tako zapravo pokazali isti stav kao i Francuzi i Nizozemci 2005. kad su odbijali Ustav s kojim Lisabonski ugovor dijeli po nekim procjenama čak 96% sadržaja. No, u petak 2. listopada 2009. Irski je narod glasao za Lisabonski sporazum. Što se promijenilo u međuvremenu, zašto je došlo do promjene kod irskih glasača? 

Ponajprije, umiješala se svemoćna Europska komisija i izvršila nezakonit utjecaj na Irski referendum, među ostalim i na način da je platila da se njen pamflet od 16 strana - vodič kroz Lisabonski ugovor - ubaci u nacionalne novine. Taj pamflet tiskali su u čak 1,1 milijun primjeraka, a trošak od 139.000 funta su, razumije se, podmirili porezni obveznici. Pamfletić je sadržavao tipičnu unijsku propagandu, primjerice: "Danas članice EU uživaju bogatstvo prednosti: slobodno tržište s valutom koja omogućava jednostavnije i efikasnije trgovanje, stvaranje milijuna radnih mjesta, poboljšanje prava radnika, slobodno kretanje ljudi i čišći okoliš" itd. itd. Unija se, dakako, pravdala da je pamflet bio namijenjen isključivo "informiranju" irskog stanovništva. No EU je zapravo indoktrinaciju dovela do savršenstva, kao i financiranje te indoktrinacije od strane samih građana! Na takvo nezakonito trošenje novca europskih poreznih obveznika upozoravali su i mnogi irski političari, no sve je bilo uzalud.

Skupina "Europa za Irsku" čak je - u dogovoru s Ryanairom, koji se također svrstao u žestoke promotore Europske unije - omogućila irskim državljanima nastanjenima u Bruxellesu (u velikom broju radilo se o irskim djelatnicima institucija Unije) besplatne letove za Dublin, ali pod uvjetom da pismeno zaprisegnu da će glasati za Lisabonski sporazum!

I to nije sve. Irski su glasači bili izloženi nezapamćenoj indoktrinacijskoj kampanji, prijetnjama i lažima. To je uključivalo i propagandu koja je trubila o tome kako će, u slučaju da glasa protiv Sporazuma, "irski narod sam sebe osuditi na ekonomsku izolaciju". Također, zajedno s političarima u nezapamćenu propagandnu kampanju uključile su se i mega-korporacije. Ryanair je tako potrošio čak pola milijuna eura na kampanju za Lisabonski sporazum, a Intel nekoliko stotina tisuća eura. Multimilijarderska farmaceutska kompanija Pfizer priprijetila Ircima da će "kapital odletjeti iz Irske" budu li glasali protiv Sporazuma. Onda su nadležni još promijenili i pravila o nepristranosti irskih medija, i put usvajanju Lisabonskog sporazuma u Irskoj bio je otvoren. 

Subverzivno-propagandna djelatnost EU

...........................................................................................................................................................................

Ovdje se postavlja još jedno pitanje: kakva je to uopće zastava? Plava zastava s 12 kružno postavljenih žutih zvjezdica amblem je Europske unije, kao i Vijeća Europe (koje nije tijelo EU, nego zasebna međunarodna organizacija). Obično se navodi kako plava boja predstavlja zapad, dvanaest zvjezdica potpunost, a njihov kružni poredak - jedinstvo. (Što doista predstavlja tih 12 zvjezdica pogledajte na našoj stranici EU Babilon.) 

Zastavu se mislilo i formalno ozakoniti kao zastavu Unije propalim Ustavom iz 2004. No, kako unijskim oligarsima nije uspjelo postići ratifikaciju Ustava, odlučili su ukloniti državne simbole, pa tako i zastavu, iz Lisabonskog ugovora (pod krinkom kojeg su zapravo progurali preko 90% sadržaja Ustava koji je požnjeo neuspjeh). Europski je parlament, međutim, podupro uporabu simbola pa je 2008. parlamentarni Komitet za ustavna pitanja predložio promjene u proceduralnim pravilima te institucije kako bi poboljšao uporabu simbola. Taj je prijedlog usvojen 8. listopada 2008. 

No, kako odredbe o simbolima, pa tako ni odredbe o zastavi, nisu uključene u osnivačke ugovore, možemo se s pravom zapitati je li ta zastava zapravo zastava EU, odnosno točnije - ima li EU uopće službenu zastavu? Neke su zemlje očito željele raščistiti to pitanje, pa su tako Belgija, Bugarska, Njemačka, Grčka, Španjolska, Italija, Cipar, Litva, Luksemburg, Mađarska, Malta, Portugal, Rumunjska, Slovenija i Slovačka objavile da ta zastava, "zajedno s himnom utemeljenom na Odi radosti iz Beethovenove Devete simfonije, moto "Ujedinjeni u različitosti", euro kao unijska moneta i Dan Europe 9. svibnja za njih i dalje nastavljaju predstavljati simbole koji izražavaju smisao zajedništva ljudi u Europskoj uniji i dužnost vjernosti istoj." Deklaracija 16 navedenih zemalja ušla je u finalni akt Lisabonskog sporazuma, no ni to je zapravo ne čini službenom zastavom Unije. Ali je zato ta zastava svakako uspjela postati simbolom kojeg domaća udružena unionistička oligarhija rado rabi kao izraz lojalnosti svojim briselskim šefovima i kao poruku građanima Hrvatske da je pristupanje Uniji kao "povijesni strateški cilj" zemlje već skoro pa gotova stvar. 

Za euroatlantske integracije spremni!

Poslušnici su požurili istaknuti zastave svojih gospodara: i prije referenduma o pristupanju EU, zastava kolonijalističke super-države je tu. Kao i zastava imperijalističke zločinačke organizacije NATO, u koju su nas učlanili, a da nas ništa nisu ni pitali.

Obratite pozornost na poredak zastava!

Poredak zastava također je bitan: uvijek se prvo ističe zastava okupatorske federacije, onda vazalska. Unija odobrava i potiče svoje podređene da ni u obraćanju javnosti nikad ne propuste istaknuti zastavu EU. S obzirom da otamo potječu njihovi gospodari, štujući praksu svih federalnih država, hrvatski poslušnici u znak dubokog poštovanja i beskrajne odanosti svojim briselskim vladarima uvijek ističu zastavu Unije prije hrvatske zastave. To je i logično, ima li se na umu da oni Republiku Hrvatsku već sad doživljavaju kao puku provinciju europske federacije. 

U ime koje države govori ova žena? 

Indoktrinacija novinara i privođenje u poslušnost

Unija indoktrinira novinare nudeći svake godine specijalne nagrade napose mladim novinarima koji pišu pozitivno o Uniji. Primjerice, Delegacija EU raspisala je natječaj za članke i medijske radove objavljene od listopada 2007. do veljače 2010. godine, a nagrada je put u Istanbul. Tako se već kod mladih novinara primjenjuje princip “magarac—mrkva” i potkopava objektivnost na način da ih se podmićuje za pisanje hvalospjeva Uniji. To je suprotno i Kodeksu časti Hrvatskoga novinarskog društva. 

Delegacija EU organizira i redovite informativne seminare za novinare s temama poput “Izazovi europskih integracija”, kako bi ih indoktrinirala, uvjerila da “EU nema alternative” i ishodila da o Uniji pišu i govore isključivo ono što ona sama želi.

EU primjenjuje i princip “mrkve i batine”: nagaziš li Uniji na žulj, slijedi kazna. Tako se novinar Goran Rotim drznuo povjereniku Štefanu Füleu postaviti jedno pitanje koje mu nije unaprijed pisano najavio, pa ga je šef Delegacije EU Vandoren odlučio kazniti tako što će mu zabraniti ili onemogućiti sve buduće intervjue s visokim europskim dužnosnicima. (vidi: Priopćenje Ogranka HND pri HTV od 19. II. 2010.)

Indoktrinacija i uporaba inteligencije

Prepoznavši njihovu važnu ulogu u oblikovanju javnog mnijenja, Unija svesrdno indoktrinira akademsku zajednicu i studente ne žaleći novac za financiranje znanstveno-stručnih seminara kojima nastoji pridobiti na svoju stranu hrvatsku inteligenciju i prepustiti joj tzv. “komuniciranje Europske unije građanima”. 

Unija je izvršila i udar na Sveučilište. Delegacija EU financira projekt “EU Impact – Academic Network for Communicating Integration Impacts in Croatia” s temeljnim ciljem “razvijanja mreže predstavnika akademske zajednice kako bi se osnažio dijalog i poboljšalo širenje informacija o učincima integriranja Hrvatske u Europsku uniju”, a u projekt su uključili zagrebačko, splitsko, riječko i osječko sveučilište. Nastoje obraditi važne potencijalne multiplikatore okupatorskih ideja i na taj način formirati čvrstu petu kolonu.

Pri Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, dakako uz financijsku potporu Delegacije EU, osnovali su Centar za europske studije, kojeg predvode opasni eurokolaboracionisti iz redova hrvatske inteligencije – prof. dr. Damir Grubiša (ranije jugoslavenski diplomat) i prof. dr. Branko Caratan (ranije član predsjedništva CK SKH).

Svim ovakvim i brojnim sličnim inicijativama Unije može se zamjeriti posvemašnja jednostranost i odsutnost bilo kakvog smislenog dijaloga o prednostima i nedostacima članstva u EU. Unija ne potiče nikakve diskusije niti nudi opcije: sav novac koji ulaže u novinare, akademsku zajednicu i druge subjekte zapravo predstavlja investiciju namijenjenu njenoj vlastitoj promidžbi.

Specijalni rat protiv Hrvatske

U važne aspekte  specijalnog rata protiv Hrvatske možemo ubrojiti još neke podmukle aktivnosti Europske unije u Hrvatskoj:

Raspisivanje nagradnih natječaja: Unija raspisuje nagradne natječaje za najbolje likovne i literarne uratke kojima se glorificiraju ljepota i dostignuća Unije, nudeći mladeži materijalne nagrade i putovanja. Tako je raspisala natječaj za studente s temom “Što Unija znači za mene” i kao nagrade dodijelila 5-dnevno putovanje u Bruxelles, digitalni aparat, vrijedne knjige i slične promidžbene drangulije EU.

Zadobivanje naklonosti mladeži: Kroz financiranje brojnih programa poput “Youth Programme”, pod krinkom podučavanja o integraciji mladih u društvo, o borbi protiv ksenofobije i rasizma, boljem razumijevanju među kulturama itd. – pokušava zadobiti naklonost mladih.

Davanje novčanih nagrada i najmlađima: Početkom 2007. raspisali su natječaj “za najbolje fotografije” za učenike osmoljetki (!) i najuspješnijim mladim fotografima podijelili novčane nagrade od 100, 200 i 300 €!

Potplaćivanje nevladinih udruga: Unija svesrdno dijeli velike novce, do čak 100.000 €, nevladinim udrugama Gong, B.a.B.e, HHO, Transparency International, Zelena akcija itd. Uz to, Unija potplaćuje udrugu Gong kako bi ova za nju vršila sramotnu političku indoktrinaciju školaraca kroz projekt “Europa u razredu” (preko 2 milijuna kuna).  

Ipak se u svemu možda najviše ističe sramotna eurokolaboracionistička djelatnost nevladine udruge Gong koja je tijekom 2007. i 2008. održala u 157 srednjih škola ukupno 910 “radionica” u kojima je čak 24.000 školaraca podvrgnula jednostranoj proeuropskoj indoktrinaciji i propagandi.

Indoktrinacijsko-agitatorska djelatnost Unije u odnosu na djecu

Unija baš ništa ne prepušta slučaju. Nije joj dovoljno subverzivno-propagandno djelovati na sve naprijed navedene načine, već u sklopu specijalnog rata protiv Hrvatske pribjegava metodama indoktrinacijsko-agitatorske djelatnosti čak i prema mališanima. Tako dječica pišu sastavke o Europi, rišu vodenim bojicama i pastelama svoju viziju Europe i slično. 

Uostalom, pogledajte kako je to, primjerice, izgledalo prigodom dolaska tzv. “EU busa”, kojim Unija kruži okolo po Hrvatskoj, u Slavonski Brod:

Sramotna šutnja hrvatske inteligencije

...........................................................................................................................................................................

Kao što vidimo, propagandno djelovanje Unije svesrdno potpomognuto djelovanjem domaće poltronske oligarhije vrlo je temeljito, ustrajno i sveobuhvatno – nisu zaboravili čak ni malu djecu! S druge strane, doista je „bučna“ šutnja određenih krugova ljudi u Hrvatskoj koji u ovom trenutku ne bi smjeli šutjeti.

Postoje, naime, ljudi koji bi već prema svom stručnom znanju i obrazovanju, a i dužnostima koje obnašaju, mogli i morali nešto reći o pravom licu Unije građanima Hrvatske. Tu u prvom redu imamo u vidu naše intelektualne potencijale - sveučilišne profesore i znanstvenike. Što je s hrvatskom inteligencijom? Ne vjerujemo da su se baš svi, poput unionističkog ideologa prof. Damira Grubiše na primjer, svrstali u petokolonaške redove eurokolaboracionista. Vjerojatnije je da su se samo pasivizirali. A to je u ovom trenutku ne samo pogubno, nego i sramotno.

Jer, ako znaju – a znaju – što je doista ta Europska unija u koju sumanuta protunarodna oligarhija (cjelokupna politička vrhuška) naglavce gura sve građanke i građane Hrvatske, nije li onda sramno šutjeti i mirno ignorirati „gorilu od pola tone koja spokojno sjedi u sobi“? Na žalost, kada su ovakve stvari u pitanju uvijek se može potonuti i dublje od dna kojeg smo mislili da smo dotaknuli. Jer nema više danas ljevice ni desnice, nema po ovom pitanju više ni politike; ovo je pitanje istine i zablude, opstanka i propasti. Sada šutjeti u najmanju je ruku nemoralno. 

Istina, netko može, primjerice, pročitati tekstove koje objavljujemo na našoj stranici EU danas, istražiti materijale koje donosimo, a koje smo uvelike prenijeli sa službenih stranica EU, pa uvidjeti da se u slučaju Europske unije nikako ne može raditi o parlamentarnoj demokraciji. No ipak, sigurno bi veći učinak polučilo javno istupanje npr. profesora europskog javnog i međunarodnog prava, stručnjaka za ustavno pravo, naših akademika i znanstvenika, pravnika, politologa i mnogih drugih. Gdje su? Zašto, osim rijetkih iznimaka, šute?

Šutjeti ovaj put nije dostojanstveno; šutjeti – a znati – ovaj je put doista nepojmljiv konformizam i nedjelo ravno zločinu protiv vlastitog naroda. Jer, kad bi ustali svi nabrojeni uvaženi „stupovi“ našega društva, kad bi, recimo, građanima objasnili da je europska demokracija čista farsa, ili da naprosto nije moguće očekivati razvoj demokracije u saveznoj državi poput EU u kojoj zakonodavni proces nije pod nadzorom narodne volje putem predstavničke demokracije nego u vlasti neizabranog diktatorskog komiteta Europske komisije, - kad bi takvo što učinili, učinili bi dobro svome narodu i svim građanima Hrvatske i na taj način efikasno začepili usta zlonamjernoj hrvatskoj unionističkoj oligarhiji koja sveudilj pjeva hvalospjeve Uniji, nadajući se da će u njenim raskošnim sinekurama naći pribježište od gnjeva naroda kojeg svjesno i namjerno odvlači u propast.

Istina, netko može, primjerice, pročitati tekstove koje objavljujemo na našoj stranici EU danas, istražiti materijale koje donosimo, a koje smo uvelike prenijeli sa službenih stranica EU, pa uvidjeti da se u slučaju Europske unije nikako ne može raditi o parlamentarnoj demokraciji. No ipak, sigurno bi veći učinak polučilo javno istupanje npr. profesora europskog javnog i međunarodnog prava, stručnjaka za ustavno pravo, naših akademika i znanstvenika, pravnika, politologa i mnogih drugih. Gdje su? Zašto, osim rijetkih iznimaka, šute?

Šutjeti ovaj put nije dostojanstveno; šutjeti – a znati – ovaj je put doista nepojmljiv konformizam i nedjelo ravno zločinu protiv vlastitog naroda. Jer, kad bi ustali svi nabrojeni uvaženi „stupovi“ našega društva, kad bi, recimo, građanima objasnili da je europska demokracija čista farsa, ili da naprosto nije moguće očekivati razvoj demokracije u saveznoj državi poput EU u kojoj zakonodavni proces nije pod nadzorom narodne volje putem predstavničke demokracije nego u vlasti neizabranog diktatorskog komiteta Europske komisije, - kad bi takvo što učinili, učinili bi dobro svome narodu i svim građanima Hrvatske i na taj način efikasno začepili usta zlonamjernoj hrvatskoj unionističkoj oligarhiji koja sveudilj pjeva hvalospjeve Uniji, nadajući se da će u njenim raskošnim sinekurama naći pribježište od gnjeva naroda kojeg svjesno i namjerno odvlači u propast.

 Europska unija i velika nevolja koja dolazi, 2011.