Kriza sve očitija: Polovica Britanaca želi van iz Europske unije

...........................................................................................................................................................................

24. listopada 2011. - Izvor: www.index.hr - Autor: A.K.

Da Europsku uniju osim ekonomske definitivno potresa i politička kriza, pokazala je i najnovija anketa koju su u Velikoj Britaniji proveli Guardian i ICM.

Međutim, premijer David Cameron nije sklon ideji o referendumu, te napominje kako pitanje EU nije primarni problem Velike Britanije u ovom trenutku. Takvo mišljenje temelji na predizbornim anketama koje su pokazale kako samo jedan posto birača pitanje europskih integracija smatra najvažnijim. Danas će se o temi referenduma raspravljati i u parlamentu, a pretpostavlja se kako bi Cameron mogao biti suočen s dosad najvećim političkim izazovom u svom mandatu. 

Novi šok iz EU: Tajno izglasana ekonomska diktatura

...........................................................................................................................................................................

8. listopada 2011. - Izvor: www.politika.hr - Autori: Ratko Martinović

O ovome niste mogli čitati u mainstream medijima i o ovome se ne priča - u srijedu 18. rujna Europska unija je izglasala novi paket ekonomskih mjera poznatijih pod pitomim nazivom - Six Pack. Ono što se krije iza ovog zakona je zapravo puno dublji problem koji po prvi puta na legalan način ostvaruje ono o čemu se već dugo priča u kritičkim krugovima - početak centralizirane ekonomske diktature!

Europska komisija je tako dobila pravo da odlučuje o proračunima zemalja članica kao i o svim složenijim pitanjima vezanima za ekonomije pojedine države, poput politike zapošljavanja kadra, otpuštanja radnika, radnog vremena, praznika itd. i to s mogućnošću ukidanja svih radničkih povlastica ukoliko to zahtijeva trenutno stanje u državi članici. Preneseno značenje ove rečenice se najlakše može uočiti u jučerašnjoj izjavi predsjednika uprave PBZ-a, Bože Prke, koji je izjavio da treba povećati PDV, odlazak u mirovinu produžiti do 70. godine, ostvariti porez na nekretnine, a s druge strane tvrtkama osigurati manje poreze jer tvrtke čine gospodarstvo. Ovakve izjave su samo plod današnjice u kojoj je tvrtka glavni akter državne politike u uskoj sprezi s bankama i krupnim kapitalom dok je čovjek samo alat tih organizacija ka stjecanju dobiti i samoodržanju.

Ovim aktom je Europska komisija kao formacija koja nije izravno odgovorna građanima po tko zna koji puta iznad EU parlamenta čiji je utjecaj gotovo minoran. Predsjednik komisije Barosso ovakve poteze naziva revolucijom što nas nevjerojatno podsjeća na revoluciju Baracka Obame koji je u Vladu uveo glavne krivce za globalnu krizu s opaskom da će najbolje problem riješiti oni koji su ga i stvorili. Sada krupni kapital i neoliberalizam u sprezi s moćnim bankarima počinju diktaturu Europom na dosad neviđen način, poput Goldman Sachsa u SAD-u. Monetarna kontrola i komisijska diktatura su začahureni pod nazivom Six Pack i Reforma deficita zemalja članica, kao i pod čvrstom medijskom blokadom.

Ovo nije želja za centralizacijom Europe nego otvorena borba protiv prava ljudi, socijalne i zdravstvene zaštite. Američke bankarske institucije su očigledno stvorile krizu upravo zbog želje za još većim potlačivanjem radnika i ljudskih prava, a domino efekt u Europi doveo je do samo dva moguća buduća scenarija - Federacije (regionalizacija Europe s geografsko nepovezanim regijama i cijepanje nacionalnog bića pojedinih država) ili raspada. Kako su sve države u ekonomskoj katastrofi (prije krize je samo Grčka jecala u dugovima) ovaj prvi scenarij je jedini izlaz za nastavak kapitalističkog ustroja moderne Europe. Analitičari tvrde da je ovakav zakon uveo veću ekonomsku kontrolu i centralizaciju nego što je ima Kina prema odvojenim državnim jedinicama poput Hong Konga ili Makaa.

Transparentnost Europske unije se ovime izgubila poput igle u plastu sjena, stranačka pripadnost više ne postoji i sve je zapravo zamaskirano pod veom kapitala. Neoliberalizam sve više postaje korporativna diktatura čiji je glavni ulov čisti kapital. Počinje ekonomska diktatura koju više ni najhrabriji ne mogu zanijekati... 

Nigel Farage u Zagrebu: Hrvatska postaje provincija posrnulog carstva s četiri haška suda

...........................................................................................................................................................................

6. rujna 2011. - Izvor: www.dnevno.hr - Autori: Mladen Prenc, Matija Vasiljevski - Foto: M. V.

Portal Dnevno donosi Vam cjelovitu snimku javne debate na kojoj je po prvi put jedan član europskog parlamenta u Zagrebu otvoreno kritizirao Europsku uniju i integraciju Hrvatske u tu zajednicu.

Gerhard Schröder poziva na stvaranje Sjedinjenih Europskih Država

...........................................................................................................................................................................

5. rujna 2011. - Izvor: www.hrsvijet.net

Bivši njemački kancelar Gerhard Schröder u nedjelju je pozvao na stvaranje Sjedinjenih Europskih Država ustvrdivši da Europska unija treba zajedničku vladu kako bi izbjegla buduće gospodarske krize. Schröder, socijaldemokrat koji je upravljao Njemačkom od 1998. do 2005., u razgovoru za list Der Spiegel rekao je da čelnici Europske unije griješe što očekuju da će euro sam pokretati blok.

"Sadašnja kriza neumoljivo jasno pokazuje da ne možemo imati zonu zajedničke valute bez zajedničke fiskalne, gospodarske i socijalne politike", rekao je Schröder. "Morat ćemo se odreći nacionalnog suvereniteta", dodao je bivši kancelar.

"Od Europske komisije trebali bismo napraviti vladu koju bi nadzirao Europski parlament. A to znači Sjedinjene Europske Države", rekao je.

Schröder je pozdravio inicijativu njemačke kancelarke Angele Merkel i francuskog predsjednika Nicolasa Sarkozyja da se krene prema fiskalnoj uniji 2012.

"Njemačka i Francuska poslale su snažan signal s planom europske gospodarske vlade, ako je to ozbiljno mišljeno i dobije odgovarajuću vlast poput europskog ministra financija", rekao je Schröder.

Kako bi se pokrenule te promjene Schroeder je rekao da bi se članice EU-a trebale vratiti za pregovarački stol i napraviti novi sporazum koji bi trebao zamijeniti onaj dogovoren u Lisabonu.

"U krizi leži stvarna prigoda za postizanje političke unije u Europi", rekao je.

Schroeder, koji kaže da EU na sve veću konkurenciju SAD-a i Azije može odgovoriti samo potpunim ujedinjenjem, dugo je vremena ukazivao na Britaniju kao smetnju daljnjoj integraciji EU-a.

"Velika Britanija uzrokuje najveće probleme. Ona nije u euru ali Britanija ipak želi sudjelovati u oblikovanju europskog gospodarskog područja. To tako ne ide", rekao je.

Eurobarometar o Hrvatskoj: Značajno povećanje protivnika ulaska u EU!

...........................................................................................................................................................................

30. kolovoza 2011. - Autor: Redakcija

Hrvatska ne želi u Uniju, ali oligarhija uporno gudi u unijske gusle. Prema najnovijem službenom istraživanju same Unije, u Hrvatskoj se za čak 5% povećao postotak onih koji u nju ne žele, a gotovo polovica ispitanika smatra da od članstva u Uniji Hrvatska neće profitirati. Brine li takav razvoj situacije udruženu hrvatsku oligarhiju? Naizgled, ni najmanje: oni nastavljaju svoj put k svojim europskim foteljama. Narod i njegova volja ne predstavlja im baš ništa. Da nije tako, duboko bi se zamislili nad najnovijim podacima koje donosi Eurobarometar, poveli o tome široke javne rasprave i ozbiljno se pozabavili pitanjem zašto se njihovi „povijesni ciljevi“ toliko razlikuju od ciljeva onih kojima bi trebali služiti. No, oni to neće učiniti...

Eurobarometar je službeno istraživanje javnog mnijenja u Europskoj uniji, koje provode tijela EU za potrebe Europske komisije dvaput godišnje, na reprezentativnom uzorku građana. Najnoviji Eurobarometar (broj 75) sadržava podatke prikupljene u svibnju 2011. i možete ga (u pdf-u na engleskom jeziku; tekst na hrvatskom i cjelovito izvješće za Hrvatsku još nisu objavljeni, no bit će uskoro) pronaći na stranicihttp://ec.europa.eu/public_opinion/archives/eb/eb75/eb75_publ_en.pdf

Također, kako biste mogli pratiti ovo istraživanje, ne bi bilo loše kad biste se podsjetili prethodnog (onog iz jeseni 2010. godine), a koje objavljujemo na našoj podstranicihttp://europskaunija.yolasite.com/eurobarometar74.php

Ovdje ćemo se posvetiti tek jednom aspektu novog Eurobarometra br. 75, onom koji govori o podršci građana pristupanju naše zemlje Europskoj uniji. To je ujedno podatak koji udruženu hrvatsku političku, gospodarstvenu i crkvenu elitu užasno brine (premda to nipošto ne žele pokazati, nego glume da je sve u redu) i to već duže vrijeme – on je uvijek takav da ne odgovara njihovim ciljevima.

Naime, ukratko rečeno, građani Hrvatske prema ovom službenom istraživanju stalno iz godine u godinu iskazuju nepovjerenje u članstvo u EU, a sada, pred referendum, broj onih koji smatraju da je članstvo u Uniji „dobro za Hrvatsku“ povećao se za čak pet postotnih poena. Opa!

Što kaže Eurobarometar? Hrvatska ne želi u Europsku uniju, sve ostalo su floskule

U Eurobarometrovu poglavlju koje govori o mišljenju građana u pojedinim zemljama-kandidatkinjama o članstvu njihove zemlje u EU, za Hrvatsku na stranici 33 navodi se doslovce ovo (prijevod s engleskog):

Mišljenje o članstvu u Hrvatskoj je podijeljeno: potpora ostaje u manjini, ali se malo povećala od jeseni 2010. (30%, +3 poena), dok se osjećaj da bi članstvo bilo „loša stvar“ također znakovito povećao (34%, +5 poena). Ova je polarizacija utjecala na pad kod odgovora „ni dobro ni loše“ (32%, -9 poena). Gotovo polovica nastavlja misliti da njihova zemlja ne bi profitirala od članstva u EU (47%, +1 poen), 42% (+3) izražava suprotno mišljenje.

I to je to. to je službeno istraživanje Unije, i kako se čini, jedino vjerodostojno. Svakako vjerodostojnije od onih koje naručuju izdajnica Kosor i ostatak unijskog kolaboracionističkog establišmenta i koji, gle čuda, uvijek odgovaraju njihovim dvama ciljevima: (1) ulasku Hrvatske u Uniju i (2) njihovoj fotelji u toj Uniji.

Svoj „sveti povijesni cilj“ ulaska u Europsku uniju udružena oligarhija želi provesti neovisno o volji naroda

Što nam govore gornji službeni podaci? Broj onih koji smatraju da je ulazak u Uniju „loša stvar“ povećao se za 5 postotnih poena, a gotovo polovica građana Hrvatske misli da naša zemlja od članstva u Uniji ne bi profitirala. Zamislimo se svi nad tim podacima: čak pola zemlje misli da nam ulazak u Uniju ne bi ništa donio, a onih koji misle da je ulazak u Uniju „loša stvar“ više je od onih koji misle da je to dobro. Ukratko: Hrvatska ne želi u Europsku uniju. O, kad bi još i oni koji jašu na pozicijama vlasti htjeli postupati u skladu s tim! Pa nam konačno sjahali s vrata!

Također je vrlo značajno da se ne radi tek o nekom hiru hrvatskih građana, imajući u vidu vrijeme kad je provedeno istraživanje (svibanj 2011. godine) i to zato što to nije neko novo razmišljanje građana, nego oni već tijekom dužeg perioda slično razmišljaju. I čini se da ih nikakva propaganda vladajućih u tome ne može pokolebati. Koliki postotak građana prema tom istraživanju podupire ulazak Hrvatske u Europsku uniju, odnosno koliko ih, tijekom godina, smatra da je ulazak Hrvatske u EU nešto dobro? Evo službenih rezultata:

Jesen 2005. - 34% 

Proljeće 2006. - 34%

Jesen 2006. - 32%

Proljeće 2007.- 29%

Jesen 2007. -35%

Proljeće 2008. - 30%

Jesen 2008. - 23%

Proljeće 2009. - 24%

Jesen 2009. - 24% 

Proljeće 2010. - 26%

Jesen 2010. - 27%

Proljeće 2011. - 30%

Vrlo mršavi postoci za Uniju! Uvijek je postotak onih koji žele u EU (tj. smatraju ulazak Hrvatske u EU nečim dobrim) otprilike oko 30%, to su oni indoktrinirani i neinformirani. No ne zaboravite da je prema najnovijem istraživanju čak 34% onih koji se članstvu u EU  protive, a 32% smatra da to nije „ni dobro ni loše“. U posljednjih 6 godina ukupno gledano podrška pristupu Uniji pala je za četiri postotna poena, a samo u zadnjem periodu protivljenje tom pristupu poraslo za 5%! U takvoj situaciji, ne bi li bilo razumno barem sačekati s ulaskom u Uniju? Ali kad je u pitanju razum, oligarhija u Hrvatskoj u očitom je deficitu: oni se samo smiješe od uha do uha i trljaju svoju unijsku agendu.

U svakom slučaju, ne bi li se svi u Hrvatskoj trebali ozbiljno zapitati zbog čega i u čiju korist čitava vojska vladajućih i oporbenih hrvatskih političara godinama zdušno i ustrajno radi na ostvarenju "svetog povijesnog cilja" kojeg u potpunosti podupire 30% građana, a ne podupire ga 34% građana?

Zašto je jedina politika i tzv. „vladajućih“ i tzv. „oporbe“ (izrazi su stavljeni pod navodnike, jer u ovom temeljnom pitanju nema nikakve razlike između jednih i drugih) ulazak u Europsku uniju, ako skoro polovica države Hrvatske (ovaj put 47%, povećanje za 1 posto) uporno i dalje smatra da je to nešto loše? I je li to „sveti povijesni cilj“ hrvatskih građana ili sebični interes hrvatske oligarhije željne udobnih briselskih fotelja? Ili taj cilj oligarhija želi ostvariti volji naroda unatoč? Ovo je bilo retoričko pitanje; dakako da želi – govore nam to svaki dan njihova nasmiješena lica s televizije.

Mogli bismo reći da postoje tri tipa praćenja podrške članstva naše zemlje u Uniji. Najprije tu su predreferendumske ankete, koje obično daju rezultate o onima koji su „za“, o onima koji su „protiv“, te o „neopredijeljenima“. Te su ankete u pravilu naručene od strane „nekog“, obično Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija, vladajuće ili oporbene koalicije, medija koji su uglavnom u stranom vlasništvu i slično. Stoga je njihova vjerodostojnost više nego upitna.

Dalje, tu je Eurobarometar, koji prikazuje koliko ljudi smatra da je članstvo naše zemlje u Uniji „dobro“, koliko da je to „loše“, te koliko ljudi drži da pristupanje Uniji i članstvo u njoj nije „ni dobro ni loše“. Na posljetku, tu je, dakako, i sam referendum, koji će iznjedriti podatke o tome koliko je građana Hrvatske „za“ pristupanje Uniji, koliko ih je „protiv“, te koliko ih uopće nije izašlo na referendum (apstinenti).

Čine li vam se ova tri tipa rezultata neusporediva? Pa i ne baš. Neke su stvari doista vrlo jasne. Ako službeno EU-istraživanje kaže da je tek 30% građana za članstvo Hrvatske u EU, kako je moguće da domaća, od oligarhije naručena istraživanja, redovito govore o osjetno većem postotku. I na temelju čega Ivo Josipović i Jadranka Kosor duboko vjeruju da će ne manje od 60% građana podržati njihovu suludu EU-avanturu? Koje su to ljude pribrojili k onih 30% da bi najednom dobili 60%. Kakvo je to napuhavanje? Kakva je to mahnita matematika?

Manipuliranje stvarnošću, postocima i rezultatima: Potpuni manjak empatije vlastodržaca prema narodu

Ako vam se slučajno čini da ste poludjeli, jer ni vi ni itko oko vas nije za EU, a na televiziji stalno čujete da su praktički svi za EU, pa se osjećate usamljeno u svojim razmišljanjima – ne brinite, niste ludi. Nego ste samo izloženi nesmiljenoj jednostranoj prounijskoj indoktrinaciji i promidžbi. S vama je sve u redu, samo vas plaćenici unijskih birokratskih šefova zasipaju lažima, ne bi li vas privoljeli da glasate za EU i omogućite im da se ušašolje u udobne unijske fotelje u Bruxellesu.

Nije lud narod, ali možete biti sigurni da su potpuno ludi (a uz to i zlonamjerni, opasni i bahati) oni koji ovako manipuliraju javnošću, koji svoje neuspjehe prikazuju kao uspjehe, koji svoje mane nastoje oslikati kao vrline, koji svoje pljačke zataškavaju procesuiranjem pojedinaca koji su „završili svoje dionice“ na njihovom protunarodnom putu, koji posežu za gebelsovskim propagandnim sredstvima kako bi vas uvjerili da im i dalje plaćate za ono što vam rade (ovaj put u eurima), koji ne prezaju ni od čega, a najmanje od sredstava kojima bi ostvarili jedini svoj cilj — ne dobrobit građana Hrvatske, nego dobrobit svojih vlastitih guzica.

Zato im ne vjerujte ni riječ, lažu kad zinu. Članovi udružene hrvatske oligarhije govore istinu samo ako se slučajno zabune. I, posve očito, ne vole narod nad kojim vladaju.

Onih 32% hrvatskih građana koji po unijskom istraživanju drže da ulazak Hrvatske u EU nije „ni dobar ni loš“ zacijelo ne može nekom magijom postati najednom oduševljeno „blagodatima“ Unije i napraviti kopernikanski zaokret u smjeru podrške pripajanju Hrvatske tvoj nedemokratskoj federaciji. Upravo suprotno, vjerojatnije je da su upravo to ljudi koji neće ni izaći na referendum, jer im je svejedno („ni dobro ni loše“).

I što ostaje? Ostaje činjenica da je i dalje više ljudi protiv pristupanja Uniji, nego onih koji su njome neutemeljeno oduševljeni.

Statistički podaci o pristupanju Uniji, prema Eurobarometru, već su godinama prilično ujednačeni. Ono što zabrinjava eurokrate, a dakako i domaću eurovazalsku elitu, jest činjenica da je upravo neugodno porastao postotak onih koji su „protiv“. Od jeseni 2010. do proljeća 2011. broj onih koji su „protiv“ pristupanja Uniji porastao je za čak 5%. To nije samo „značajno povećanje“ kako ističe sama Unije, to je za hrvatsku oligarhiju i njihove briselske šefove krajnje zabrinjavajuć porast.

Neuspjeh sulude indoktrinacijske kampanje vladajućih i skori početak otvorenog rata elite protiv naroda

Ne samo da indoktrinacijska kampanja elite nije dala očekivane rezultate, nego je najvjerojatnije prouzročila da ljudi, — zgroženi infantilnim propagandnim spotovima i sumanutim izjavama političara koji posve nerealno prikazuju dobrobiti (nikada i mane) pripajanja Uniji, — u većoj mjeri počnu kopati po podacima, shvate kamo ih zapravo guraju i promijene svoje mišljenje. I to u smjeru koji se oligarhiji nikako ne sviđa.

Ljudi su se očito počeli zanimati za unijsku problematiku, pa su tako vjerojatno pročitali ponešto o nedemokratskoj zakonodavnoj proceduri u Uniji, o parlamentu Unije koji ne donosi zakone, o predsjedniku Unije kojeg ne bira narod... Možda im se ne plaća dodatni pridonos za Ujedinjeno Kraljevstvo (UK-korekcija), ili - pored vlastitih krpelja - ne žele izdržavati još i ogromnu unijsku administraciju i sudjelovati u podmirivanju unijskih troškova u ukupnom iznosu od 1.147.885.101.616 € godišnje. Možda je narodu dosta.

Kamo to oligarhija gura građane nad kojima vlada, ukratko saznajte na našoj podstraniciEU-danas. O samoj indoktrinacijskoj kampanji možete pročitati više na našoj podstraniciJuriš na euroskeptike.

A kako stoje drugi u ovom unijskom istraživanju? Prema Eurobarometru 75, na Islandu (još jedna zemlja-kandidatkinja za EU) stanje je još gore nego u Hrvatskoj: ondje tek 26% građana smatra da bi članstvo njihova otoka u Uniji bilo nešto „dobro“, a za čak 7 postotnih poena od prethodnog istraživanja porastao je broj onih koji smatraju da je članstvo Islanda u EU nešto „loše“, tako da ih je sad 41%. Bravo, Island!  

No, za utjehu podupirateljima članstva u Uniji, ima i drukčijih primjera. Eto, na primjer, u Crnoj Gori, u kojoj je ovo istraživanje provedeno po prvi put, impresivnih se 58% građana izjasnilo da misli da je članstvo u Uniji dobra stvar za njihovu zemlju. Odlično, možda bi – sad kad je jasno da ideja o utrpavanju Hrvatske u Uniju nema podrške među stanovništvom naše zemlje – hrvatski političari mogli nastaviti karijeru u Podgorici! 

Kažu da je statistika kao bikini: pokazuje gotovo sve, a skriva ono što treba sakriti. Jedno je, međutim, ipak jasno: svega je 30% građana Hrvatske, nešto manje od trećine, čvrsto „za“ podvrgavanje unijskoj federaciji. To je oligarhiji vrlo neugodna činjenica. Trude se, trude, ali eto građani neće u unijski jaram. A 30% ne može u kratkom vremenu do referenduma nikako postati 50% ili 60%. Postane li, znači da je riječ o namještaljci, manipulaciji referendumskim rezultatom, ukratko – o prijevari.

Nakon ovih podataka, ako vas vlastodršci pokušaju uvjeriti da bi svi građani Hrvatske, valjda čak i njihovi kućni ljubimci, glasali za Uniju, onda to samo znači da je vrhuška skinula bikini,  odlučila se za politički nudizam, te otvoreno krenula u rat protiv naroda kojem bi trebala služiti. 

Europska unija priznala propast ribolovne politike!

...........................................................................................................................................................................

14. srpnja 2011. - Izvor: tportal - Autor: tportal.hr/VLM agencija

Maria Damanaki, europska povjerenica za pomorske poslove i ribarstvo, priznala je da je europska ribolovna politika propala i stvorila zatvoreni krug koji omogućava pretjerani izlov ribe i ugrožavanje pojedinih ribljih vrsta. Obećala je promjenu europskih kvota koje primoravaju ribare da odbace do 80 posto svog ulova, javlja Telegraph te se ispričala za politiku koja je europski riblji fond dovela do ruba istrebljenja

Isto tako, povjerenica zahtijeva prekid 'mikro rukovođenja' poslovanja te miješanje mediteranskih zemalja u ribolov u Sjevernom moru i obrnuto.

Što je Hrvatska dosad ispregovarala s Europskom unijom?

...........................................................................................................................................................................

10. svibnja 2011. - Izvor: Novi list - Autor: Irena Frlan - Foto: AP

Nadležni tvrde da dokumente nije moguće objaviti jer sva su poglavlja samo privremeno zatvorena i u njima može doći do promjena sve dok ne zaključimo cjelokupni pregovarački proces

U srijedu, 22. prosinca 2010. godine Hrvatska je na pristupnoj konferenciji u Bruxellesu zatvorila pregovore s Europskom unijom o poglavlju "Okoliš". Posao je, barem privremeno, bio zgotovljen, ali su muke poznate kao pokušaj dobivanja informacija o pregovorima, tek počele.

Dva mjeseca nakon privremenog zatvaranja poglavlja, Ministarstvo kulture odbilo je odgovoriti na naša pitanja o tome što je Hrvatska s EU-om dogovorila vezano uz zaštitu prirode. 

"Obzirom da su pregovori tek privremeno zatvoreni, a uzimajući u obzir i činjenicu da sadržaj pregovaračkih stajališta nije javno dostupan dokument ovo Ministarstvo trenutno ne može dati detaljan odgovor na postavljena pitanja", tako je glasio dio odgovora na vrlo konkretan upit o tome kako će se članstvo u EU odraziti na pojedine životinjske vrste poput dabra, smeđeg medvjeda ili divlje mačke. 

Ministarstvo se opravdano pozvalo na činjenicu da je poglavlje tek privremeno zatvoreno: sva su poglavlja samo privremeno zatvorena i u njima može doći do promjena sve dok ne zaključimo cjelokupni pregovarački proces. Upitna je, međutim, opravdanost odluke izvršne vlasti da uskrati informacije koje se tiču svih građana. 

Nije tajna

Istina, sudbina divlje mačke ili dabra nije presudna za naš svakodnevni život. No, u pregovorima s EU-om dogovoren je cijeli niz promjena koje će utjecati na svakodnevicu građana. Bi li oni onda trebali imati pravo znati što je državna uprava dogovorila u njihovo ime? Bi li morali do te informacije doći jednim "klikom" miša? 

Predsjednica Nacionalnog odbora za praćenje pregovora s EU-om, HNS-ovka Vesna Pusić smatra da bi. Predloživši prošlog tjedna da Vlada objavi hrvatska pregovaračka stajališta na internetu, Pusić je ponovno otvorila raspravu o (ne)informiranosti javnosti o pristupnim pregovorima.

Vlada se pritom branila već poznatim argumentima: dokumente nije moguće objaviti dok pregovori traju, bilo bi neprimjereno objaviti ih bez suglasnosti druge pregovaračke strane, europskih institucija, i takvu su praksu imale i druge države koje su pregovarale o članstvu. 

"Četiri tisuće ljudi sudjelovalo je u pregovorima, što u timu, što u radnim skupinama, bile su uključene sve strukovne organizacije i sve stranke. Pa nije to baš nekakva tajna", kazao nam je, iskreno se čudeći, ovih dana jedan od sugovornika blizak pregovaračkom procesu. Sugovornici bliski HDZ-u, pak, tvrde da je pri osnivanju Nacionalnog odbora bilo jasno s kojim se ciljem osniva – da bi svi relevantni čimbenici bili informirani, ali ne da se javno iznose pregovaračka stajališta. "Gospođa Pusić sad prodaje priče za birače", tvrdi jedan naš sugovornik. 

Gospođa Pusić na to, međutim, samo odmahuje rukom jer takve tvrdnje smatra besmislicama. 

Došlo vrijeme

– Neka se oni tako dodvore biračima!, poručuje svojim kritičarima, iznoseći argumente zašto je upravo sad pravi trenutak za objavljivanje pregovaračkih stajališta.

Bilo je razumljivo da dokumenti ne budu objavljeni u vrijeme kad nas je od referenduma o pristupanju EU dijelilo pet ili tri godine, ali sada nas dijeli samo godina dana. Bilo je razumljivo i da dokumenti ne budu objavljeni kad smo imali zatvorena samo dva ili tri pregovaračka poglavlja. Ali, danas ih imamo zatvorenih, pa makar i privremeno, čak 30, a ostalo ih je samo pet od čega je jedno sasvim tehničke prirode. 

– Sad je došlo vrijeme za objavu stajališta, inzistira Vesna Pusić koja smatra da ih treba objaviti i u integralnoj verziji i njihove sažetke. 

Sažeci bi, kako neslužbeno doznajemo, ipak uskoro trebali biti dostupni hrvatskim građanima. Prema našim informacijama, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija (MVPEI) namjerava ih ponuditi ljudima putem besplatnog EU info-telefona na kojem su se i dosad mogle dobiti neke informacije o pristupanju Europskoj uniji. Sada bi te informacije, čini se, konačno trebale postati još konkretnije. A dok se to ne dogodi, odlučili smo našim čitateljima ponuditi konkretne informacije o onome što je ispregovarano u nekima od, po našem sudu, najvažnijih poglavlja.

RIBARSTVO:

- minimalna ulovljena veličina oslića 20 centimetara 

- prihvaćeni hrvatski tradicionalni alati 

- ukidanje malog ribolova do 2014. godine 

- pet godina nakon pristupanja omogućiti istarskim koćarima da pridnenu povlačnu mrežu koću koriste na dubinama manjim od 50 metara na udaljenosti od 1,5 nautičkih milja od obale te ribarima s plovilima manjim od 15 metara da koću koriste samo jednu nautičku milju od obale 

- ZERP se u pregovaračkim stajalištima ne spominje 

POLJOPRIVREDA I RURALNI RAZVOJ

- sufinanciranje do 50 posto izravnih plaćanja iz europskog proračuna, ostatak nadoknađen iz nacionalnih izvora 

- izravna plaćanja od oko 373 milijuna eura u prvoj godini članstva 

- dodatnih devet milijuna eura zbog miniranog ili minski sumnjivog poljoprivrednog zemljišta 

- financijska omotnica za vinarski sektor od 10,8 milijuna eura 

- prihvaćena europska zabrana sadnje novih vinograda, ali RH ima pravo obnavljati stare 

- proizvodna kvota za mlijeko 765 tisuća tona

- proizvodna kvota za šećer 192.877 tona 

- prihvaćen pekmez kao hrvatski tradicionalni proizvod 

- marmelade koje nisu izrađene od citrusnog voća (limun, naranča itd.) smiju se prodavati do isteka zaliha, nakon toga moraju promijeniti naziv u džem ili recepturu (ako žele zadržati naziv marmelada) 

- isto je i s domaćim rumom i brandyjem 

- na listu tradicionalnih izraza uvršten opolo, plavac, samoborski bermet 

OKOLIŠ

-  puna primjena europskih direktiva o kakvoći zraka (dopuštenoj količini određenih onečišćujućih tvari u zraku) u Zagrebu, Rijeci, Sisku i Kutini počinje 2018. godine 

- izgradnja sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda koje proizvode domaćinstva do 31. prosinca 2023. godine 

- isporuka vode za piće odgovarajuće kakvoće u svim područjima do 31. prosinca 2018. 

- izgradnja centara za gospodarenje otpadom do 31. prosinca 2018. 

- zahtjevi za odgodom vezan uz zaštitu voda od nitrata poljoprivrednog porijekla te za izgradnju spremnika za stajski gnoj su povučeni 

SIGURNOST HRANE

-  prilagodba klaonica, hladnjača i drugih objekata koji posluju s hranom životinjskog porijekla europskim higijenskim pravilima do 31. prosinca 2015. 

- poboljšanje uvjeta života kokoši nesilica do 1. siječnja 2015. 

- povučen zahtjev za odgodom prilagodbe sirovog mlijeka mikrobiološkim standardima (svo mlijeko danom ulaska u EU bit će na razini tih standarda) 

- povučen zahtjev za zaštitom autohtone pasmine sive pčele 

PROMETNA POLITIKA

-  odgoda konkurencije za linijske brodare do 2016. 

- odgoda konkurencije za male brodare do 2014. 

- potpuna liberalizacija tržišta željezničkih usluga od 2013. 

- dvije godine nakon pristupanja, hrvatski cestovni prijevoznici neće smjeti nuditi usluge prijevoza između dvaju odredišta unutar zemalja EU-a, a izvan Hrvatske (tzv. kabotažu) 

SLOBODA KRETANJA OSOBA

- svaka zemlja članica ima pravo uvesti prijelazno razdoblje za hrvatske državljane tijekom kojeg se oni neće tretirati kao radnici iz EU-a, nego iz tzv. trećih zemalja (odnosno, kao sada), a to može trajati najkraće dvije i najduže sedam godina 

- dosad su Italija i Austrija u neslužbenim kontaktima s vladom najavile uvođenje takvog ograničenja 

POREZNA POLITIKA

- Hrvatska odustala od zahtjeva za zadržavanjem nulte stope PDV-a na kruh, mlijeko, knjige, znanstvene časopise i medicinske implantate pa će se na te proizvode najkasnije danom ulaska u EU plaćati najmanje pet posto PDV-a 

- odustala od zahtjeva za desetogodišnjim prijelaznim razdobljem za uvođenje trošarina na plin i struju 

- odustala od zahtjeva da vjerske zajednice budu trajno oslobođene plaćanja PDV-a na donacije iz inozemstva 

- minimalni prag za ulazak među obveznike PDV-a 35 tisuća eura, umjesto pet tisuća, koliko je to u EU 

ENERGETIKA

- izgraditi postrojenja za skladištenje strateških zaliha nafte u količini od devedesetodnevne prosječne potrošnje do 2012. godine

INSTITUCIJE

- 12 zastupnika u Europskom parlamentu

- sedam glasova u Vijeću EU 

- jednog povjerenika u Europskoj komisiji

- jednog suca u Europskom sudu pravde te Općem i Revizorskom sudu

- hrvatski postaje 24. službeni jezik EU-a

SLOBODA KRETANJA KAPITALA

- slobodna prodaja poljoprivrednog zemljišta državljanima EU-a sedam godina nakon pristupanja Hrvatske Uniji, a moguće je produžiti zabranu na još tri godine radi održavanja stabilnosti na tržištu.

Informacije iz – čaršije i oštarije

"Ako se od poljoprivrednika očekuje da glasuju za ulazak u EU, onda bi bilo korektno da budu izviješteni o svemu što se tiče poljoprivrede", kaže Darko Grivičić, predsjednik Hrvatske poljoprivredne komore čiji će upravni odbor ovog tjedna biti detaljnije izviješten o rezultatima pregovora u poljoprivredi. Pregovaračka stajališta moraju biti objavljena, nema se tu što skrivati, ističe Grivičić koji vjeruje da će se hrvatska poljoprivreda snaći u EU. 

"Bit će teško, morat ćemo se puno prilagođavati, ali ako su se snašli Slovenci, Poljaci i drugi, onda ćemo i mi", poručuje naš sugovornik. 

"Apsolutno nismo informirani. Izvest će nas na referendum, a nećemo znati za što glasujemo", nezadovoljan je riječki ribar Damir Badžek koji smatra da bi ljude trebalo jasno informirati o tome što ih čeka u EU. Smeta ga što, kako veli, "ne znamo što slijedi danom ulaska" te hoće li se što promijeniti ili su pravila koja se sada provode već usklađena s EU-om. 

"Puno je stvari nejasno, sve nešto nagađamo. Priča čaršija, priča oštarija, ali nitko ništa ne zna", kaže Badžek. 

Kraj lipnja, ili najranije listopad

Pregovaračke pozicije Hrvatske, za očekivati je, dakle, bit će objavljenje kad Hrvatska zaključi pregovore s Europskom Unijom. A to bi moglo biti vrlo skoro. Iako se pred samo nekoliko tjedana završetak pregovora s EU još ovog lipnja činio prilično nedostižnim, ili, kako bi to u EU diplomatski rekli »vrlo ambicioznim ciljem«, stvari su se očito počele popravljati. Najbolje se to vidi iz izjava domaćih političara koji ne moraju, poput premijerke Jadranke Kosor, po definiciji širiti optimizam. Da će pregovori biti gotovi u lipnju, naime, ovih dana su izjavili i predsjednik Republike Ivo Josipović, te oporbenjaci Zoran Milanović i Vesna Pusić.

U svakom slučaju, jednu od ključnih uloga opet će imati glavni haški tužitelj Serge Brammertz, koji će početkom lipnja izvijestiti Vijeće sigurnosti UN-a o suradnji Hrvatske s Haškim tribunalom. Konačna odluka, pak, bit će poznata nakon sastanka Europskog vijeća 24. lipnja. Ukoliko pregovori s Hrvatskom tad ne budu zaključeni, sljedeći datum kad se to može dogoditi je listopad ove godine.

Novi korak u afirmaciji Europske unije kao superdržave

...........................................................................................................................................................................

5. svibnja 2011. - Autor: Redakcija - Izvori: EurActiv, AFP, Euobserver

Europska unija izborila je novi status u Ujedinjenim narodima i tako na East Riveru žestokim lobiranjem izvojevala još jednu pobjedu u potvrđivanju same sebe kao globalnog aktera. 

Početak kraja Unije? Sarkozy i Berlusconi traže vraćanje granica u EU!

Francusko zatvaranje granice s Italijom zbog masovnog prijelaza tuniskih izbjeglica dobilo je političku konkluziju u današnjem susretu Sarkozy - Berlusconi. Obojica su se složila – treba mijenjati Schengenski sporazum

Rendez-vous francuskog predsjednika i talijanskog premijera protekao je kako i priliči bratskim nacijama – srdačno, sa smiješkom i u 'dogovorit ćemo se' stilu. Sarkozy je odlučio vlastoručno riješiti pogranični spor s Italijom i rafalnu izmjenu izjava vanjskih ministara obaju zemalja, te je spakirao kofere za Rim i danas s Berlusconijem sastavio prijedlog izmjena Schengenskog ugovora koji će zemljama EU-a u kriznim situacijama dozvoljavati podizanje granica. Zajedničko je pismo već poslano u Bruxelles.

Udruga Volim Hrvatsku za skidanje nelegitimno postavljenih EU zastava na državnim zgradama

...........................................................................................................................................................................

19. travnja 2011. - Izvor: http://www.volim-hrvatsku.hr 

Dok policija uhićuje branitelje i građane zbog opravdanog revolta, počinitelji krivičnih djela se kriju zaštićeni imunitetom. Dana 18. travnja u 13.30h predana je krivična prijava zbog isticanja zastave EU na javnim mjestima i državnim zgradama. Učinili su to predsjednik nadstranačke udruge Volim Hrvatsku, Roko Šikić i član udruge Dubravko Krčmarek, koji je prije dva dana uhićen zbog skidanja zastave Europske Unije sa službenog jarbola Grada Zagreba na Trgu bana Josipa Jelačića o čemu su izvještavali mediji.

Krivična je prijava podnesena protiv nepoznatog počinitelja nalogodavca u Vladi Republike Hrvatske za isticanje zastave, tvorevine Lisabonskog sporazuma, koju nazivaju zastava Europske Unije, a koja je postavljena na svim državnim zgradama i javnim mjestima Republike Hrvatske. Isticanje te zastave na svim državnim institucijama u RH, vrijeđa kodeks, ugled i dostojanstvo građana RH.

Prilikom predaje prijave predsjednik udruge Volim Hrvatsku Roko Šikić novinarima koji su nazočili predaji prijave je rekao: „Građani već godinama postavljaju pitanje tko je taj koji je dao nalog za stavljanje tih zastava. Mišljenja sam da je riječ o bivšem premijeru Ivi Sanaderu, koji sada zbog optužbi za organiziranje kriminala leži u zatvoru u Salzburgu, no pitanje je zašto ova nova vlada nije dala nalog za njihovo skidanje. Često se pitam kada će parlamentarne stranke napokon priznati da vode pogrešnu politiku odricanja od suvereniteta, a siguran sam da će im naše veliko NE na referendumu u tome pomoći.“

Zakon o grbu, zastavi i himni Republike Hrvatske te zastavi i lenti predsjednika Republike Hrvatske od 21. prosinca 1990. g. u članaku 3. o isticanju državne zastave RH, jasno propisuje kako i kada se može isticati zastava Republike Hrvatske, bez ikakvih drugih obilježja ili stranih zastava.

Prema Zakonu članak 11. i drugi, ne smije se isticati zastava neke udruge ili organizacije kao što je tvorevina Lisabonskog sporazuma, jer to zakon ne predviđa. Svako drugo isticanje nekih zastava nepostojeće izmišljene buduće države, uz zastavu Republike Hrvatske suprotno je zakonu članka 3. i vrijeđa ugled i dostojanstvo građana RH.

Zakonom su propisane zakonske odredbe u alineji VII. Kaznene odredbe, članak 27. Novčane kazne od 5.000 do 25.000 za prekršaj, nepridržavanja Zakona. 

Grci od vlade traže da odustane od vraćanja duga

...........................................................................................................................................................................

17. travnja 2011. - Izvor: dnevno.hr - Fotografija: whatwouldadogdo.blogspot.com

Grci bez ikakvih sankcija nasrću na ministre, odbijaju plaćati poreze, provaljuju u policijske postaje, uništavaju baze podataka i registre s potraživanjima dok sve glasnije traže da vlada prekine sa stezanjem remena i odustane od vraćanja kolosalnog javnog duga

Grčka vlada trpi snažan pritisak domaće javnosti koja glasno traži 'otpisivanje dugova' a katastrofalno stanje pogoršava i strah da isplaćenih 110 milijardi eura zajma nije pomoglo u spašavanju zemlje od financijskog kolapsa čime i mjere štednje odnosno stezanje remena građanima postaje uzaludno.

- Budući da ovakva situacija nikamo ne vodi, bolje je da se restrukturiranje i odustajanje od plaćanja obavi sada – poručila je Vasso Papandreou čije mišljenje ipak nema punu težinu budući da se ne nalazi u samom vrhu odbora grčkog parlamenta zaduženog za ekonomsko poslovanje.

Mišljenja drugih ministara vlade premijera Georgea Papandreoua odišu jednakim nedostatkom optimizma. Grčka je, po njihovom mišljenju, duboko upletena u 'začarani krug' iz kojeg samostalno ne može pronaći izlaz, pogotovo ako se u obzir uzme politika štednje kojom zemlja može samo upasti u još dublji ponor recesije.

Strahovi o nesposobnosti vraćanja duga koji more Grke prošlog tjedna primili su i međunarodni karakter. Tome je pridonio pesimizam njemačkog ministra financija Wolfganga Schäublea, ali i situacija u kojoj tržišta, pod utjecajem obrata situacije, grčke troškove posudbe čine još većima.

Grčki premijer žestoko je odbacio mogućnost da Grčka neće ispuniti svoje dužničke obveze napominjući da odustajanje od vraćanja duga neće bit samo katastrofalno za zemlju kojoj će zaprijetiti dugotrajna blokada pristupa tržištima novca, već i za osjetljivo ekonomsko stanje cijele Eurozone. 

Nemogućnost samostalnog upravljanja zemljom?

Usred nagađanja o nesposobnosti zemlje da otplati svoje dugova, zbog vala građanske neposlušnosti mnogi se pitaju je li Grčka postaje zemlja kojom se više ne može upravljati.

- U Grčkoj je očito vidljiv slom vladavine prava, a bez njega je ekonomski napredak nemoguć. Mislim da vlada organizirano bezakonje predvođeno ljevicom – komentirao je za Guardian analitičar Takis Michas.

Prošlog tjedna vladajući socijalisti su s jasnom naznakom podmićivanja članova pokreta 'Ne mogu platiti, neću platiti' najavili smanjenje troškova cestarina za 50 %.

- Nadamo se da će takva odluka smiriti situaciju – poručio je zamjenik ministar prometa Spyros Vougias.

No, situacija je davno izmakla kontroli. Prošli tjedan prosvjednici su upali u policijsku postaju, prisvojili tisuće zaplijenjenih registarskih tablica i zapalili tisuće dokumenata o globama. Nekoliko dana poslije nezadovoljnici su napali ministra zdravstva Antonisa Loverdosa dok je bio u posjeti bolnici u Ateni. Napadnut je i 83-godišnji James Watson, dobitnik Nobelove nagrade dok se pripremao za govor na jednom od atenskih sveučilišta.

- U drugim državama, osobe bi za takve prekršaje bile uhićene. Nereagiranje u Grčkoj pridonosi stvaranju situacije bezakonja i osjećaju da se sve može napraviti bez odgovarajuće zakonske sankcije – rekao je Michas. 

Ispunila su se i najgora predviđanja

U raljama recesije koja je ispunila i najgora predviđanja EU i MMF-a gotovo godinu dana nakon primitka novčane pomoći, Grčka je suočena s ogromnom razinom štednje koja uzrokuje neviđenu neimaštinu.

Bolnice se suočavaju s nedostatkom broja kreveta i medicinskih potrepština, dok škole nemaju dovoljno financijskih sredstava za isplatu čistačica. Jednokratni prihodi bilježe dramatičan pad dok su plaće i mirovine značajno srezane. Porezi rastu, a nezaposlenost je dosegla rekordnih 15%.

Osamnaest mjeseci nakon što je 'puknuo grčki mjehur' Papandreou traži nove rezove kako bi se smanjio deficit.

Ukupni je dug Grčke na kraju prošle godine iznosio oko 340 milijardi eura. Oko 80 milijardi eura drže grčke banke i fondovi, te 50 milijardi eura ECB. EU i MMF su do sada dali Grčkoj oko 50 milijardi eura, kao dio zajma za sanaciju od 110 milijardi eura.

EU traži pola milijarde eura od članica

...........................................................................................................................................................................

15. travnja 2011. - Izvor: EurActiv

Europska komisija zatražila je od zemalja članica da vrate više od pola milijarde eura iz poljoprivrednog fonda EU zbog propusta u trošenju novca. Od toga polovinu treba vratiti Grčka. Riječ je o redovnoj kontroli računa koja se provodi da bi se garantiralo da se zajednički europski novac troši u skladu sa pravilima.

Grčka treba vratiti 137,2 milijuna eura zbog manjkavosti u primjeni geografskog informacijskog sustava u uzgajanju maslina, lošeg trošenja u toj domeni i propusta u kontroli. Druga kazna od 122,38 milijuna eura također se odnosi na geografske sisteme, ovoga puta na utvrđivanje parcela u poljoprivredi i provjere.

Veliku količinu novca - 74,9 milijuna - morat će vratiti i Rumunjska, također između ostalog za propuste u geografskom sustavu za utvrđivanje parcela.

Španjolska Uniji duguje oko 115 milijuna eura, od kojih 70,96 milijuna i ona treba vratiti zbog primjene pogrešnih dozvoljenih stopa odstupanja u mjerenju, kao i u nedostacima u kontroli prinosa i nepravilnosti u kažnjavanju za kašnjenje u prijavama u sektoru maslinovog ulja. Dodatnih 37,25 treba platiti zbog neopravdanih troškova za mjere zaštite životne sredine prilikom pakiranja i u području voća i povrća, a još 7,6 zbog izvjesnih propusta za godine 2004-2006.

Velika Britanija morat će vratiti skoro 30 milijuna eura zbog propusta u priznavanju organizacija proizvođača i u manjkavosti u provjeri vrijednosti robe puštene na tržište u sektoru voća i povrća.

Bugarska je također imala problem sa geografskim informacijskim sustavom za utvrđivanje parcela, pa će zbog toga i nekih drugih propusta morati vratiti 24,5 miliona eura.

Nizozemska će vratiti 22,7 milona eura zbog neopravdanih troškova u području pakiranja i komercijalizacije u sektoru voća i povrća.

Novac će, ali u manjim iznosima, morati vratiti i Danska (oko 180.000 €), Francuska (2,32 milijuna), Italija (2 milijuna), Portugal (720.000).

U okviru revizije računa može se dogoditi da Komisija utvrdi da je ranijim odlukama neka zemlja bila oštećena i da joj treba vratiti novac. Prilikom najnovije revizije, utvrđeno je da Komisija duguje novac Njemačkoj u iznosu od 508.000 €.

Zajednička poljoprivredna politika je najznačajnija stavka u europskom proračunu i predmet rasprave prilikom donošenja godišnjih proračuna EU, budući da neke zemlje članice žele da se izdvajanja za poljoprivredu smanje.

"Humanitarna" misija: Hrvatski vojnici idu u pakao Libije?

...........................................................................................................................................................................

13. travnja 2011. - Izvor: Agencija VLM / Danas.hr

                                                                                              (Foto: AFP)

Ministri vanjskih poslova EU 27 pristali su u utorak navečer na sastanku Vijeća EU za vanjske odnose u Luxembourgu pokrenuti na zahtjev UN-a vojnu misiju EUFOR Libya. 

Bez obzira što misli Europska komisija, Island može zapeti na putu u EU

...........................................................................................................................................................................

12. travnja 2011. - Izvor: Hina

Unatoč željama Komisije, pitanje povrata duga može ipak imati utjecaj na brzinu pristupnih pregovora jer je za svaku odluku u tom procesu potrebna suglasnost svih zemalja članica.

Europska komisija u ponedjeljak je izrazila želju da se pitanje povrata islandskog duga nastalog stečajem banke Icesave što prije riješi te istaknula da odbacivanje dogovora o uvjetima otplate toga duga na subotnjem referendumu ne utječe na pristupne pregovore s Islandom.

- Komisija uzima na znanje negativan ishod referenduma o novom zakonu o Icesaveu, koji se odnosi na otplatu duga Velikoj Britaniji i Nizozemskoj. S obzirom na važnost i mogući učinak koji ishod referenduma može imati, Komisija će pozorno pratiti razvoj događaja u okviru postojećih obveza Islanda koje proizlaze iz njegova članstva u Europskom ekonomskom prostoru (EEA). Ishod referenduma ne utječe na proces pregovora koji je u tijeku - kaže se u zajedničkoj izjavi povjerenika za proširenje Štefana Fuelea i povjerenika za unutarnje tržište i usluge Michela Barniera.

Unatoč željama Komisije, pitanje povrata duga može ipak imati utjecaj na brzinu pristupnih pregovora jer je za svaku odluku u tom procesu potrebna suglasnost svih zemalja članica.

Islanđani su u subotu na referendumu odbacili sa skoro 60 posto glasova novi dogovor o vraćanju duga od 3,9 milijardi eura. Riječ je o dugu prema britanskim i nizozemskim štedišama koji je nastao kada je banka Icesave 2008. godine otišla u stečaj. Britanska i nizozemska vlada su isplatile oštećene štediše i sada od Islanda traže povrat toga novca.

To je već drugi referendum na kojem Islanđani pokazuju da ne žele vraćati dug koji nisu sami napravili.

Island već dobrim dijelom usklađen s Europom

Na prvom referendumu u ožujku prošle godine, Islanađani su s 93,5 posto odbacili sporazum o vraćanju duga Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.

Pristupni pregovori s Islandom otvoreni su u srpnju prošle godine, ali stvarni pregovori po pojedinim poglavljima još nisu započeli. Sada je u tijeku screening pregovaračkih poglavlja, a očekuje se da bi prva poglavlja Island mogao otvoriti na međuvladinoj pristupnoj konferenciji 27. lipnja u Bruxellesu.

Island je dobrim dijelom već usklađen s velikim dijelom europske pravne stečevine jer je član Europskog ekonomskog prostora (EEA), koji pokriva 10 od 33 poglavlja o kojima se vode pregovori. U još 18 poglavlja Island je djelomično usklađen s europskom pravnom stečevinom, a potpuno je neusklađen u četiri poglavlja. Najteža poglavlja za Island bit će ribarstvo i poljoprivreda, gdje će nastojati sačuvati maksimalnu autonomiju, dok s druge strane zemlje članice teško na to mogu pristati. 

Barroso: Zapadni Balkan važan je za Europsku uniju

...........................................................................................................................................................................

10. travnja 2011. - Izvor: EurActiv

Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso istakao je 7. travnja u Zagrebu da europska perspektiva Zapadnog Balkana ostaje visoko na dnevnom redu EU. Barroso je rekao da o tome svjedoči njegova turneja po regiji koju je počeo 7. travnja posjetom Zagrebu. Barroso je u Sarajevu i Podgorici 8. travnja i u Zagrebu, dan ranije, ukazao na korake koji se moraju učiniti na tom putu.

Barroso i europski komesar za proširenje Štefan Füle 8. travnja su boravili u posjetu BiH i Crnoj Gori, a 9. travnja će posjetiti Makedoniju. Oni će Srbiju, Albaniju i Kosovo posjetiti najesen.

Zemlje Zapadnog Balkana su u različitim fazama integracije u EU s različitim kratkoročnim ciljevima koje žele ostvariti na putu u Uniju. Dok je Hrvatska blizu završetka pregovora o članstvu sa EU, u Bosni i Hercegovini politička kriza ozbiljno usporava integraciju, odnosno provođenje neophodnih reformi. U tom smislu su i izjave koje je Barroso dao u Zagrebu, Sarajevu i Podgorici bile usmjerene na poticanje integracije, ali i da ukažu na potrebne korake koji se moraju učiniti.

Neposredan cilj kome Hrvatska sada teži jest da do kraja lipnja završi pregovore o pristupanju EU, a to pitanje je dominiralo u izjavama dužnosnika EU i Hrvatske.

Predsjednik Europske komisije nije isključio mogućnost da Hrvatska završi pristupne pregovore s Europskom unijom do kraja lipnja, ali je ukazao da vlada treba učiniti dodatni napor kako bi u tome uspjela.

Barroso je na konferenciji za novinare nakon razgovora s hrvatskom premijerkom Jadrankom Kosor rekao da ne može govoriti o datumu završetka pregovora Hrvatske s EU, ali je dodao da je došao u Zagreb s porukom ohrabrenja. "Ne mogu govoriti o datumu ali je naš stav da je sadržaj i kvalitet važniji od brzine", rekao je Barroso.

Upitan je li ostvariv cilj hrvatske vlade o završetku pregovora s EU do kraja lipnja, Barroso je odgovorio da vlada ima "ambiciozan cilj", ali i ukazao da je ona i ranije ostvarivala ambiciozne planove. 

Premijerka Kosor je izrazila uvjerenje da će vlada uspjeti do kraja lipnja završiti pregovore s EU i istakla da vlada predano radi da u ovom mjesecu zatvori još dva do tri poglavlja, uz ocjenu da postoje uvjeti za to.

Predsjednik Europske komisije je ocijenio da je Hrvatska napravila "povijesni napredak" u posljednjoj godini pregovora s EU.

"EU će vrlo rado pozdraviti Hrvatsku kao 28. članicu čim to bude moguće", rekao je Barroso.

On je više puta istaknuo da je Hrvatska blizu završetka pregovora ali i upozorio da se mora učiniti dodatni napor, odnosno, kako je rekao, da Hrvatska mora u "posljednjem kilometru tog cilja uložiti sve snage".

Barroso je posebno istaknuo da preostaju pitanja vezana za reformu pravosuđa, osnovna prava i borbu protiv korupcije, ali je i čestitao premijerki Kosor na njenom osobnom doprinosu u borbi protiv korupcije.

Kada je riječ o najspornijem poglavlju u pregovorima, poglavlju 23 koje obuhvaća pravosuđe i temeljna prava, Jadranka Kosor je rekla da je po mišljenju vlade napredak "veoma vidljiv", od rješavanja postupaka pred sudovima pa do borbe protiv korupcije i kriminala.

U obraćanju zastupnicima hrvatskog Sabora Predsjednik EK ponovio je da će pristupni pregovori Hrvatske biti završeni kada ta država završi sve reforme, ocijenivši da će pristupanje Hrvatske EU biti katalizator za čitavu regiju.

Barroso: BiH dio europske obitelji

Predsjednik Europske komisije rekao je 8. travnja u Sarajevu da je donio jasnu poruku Bosni i Hercegovini, a to je da je "BiH član europske porodice koja treba imati europsku budućnost". "Mi želimo da se BiH kreće ka članstvu u EU, a ne da zaostajete za zemljama regije na tom putu", rekao je Barroso na konferenciji za novinare poslije susreta sa članovima Predsjedništva BiH.

Barroso je istaknuo da je BiH potreban duh kompromisa, zajednička vizija na putu ka EU. "Kada postoje jasna odlučnost i zajednička vizija, može se postići značajan napredak, što je pokazala i liberalizacija viznog režima", rekao je europski dužnosnik.

On je, također, istaknuo potrebu što skorijeg uspostavljanja vlasti na državnom nivou, poslije izbora koji su održani u listopadu 2010. godine.

Barroso je naglasio da je EU spremna pomoći BiH svojim ojačanim prisustvom ali i financijskom pomoći. Istaknuo je, međutim, da vlasti u BiH trebaju učiniti značajne pomake.

"Imam povjerenja u BiH i europsku budućnost zemlje", poručio je Barroso.

U delegaciji EU koja boravi u posjetu regiji su i zamjenik generalnog direktora Generalnog direktorata Europske komisije za proširenje Stefano Sanino i izvršni direktor za Europu i centralnu Aziju u novoosnovanoj europskoj diplomatskoj službi Miroslav Lajčak.

Barroso: Konkretni rezultati uvjet za pregovore o članstvu

Predsjednik Europske komisije Jose Manuel Barroso poručio je 8. travnja u Podgorici da Crna Gora mora pokazati konkretne rezultate u borbi protiv organiziranog kriminala i korupcije kako bi sa EU otvorila pregovore o članstvu.

"Nije dovoljno imati samo zakonodavne odluke, već konkretne i izvršne odluke da bismo vidjeli rezultate u tim područjima (korupcija i organizirani kriminal). Ovo je jedan od ključnih prioriteta i uvjet za otvaranje pregovora i visoko je na našoj agendi. Važno je da se Crna Gora ovim pitanjem bavi vrlo energično i to u ranoj fazi integracija", kazao je Barroso nakon razgovora s crnogorskim premijerom Igorom Lukšićem.

Predsjednik EK je pohvalio dosadašnje napore Crne Gore u zakonodavnoj i institucionalnoj oblasti, ocijenio da je vlada posvećena europskim integracijama, ali i ukazao da "ima još mnogo posla kojeg treba obaviti".

Barroso je ukazao da pored Akcijskog plana za ispunjavanje ključnih uvjeta Bruxellesa za otvaranje pregovora o članstvu, zemlji treba "jako vodstvo, naročito u vladavini prava, borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala i jačanju pravosuđa". "To je od ključne važnosti za poboljšanje investicijskog ambijenta i privlačenje stranih investitora", dodao je Barroso.

"Europska komisija će biti stroga, ali i pravična u ocjenjivanju vaših rezultata", kazao je Barroso.

Lukšić je rekao da europske integracije ostaju u fokusu vlade i kazao da se nada da će do kraja srpnja biti ispunjeni ključni uvjeti Bruxellesa koje će EK ocjenjivati u listopadu u svom redovnom izvješću o napretku.

Predsjednik EK razgovarao je i sa predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem i predsjednikom parlamenta Rankom Krivokapićem. 

Barozo poslije Podgorice odlazi u Skoplje, gdje završava prvi posjet zemalja regije u okviru drugog mandata na funkciji predsjednika Europske komisije.

Građani EU nedovoljno obaviješteni o temeljnim pravima

...........................................................................................................................................................................

4. travnja 2011. - Izvor: EurActiv / AFP

Prvi godišnji izvještaj Europske komisije o primjeni Povelje o osnovnim pravima EU pokazao je da su temeljna  prava relevantna u različtim oblastima europske politike - od zaštite podataka do imigracije i azila, da je interes javnosti za nju veliko, ali da se Povelja često pogrešno shvaća, kao i uloga EU u njenoj primjeni. Izvještaj koji je Europska komisija objavila 31. ožujka, prvi je sveobuhvatni pregled primjene temeljnih prava u EU nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, kojim je primjena Povelje o osnovnim pravima EU postala obavezujuća za članice Unije.

Izvještaj je pokazao da se Povelja često pogrešno shvaća, odnosno da se ne razumije njena svrha ni situacije u kojima se primjenjuje, kao ni uloga EU, navodi se u priopćenju Europske komisije.

Komisija je 2010. godine primila više od 4.000 pisama građana koji su se žalili da su prekršena njihova osnovna prava. Međutim, oko tri četvrtine žalbi se odnosilo na slučajeve koji ne potpadaju pod pravo EU. Nedavno istraživanje koje je objavio europski ombudsman je, također, pokazalo da 72% Europljana smatra da nije dovoljno obaviješteno o Povelji.

Europska komesarka pravde i temeljnih prava Viviane Reding  je na konferenciji za novinare prilikom predstavljanja izvješća rekla da se 36% primljenih pisama odnosilo na probleme u pravosuđu, odnosno da su se građani žalili da su oštećeni sudskim odlukama.

"Mnogi slučajevi se odnose na razvode i, budući da se po prvi put europski komesar bavi i tim pitanjem (temeljnim pravima), smatraju da imam čarobni štapić i da mogu riješiti nerješivo", rekla je Viviane Reding.

Ona je naglasila da se Povelja prvenstveno primjenjuje na institucije EU, budući da one pripremaju zakone, i na države članice kad provode europske zakone. Podsjetila je da su pravosudni sistemi povezani sa nacionalnim vlastima.

U izvješću se navodi da EU institucije uvijek moraju podrobno uzeti u obzir prava osigurana Poveljom dok su članice prema Povelji obvezne postupati u slučajevima u kojima primjenjuju politike i zakone EU.

Viviane Reding je rekla da Europska komisija nije "superpolicajac" kada je riječ o osnovnim pravima. "Međutim, kada se primjenjuju zakoni EU, neću tolerirati bilo kakvo kršenje temeljnih prava", rekla je ona.

Izvještaj je pripremljen da bi se građani bolje informirali o tome kada se mogu pozvati na Povelju i kome se trebaju obratiti kada smatraju da su institucije EU ili nacionalne vlasti prekršile njihova osnovna prava. Svrha izvještaja je i da se razjasne uloge članica EU i njihovih nacionalnih sistema za zaštitu prava s jedne strane, i Europske komisije s druge strane.

"Da bi se Povelja primijenila u praksi, ljudi moraju znati svoja prava i kako da ih primjenjuju kako bi se pravda sprovela", rekla je potpredsjednica Europske komisije i komesarka pravde.

Temeljna prava dio različitih politika EU

Izvještaj je pokazao da je Povelja relevantna u različitim politikama za koje je EU odgovorna.

Tako je u pogledu upotrebe detektora metala na aerodromima Komisija ukazala da je potrebno poštovati osnovna prava kao što su dostojanstvo, privatnost, obiteljski život i zaštita podataka.

U vezi s kontrolom granice, Komisija je predložila nove propise kako bi nadzor na moru bio efikasniji a da se pritom poštuju temeljna prava imigranata koji pokušavaju morem doći do teritorije EU.

Komisija je predložila i amandmane na propise kojim je reguliran rad Frontexa, agencije EU za kontrolu vanjske granice. Europska komisija traži da pripadnici graničnih službi prođu obuku o osnovnim pravima i da se nacionalnim vlastima prijavljuje svaki incident, uključujući i one u vezi s osnovnim pravima.

U izvještaju se ističe da je Europski sud imao važnu ulogu u primeni Povelje.

Sud je 9. studenoga 2010. poništio dio europskih propisa koji su propisivali objavljivanje imena osoba koje primaju sredstva iz europskih fondova za poljoprivredu. Sud je 1. ožujka 2011. godine presudio da razlike u premijama osiguranja za žene i muškarce predstavljaju spolnu diskriminaciju i da nisu u skladu s Poveljom o temeljnim pravima. Članice EU ne smiju odstupiti od ovog važnog principa u nacionalnim zakonima, ističe se u izvještaju.

Europska komisija je 2010. poduzela mjere kako bi osigurala pravo svih građana EU na slobodu kretanja i nastanjivanja u drugim članicama EU i pravo građana da ne budu diskriminirani.

Da bi osnažila njihova prava, Komisija je poduzela korake poslije protjerivanja građana EU romske nacionalnosti iz Francuske. Komisija je pažljivo provjerila jesu li poduzete akcije bile u suglasnosti s propisima EU, navodi se u izvještaju.

Dodaje se da, nakon koraka koje je poduzela Europska komisija, Francuska i druge članice sada mijenjaju svoje propise kako bi ih u potpunosti uskladile sa propisima EU o slobodi kretanja.

Viviane Reding je prošle godine oštro kritizirala Francusku zbog kršenja prava Roma, odnosno protjerivanja rumunjskih Roma.

Cenzura na Pučkom učilištu u Križevcima: EU nas plaća, protiv njih se ne smije govoriti!

...........................................................................................................................................................................

31. ožujka 2011. - Izvor: index.hr - Piše: B. Zekić

RAVNATELJICA Pučkog učilišta u Križevcima Melita Habdija zabranila je sinoć održavanje tribine pod nazivom "Ne u EU", kazavši da neće dopustiti da se protiv institucija Unije govori u gradu i ustanovi koji koriste predpristupne fondove EU.

Zgrozio je plakat "Ne u EU"

Tribinu je organizirala udruga "Volim Hrvatsku" i ravnateljica je odobrila korištenje dvorane, dok nije vidjela plakat s jasno istaknutim natpisom "Ne u EU".  Habdija i dalje ne vidi ništa sporno u cenzuriranju udruge koja ne dijeli njeno oduševljenjem Unijom. 

"Jednostavno nisam željela da se ime moje ustanove nađe ispod takvog naziva tribine! Uopće to nisu stavili u dopis za najam dvorane, i zbog toga sam im uredno odobrila nastup. Kad sam vidjela plakat, stornirala sam termin", pojasnila je ravnateljica Učilišta.

Pučko otvoreno učilište = moja ustanova

Ono što Habdija naziva "moja ustanova", zapravo je Pučko otvoreno učilište, javna ustanova koja bi po definiciji trebala biti otvorena za dijalog o različitim društvenim pitanjima. Osnivač ustanove je Grad Križevci, financira se iz poreza građana, a među kojima sigurno ima i onih koji bi diskutirali o raznim, pa i onim lošim, aspektima pristupanja Uniji. 

Prenosimo i dopis kojega je Grad Križevci, odnosno njegovo Pučko učilište, poslalo kao povod za zabranu. 

"Kao korisnici sredstava predpristupnih fondova EU, ne možemo i ne želimo dozvoliti da se ime naše ustanove i grada nađe u istom kontekstu sa propagandnom djelatnošću protiv institucija EU", stoji u dopisu kojeg je potpisala Habdija.

"Cenzure je dosad bilo u rafiniranoj varijanti, ali ovo je skandalozno"

Predsjednik udruge "Volim Hrvatsku" Roko Šikić tvrdi da se radi o neviđenoj cenzuri, pogotovo zbog toga što je ravnateljici napomenuo da neće voditi političku ni stranačku tribinu, nego javnu raspravu o alternativama ulaska u Uniju. 

"Cenzura udruga koje se protive EU već postoje u rafiniranoj varijanti, ali nikad dosad nismo naišli na ovako grubo kršenje slobode javne riječi. Ravnateljica mi je čak rekla da joj je uputa došla "odozgo". To je skandalozno", izjavio je Šikić.

Ne želi javnu polemiku

Habdiju smo na kraju upitali znači li otkaz tribine definitivnu odbijenicu i za neku drugu prigodu u kojoj bi se netko usudio dirnuti u dogmu o Uniji kao jedinom rješenju za Hrvatsku. 

"Stvarno više nemam komentara, ne bih širila polemiku, niti ću o tome raspravljati preko medija. Učinit ću to s ovom udrugom", poručila je Indexu najveća hrvatska obožavateljica Europske unije, svih njenih institucija i predpristupnih fondova.

"To je bila nespretnost i nesporazum"

Nakon što je postalo izvjesno da će ova priča dospjeti u javnost, Šikića je kontaktirao križevački pročelnik za društvene djelatnosti Mladen Tenodi. Iako je prije zabrane vidio dopis o otkazivanju tribine, poručio je da se radi o propustu ravnateljice i nesporazumu. Tenodi je poručio da će biti prilike da se tribina jednom ipak održi. 

Interview prof. dr. Ante Čović: S ulaskom Hrvatske u EU imat ćemo direktivnu kulturu iz Bruxellesa

...........................................................................................................................................................................

22. ožujka 2011. - Preneseno s portala HRsvijet.net

Neoliberalizam manipulira i ljudskom prirodom jer podilazi najnižim porivima i s pomoću njih razara socijalne i civilizacijske strukture / Tranzicija je stanje kolektivne hipnoze / Izborni zakon je korijen svih hrvatskih političkih nevolja / Hrvatska je isporučena na doživotno upravljanje družbi od pet-šest stranačkih oligarha / Abortirani oblik demokracije nije bio u stanju od 1995. do danas razgraditi reziduum partijske države naslijeđen iz komunizma / Zakonodavna vlast već godinama donosi zakone prema direktivama Europske Unije, a ne prema potrebama hrvatskih građana / S ulaskom Hrvatske u EU imat ćemo direktivnu kulturu koja će dolaziti iz mističnog centra moći u Bruxellesu i koja će uništiti kritičnost i kreativnost u javnom životu…/ Mi smo danas u Hrvatskoj, ali i globalno, u akutnoj fazi raspadanja čovjeka i zajednice - tvrdi profesor Ante Čović.

                                                      Prof. dr. Ante Čović 

Profesore Čoviću, što je etika?

Najkraće kazano, etika je drevna filozofska disciplina koja ima primarnu zadaću objasniti moralni fenomen s urođenom poteškoćom što se veoma često brka sa svojim predmetom, tj. s moralom samim.

Zašto se brka?

Zato što se ispušta iz vida da etika ne izrađuje moralne standarde kao što ni fizika ne stvara fizikalne zakone nego ih tek utvrđuje. Iz te primarne zadaće etike proizlazi njena socijalnopraktična uloga u sklopu koje se kritički preispituju prevladavajuće forme ponašanja i stanje moralne svijesti u određenoj zajednici i određenom vremenu.

Zašto je vrijeme u kojem živimo sve manje etično?

Rekao bih upravo obrnuto, vrijeme u kojem živimo sve je više etično, a sve manje moralno. Naime, etika stoji u odnosu obrnutog razmjera prema svom predmetu, koji se može izraziti pravilom: što je manje morala u nekom društvu, to je više etike. Pritom ne mislim samo na filozofsko-etičku refleksiju nego i na nestručne etičke rasprave i kolokvijalna etička zapomaganja. Otprilike kao u ekonomiji: što je dublja ekonomska kriza, to je više ekonomije. Utoliko povećani interes za etiku i proširenost etičkih razmišljanja upućuje na produbljenost moralne krize kako u užem okviru hrvatskog društva tako i šire.

Pa tko je proizvođač moralne krize?

Izrazom proizvođač pitanju ste dali pravi smjer. Upravo u tom pravcu treba tražiti korijene moralne krize. U prvom redu moralna kriza nikada nije izolirana kriza koja bi se mogla izolirano rješavati. Moralno djelovanje nikad nije samo moralno djelovanje nego tek vrijednosni aspekt djelovanja koje uvijek ima neki drugi sadržaj. Ključna je riječ proizvodnja i to kao univerzalna kategorija.

Otkud je proizvodnja postala univerzalna kategorija i toliko važna?

Otud što čovjek uspostavlja sama sebe i sve oblike i razine kolektivne egzistencije upravo proizvodnjom, koja se uvijek odvija prema nekoj ideji ili projektu. Zato propadanje čovjeka, društva i uopće svih oblika zajedništva počinje od propadanja ideje i urušavanja horizonta u kojem su moguće projekcije smisla. Mi smo danas u Hrvatskoj, ali i globalno, u akutnoj fazi raspadanja čovjeka i zajednice.

Zašto?

Zato što se sustavno razara autonomni smisao ljudskog postojanja. Našim individualnim i kolektivnim egzistencijama izvana se agresivno nameću tuđi interesi i svrhe. Moralna kriza nije uzrok takva općeg stanja nego tek njen vrijednosni aspekt i popratna pojava. Moralnu krizu, dakle, proizvodi porobljeni pojedinac i otuđeno društvo koji se nisu u stanju autonomno odrediti i samoproizvesti vlastitu egzistenciju.

Zašto baš sve svodite na proizvodnju?

Proizvodnja nedvojbeno pripada ekonomskom rječniku, ali nije to isključivo pa čak ni prvenstveno ekonomska kategorija. Ne smije se davati prednost ekonomskoj proizvodnji pred drugim vidovima proizvodnje, kao što je to činio dijalektički materijalizam u svojoj shemi baze i nadgradnje, jer je to teorijski neodrživo i praktično pogubno. Zašto bi bilo važnije proizvesti vijak nego sonet? Procesi marginaliziranja proizvodnje kao izvorne kategorije ljudskog postojanja podjednako su vidljivi i na ekonomskom planu. Proizvodnja bi u ekonomiji trebala biti ishodišna kategorija, a pitanje je ima li za nju u suvremenoj ekonomiji uopće mjesta.

Zašto ne bi bilo?

Zbog toga što su na prvo mjesto stupile kategorije financija, trgovine i marketinga. Naravno da se proizvodnja podrazumijeva, ali je ona prevlašću bankarskih, trgovinskih i marketinških institucija i nametanjem njihovih, redovito nemoralnih svrha izgubila svoj izvorni smisao i postala nevažnom.

Je li obezvrjeđivanje proizvodnje hrvatska ili globalna pojava?

I jedno i drugo. Samo što je ta pojava, uostalom kao i mnoge druge, u hrvatskom aranžmanu dovedena do karikaturalnih razmjera.

Što to konkretno znači?

To konkretno znači da je u hrvatskom slučaju obezvrjeđivanje proizvodnje preraslo u plansko uništavanje. A sve je počelo nakaradnom političkom idejom privatizacije koja je imala prikriveni cilj proizvodnju pretvoriti u nekretninu, dakle u čisti oblik financijsko-trgovačke transakcije. Bio je to prijelaz iz proizvodnog društva - koje asocira na zaprljano radništvo, prašinu i buku strojeva - u poslovnu idilu bijelih ovratnika iz jeftinih američkih filmova. Nadasve je zanimljiv doprinos jezične politike učvršćivanju neproizvodnog mentaliteta u hrvatskom društvu. Najednom je iz uporabe bestraga nestala riječ privreda kao tobože nedovoljno hrvatska, a uvedena je riječ gospodarstvo, koja se čak i rimuje s riječju hrvatstvo. No pravi razlog te jezične transakcije leži negdje drugdje – u semantičkoj razlici privređivanja i gospodarenja. Dok privređivanje upućuje na proizvodnju, gospodarenje upućuje na mešetarenje. Zato mislim da bi ekonomski oporavak u Hrvatskoj trebao početi s leksičkom terapijom…

Vi se šalite?

Ne, samo govorim o našoj stvarnosti pa Vam to tako izgleda. Gospodarstvo shvaćeno kao mešetarstvo nije, naime, samo izraz devijacije u društvenom mentalitetu nego i opis naše ekonomske stvarnosti. Zato smatram da bi među hrvatskim političarima i tzv. gospodarstvenicima trebalo formirati leksičke terapijske zajednice u kojima bi se postupno odvikavali od riječi gospodarstvo i privikavali na etimologijsku poruku riječi privreda.

Ne slijedi li naše gospodarstvo globalno gospodarstvo?

Naročito u lošim trendovima. Na globalnom planu odvija se, dalekosežno gledano, pogibeljanproces u kojem se materijalna proizvodnja u potpunosti odvaja od svog socijalnog i kulturnog konteksta. Naime, u svakom šarafu koji proizvede njemačka industrija ugrađen je djelić Goetheova Fausta i Kantove Kritike praktičkog uma. Kao što je Sumamed osim kemijskih sastojaka svijetom pronosio i nematerijalne primjese hrvatske pameti, kulture i ukupne društvene strukture u kojoj je nastao. Tih duhovnih primjesa više nema i ne mogu se pojaviti u generičkim lijekovima koje proizvodi Pliva-Barr. Ali to donosi veći profit. Proizvodi imaju svoju socijalnu, kulturnu i duhovnu dimenziju i ne smiju se mjeriti samo profitom koji nekome mogu donijeti. Kada se, primjerice, proizvodnja njemačkog šarafa radi tzv. maksimalizacije profita premjesti u favele Latinske Amerike ili istočnjačke proizvodne konclogore, onda će taj šaraf na police hrvatskih šoping-centara doći kao proizvod u koji je ugrađeno toliko prevare, nemorala i ljudske patnje da bi ga prije uporabe trebalo nositi na egzorcistički tretman. Da i ne otvaramo delikatnu temu proizvodnje hrane. Pretvaranje proizvodnog procesa u robu na neslobodnom svjetskom tržištu, koje determiniraju moćne bankarske i trgovinske asocijacije, dugoročno će dovesti do urušavanja socijalnih i kulturnih okvira koji su izgrađivani stoljećima i koji su omogućavali ne samo smislenu egzistenciju proizvođača nego u konačnici i specifičnu kvalitetu samog proizvoda. Globalna ekonomska kretanja povezali ste s nemoralom.

Znači li to da nam može pomoći etika ili je to možda bioetika o kojoj se danas sve više govori?

Globalne opasnosti koje su zaprijetile čovječanstvu dovele su i do radikalne preobrazbe duhovnog područja etike, do razvijanja novih tipova etike i zamašnih etičkih projekata. Bioetika je nedvojbeno najvažnija etička inovacija, koja se povezuje s imenom američkog biokemičara Van Rensselaer Pottera i dvije njegove utjecajne knjige: Bioetika: most prema budućnosti (1971) i Globalna bioetika: zasnivanje na Leopoldovu nasljeđu (1988). Kao upečatljivi znak vremena bioetika je obilježila nastupanje nove epohe u povijesti svijeta. Uz bioetiku razvijani su i drugi veliki etički projekti od globalne važnosti, među kojima posebnu pozornost treba obratiti na projekt svjetski ethos Hansa Künga te na projekt integrativna gospodarska etika Petera Ulricha. Etički preporod čovječanstva, koji je počeo nastankom bioetike, kulminirao je u samo završnici prošlog stoljeća, kada su objavljeni rezultati tih projekata: u Njemačkoj izlazi kapitalno djelo Hansa Künga Svjetski ethos za svjetsku politiku i svjetsko gospodarstvo (1997) gotovo istodobno kada u Švicarskoj Peter Ulrich objavljuje kompendij svog projekta pod istoimenim naslovom Integrativna gospodarska etika (1997). Nije li to bio poticaj da se negdje u to vrijeme na otoku Cresu organizira bioetički skup

Izazovi bioetike?

Taj skup, koji je održan 1998. godine u sklopu manifestacije "Dani Frane Petrića", svakako ulazi u svjetske tokove stvaranja nove etičke kulture. Na njemu su položeni temeljci za inovativni koncept integrativne bioetike, koji će se u idućem desetljeću razvijati i institucionalizirati u sklopu široko razgranata međunarodnog projekta. Može se općenito reći da se u posljednjih nekoliko desetljeća odvijao najznatniji metodološki obrat i razvojni pomak u povijesti etičkog mišljenja. Ali može se, isto tako, zaključiti kako se taj etički procvat zbio u izravnoj svezi i interakciji s najdubljom orijentacijskom krizom u povijesti čovječanstva.

Što je ili tko je proizveo tu orijentacijsku krizu?

Na prvom mjestu to je neviđeni znanstveno-tehnički napredak, koji je s najnovijim dostignućima doveo u opasnost opstanak čovjeka i života na Planetu. Drugi je čimbenik neoliberalni totalitarizam, koji nastupa s neskrivenim imperijalnim pretenzijama globalnog niveliranja razlika i konačnog zatiranja svih institucija javnog i općeg dobra. Tako se suvremeni svijet pretvorio u poprište manihejske borbe između Profita i Smisla.

Nije li blasfemično povezati neoliberalizam s totalitarizmom?

Totalitarizam je po definiciji političko-patološki sustav koji nastoji ovladati čovjekom u cijelosti, njegovom individualnom, socijalnom i duhovnom egzistencijom. Prema sredstvima kojima se to postiže možemo razlikovati represivni i manipulacijski totalitarizam. Ostalo zaključite sami.

Mislite da je i neoliberalizam takav?

Bez daljega. On manipulira čak i s ljudskom prirodom jer podilazi najnižim porivima i pomoću njih razara socijalne i civilizacijske strukture. No vratimo se u tranzicijskoj Hrvatskoj. Svi ili većina osjećamo da ne valja tzv. tranzicijski život koji živimo.

Zašto tako osjećamo?

Takvi osjećaji vjerno izražavaju stanje u kojem se nalazimo, ali oni ne mogu nadomjestiti kritičke analize i objašnjenja, koja su nažalost izostala. Ideologem tranzicija i uveden je zato da objekti tranzicijskih procesa ne bi mogli dokučiti smjer kretanja i objasniti što se s njima zapravo zbiva. Drugim riječima, tranzicija je stanje kolektivne hipnoze u koje smo dovedeni kako bismo podlegli hipnotičkoj sugestiji da se krećemo u dobrom smjeru i prema ciljevima za koji se isplati žrtvovati.

Hoćete reći da tako nije bilo u stvarnosti?

U stvarnosti mi smo se samo kovitlali u sve zamršenijoj spirali društvenog, političkog i idejnog kaosa. Svi su izgledi da je već nastupio stadij iznemoglosti, kada se više nismo u stanju učinkovito zaštititi, premda smo u punoj socijalnoj širini postali svjesni razmjera velike povijesne prevare koja se odvijala pod kodnim imenom tranzicija. Tranzicija je trebala dovesti do demokracije društva, slobode, suvereniteta, a svega toga nedostaje.

Zašto nedostaje?

Tranzicijski je saldo porazan. Ništa od navedenog nemamo. Ni pravu demokraciju, ni pravu slobodu, ni suverenu državu. Tome treba dodati – ni slobodno tržište. Imamo doduše traljavo izvedene surogate. Paradoksalno je primjerice da je tržište u Hrvatskoj bilo slobodnije u završnoj etapi samoupravnog socijalizma nego danas.

Zar je to moguće?

Čini se da jest. Sloboda tržišta mjeri se, naime, nezavisnošću privrednih kretanja i tržišnih odnosa od centara političke moći. A danas je u Hrvatskoj uspješno poduzetništvo postalo sinonimom za spetljanost s politikom. Privrednici koji se, unatoč fiskalnom i parafiskalnom zulumu, a nerijetko i političarskom reketu, uspijevaju održati bez oslonca na politiku zaslužuju najviša priznanja. Takvi bi vjerojatno opstali i na Sjevernom polu. Dakle umjesto tržišne ekonomije dobili smo, da upotrijebim jedan dojmljivi njemački izraz, rođačko gospodarstvo (Vetternwirtschaft) u kojem je dio rođaka obavezno raspoređen na političkim funkcijama. Ipak ne možete poreći demokratske institucije i višestranačje, slobodne izbore i sl.

Zar to nije prava demokracija?

Ne bih želio reći da višestranačje i održavanje takozvanih slobodnih izbora nisu važna demokratska postignuća...

Zašto "takozvanih"… ?

Zato što se izbori u kojima je izborna procedura slobodna, ali izborni sadržaj proizvoljan, ne mogu označiti kao stvarno slobodni izbori. Izborni sadržaj, a ne tek izborna procedura, određuje dimenzije ukupnog prostora političke slobode u nekoj državi. Mi u Hrvatskoj na takozvanim slobodnim izborima stalno iznova biramo između lažnih alternativa u nevažnim političkim pitanjima, a da pritom uopće ne biramo osobe koje bi nas zastupale. To je neka vrsta obredne demokracije. Kao što dobri vjernici nedjeljom redovito idu na misu, tako i vjernici hrvatske demokracije jednom u četiri godine skrušeno iziđu na izbore kako bi - ostanimo pri sakralnoj retorici - do idućih izbora nastavili psovati izabranu vlast.

Zar to nije regulirano Izbornim zakonom?

Problem i jest Izborni zakon. On je korijen svih hrvatskih političkih nevolja, uzrok svih uzroka. Upravo je nevjerojatno kako rijetko političke analize naših političkih i društvenih nedaća dopiru do njihova krajnjeg uzroka. A čak se i razina ljubaznosti državnih činovnika može dovesti u uzročno-posljedičnu vezu s rješenjima iz izbornog zakonodavstva. U državi gdje je izbornim zakonom uspostavljen odnos odgovornosti zastupnika prema biraču zacijelo se može očekivati veće uvažavanje građanina za šalterom nego u nas.

U nas tako nije?

U nas se izbornim zakonodavstvom uporno ne želi uspostaviti bilo kakva osim obredne povezanosti birača i biranog zastupnika. Niti hrvatski građanin može znati za koga je glasovao niti saborski zastupnik može znati tko ga je izabrao. Jedino što izvjesno zna jest činjenica da ga je stranački šef stavio na izbornu listu, da svoj izbor ima njemu zahvaliti i da samo njemu treba biti odgovoran. Time je Hrvatska isporučena na milost i nemilost i na doživotno upravljanje družbi stranačkih oligarha, koji nemaju ni najmanjeg motiva da na izborne liste umjesto poslušnih figura stavljaju sposobne i samostalne osobe. Kad te njihove poslušne figure jednom dođu do svog komadića vlasti, one će po istom načelu na niže rangirane pozicije postavljati još poslušnije figure. Taj se niz političkih babuški nastavlja sve do najsitnije figure za šalterom, koja opet nema nijednog razloga da prema građaninu iskaže ljubaznost i poštovanje. Naprotiv.

Zašto se takvi izborni zakoni ne promijene i ne poboljšaju?

Oni bi se mogli promijeniti samo voljom političkih oligarha, a oni to ne žele. Zašto bi, uostalom, oni žrtvovali svoju nedodirljivost i gotovo nadnaravnu poziciju i vratili vlast narodu? Mi imamo demokraciju koja je samo za jednokratnu uporabu.

A država? Kakva je povezanost demokracije i države?

Izgleda da je i država stvarana samo za jednokratnu uporabu i to s veoma kratkim rokom trajanja od dvadesetak godina. Naime, između jednokratnosti hrvatske demokracije i kratkoročnosti hrvatske države postoji uzročno-posljedična povezanost. Ideja da najprije treba izgraditi i obraniti državu, a tek onda izgrađivati i učvršćivati demokratske institucije imala je tragične i nepopravljive posljedice kako za državu tako i za demokraciju. I jedna i druga strana tog nedosegnutog spoja ostale su u trajnom rohbau-stadiju. Ali ne samo to. Čim je za državu prošla opasnost od vanjskog neprijatelja, ukupni se državni aparat s policijskim i vojnim sredstvima, izuzev artiljerije, usmjerio protiv unutrašnjeg neprijatelja u liku slabašnog organizma demokratske infrastrukture.

Na što mislite?

Prisjetimo se kako su se ne samo policijske nego i vojne obavještajne službe intenzivno bavile opozicijskim strankama i njihovim čelnicima. Prisjetimo se opozicijske situacije u Zagrebu. Prisjetimo se nacionalne sramote da se oduševljenje zbog konačnog oslobođenja zemlje iskazivalo javnim ritualima prelaženja iz opozicijskih stranaka u vladajuću stranku. Taj abortirani oblik demokracije nije bio u stanju od 1995. do danas razgraditi reziduum partijske države naslijeđen iz komunističkih vremena. 

Gdje sve vidite parastrukturu? Možete li je preciznije odrediti?

Parastruktura je skraćeni naziv za paralelnu strukturu državne moći. Formira se kao neformalni centar moći iza kulisa i unutar mreže službenih državnih tijela i institucija. Poput karcinoma može se ugnijezditi u bilo kojoj točki državnog organizma iz koje onda kapilarno crpi političku moć i koncentrira materijalna sredstva. 

Je li parastruktura isto što i mafija?

Nije. Mafija se razvija u društvu i korumpira tek dijelove državnog aparata, dok parastruktura treba državu jer se razvija isključivo u državnom tkivu, odakle korumpira dijelove društva. Zapravo proces izgrađivanja parastrukture isto je što i proces razgrađivanja države kojim se ona podvaja na javnu i zakulisnu državu. Taj je fenomen stručno nazvan pašalićizam prema prezimenu osobe koja je dala pionirski i neprocjenjiv doprinos u razgradnji i podvajanju hrvatske države i to kada je bilo najteže, u trenucima njezina stvaranja.

Može li podvojena država uopće funkcionirati?

Podvojena država zapravo je bolesna država, a bolesna je država slaba ne samo prema unutranego i prema vani. Ona štoviše cijelo društvo čini bolesnim, jer generira društveni kaos i to ne kao uzgrednu pojavu nego kao namjerni učinak graditeljâ parastrukture. Društveni je kaos naime onaj nužni medij bez kojeg parastrukturna tvorba ne bi iz državnog organizma mogla isisavati hranjive sastojke političke i financijske moći.

Ako je parastruktura bolest hrvatske države, onda valjda postoji lijek?

Pa lijek je već propisan. Treba uspostaviti relaciju odgovornosti između zastupnika i građanina koji ga bira. Iz tog ishodišnog punkta linija odgovornosti prema građanima grana se i prožima cijeli državni organizam. I djeluje veoma ljekovito. Drugim riječima, građanima treba omogućiti da u izbornim okruzima biraju između konkretnih osoba, a ne, kao što je sada slučaj, da se moraju opredjeljivati unutar zadanog vrtuljka stranačkih čelnika. U tehničkom je pogledu takav izborni sustav jednostavno napraviti, ali je, iz razloga koji smo već naveli, gotovo nemoguće pokrenuti vladajuću političku volju da se odluči na taj samoubilački korak.

Zašto samoubilački?

Zato što bi time pripadnici naše političke kaste izgubili monopolističku poziciju vlasti. Ako ih na taj korak nije uspio potaknuti čak ni općenacionalni šok, koji je nastao nakon otkrića versajske raskoši "Sanaderove paralelne države", kako je najnovija verzija parastrukture doslovce nazivana u medijima, onda doista imamo razloga za politički očaj. Teško je povjerovati da nisu uspjeli dokučiti uzročno-posljedičnu vezu između Izbornog zakona i Sanaderove palače paralelne moći, u kojoj su nove i novije tajne odaje otkrivane mjesecima, čime je znatno produženo raspoloživo vrijeme za izvlačenje ispravnog zaključka.

S obzirom na sve, zar mislite da bi se svi naši problemi mogli riješiti promjenom nekoliko paragrafa Izbornog zakona?

Naravno da spomenuta promjena Izbornog zakona ne bi riješila sve naše probleme, ali ona stoji na početku rješavanja svih naših problema u društveno-političkoj domeni. Izborni bi zakon na prvom mjestu trebao omogućiti izravno biranje zastupnika s imenom i prezimenom, dakle bez mutnih stranačkih posredovanja. Ali nije to sve. Naše je izborno zakonodavstvo rađeno, dorađivano i prerađivano uvijek prema mjeri unaprijed zadanog izbornog rezultata, a trebalo ga je usmjeravati prema jedino ispravnom cilju da oblikuje i izrazi opću volju građana. Samo u takvu izbornom sustavu moguće je uspostaviti legitimnu vlast. 

Imamo li na koncu uopće suverenu državu?

Ako je u demokratskoj državi jedini suveren narod, onda država s nelegitimnom vlašću ne može u bitnome smislu biti suverena. No ako ostavimo po strani pitanje legitimnosti državnih tijela i postavimo pitanje u blažem obliku je li hrvatska država samostalna, dolazimo do poraznih činjenica.

A to znači?

Država više nema ingerencija nad vitalnim područjima društvenog života kao što su bankarstvo, energetika i telekomunikacije. O tome u svom interesu brinu stranci. Čak je i vojna samostalnost žrtvovana u proceduralnom postupku obične saborske većine. I konačno, zakonodavna vlast već godinama donosi zakone prema direktivama iz Europske unije, a ne prema potrebama hrvatskih građana. Svi ti naručeni zakoni imaju odredbe za koje se navodi da će stupiti na snagu "kad Hrvatska uđe u EU". Uostalom, mislim da je veznik kad u tom kontekstu protuustavan. Zašto barem nije napisano ako?

Vjerujete li u EU?

Ne vjerujem. Ali pitanje Vam je zanimljivo. Ono razotkriva pravu istinu da se kod nas odnos prema EU tretira upravo kao vjersko pitanje. Ulazak u EU dobio je tako konotacije ulaska u raj. Zato se oni koji ne žele ući u raj percipiraju kao prokletnici koji su se svjesno opredijelili za zlo. Sam dan ulaska divinizira se kao sretni trenutak u kojem prestaju sve naše ovozemaljske patnje i počinje blažen život među zvjezdicama. Zato već godinama svatko tko ima što reći o tom svetom Danu ima zajamčenu poziciju prve vijesti u Dnevniku HTV-a. Koliko li je samo Dnevnika započelo viješću kako je tamo neki EU-činovnik bilo kakva ranga "izjavio da bi Hrvatska najvjerojatnije mogla ući u EU najranije tada i tada, a najkasnije tada i tada". A je li to "tada i tada" nešto ranije ili nešto kasnije negoli je bilo kazano u istoj emisiji prošlog tjedna, uvijek se lako moglo prepoznati već prema nebeski ozarenu ili pak smrtno zabrinutu licu spikerice.

Ako sam Vas dobro shvatio, Vi mislite da Hrvatska ne bi trebala ući u EU zbog proceduralnih razloga?

Kao prvo treba naglasiti da se pitanje ulaska Hrvatske u EU sastoji od dva sasvim odvojena i veoma važna pitanja. To su: način ulaska i razlozi ulaska. U Hrvatskoj uopće nama relevantne javne rasprave o tim pitanjima. Umjesto toga uporno se u javnosti nameće demagoško pitanje kada? To lažno pitanje pojelo je sva druga pitanja.

Što je sporno u načinu ulaska?

Sporan je način donošenja odluke o ulasku ili bolje reći način na koji je ta odluka već donesena.

Sigurni ste da je to već odlučeno?

Političku odluku o ulasku Hrvatske u EU već odavno je donijela hrvatska politička kasta. Analizirajte govor naših političara svih fela i vidjet ćete da je ulazak u EU za njih nešto što se podrazumijeva, a ne nešto o čemu bi hrvatski građani tek trebali donijeti odluku. U tome i leži tajna famoznog vremenskog veznika kada. Ustavnu pak odluku o priključivanju Hrvatske EU faktično su donijela 133 zastupnika na sjednici Sabora 16. lipnja 2010., kada je četvrti put izmijenjen Ustav RH , čime je – kako su izvijestili mediji – "omogućen završetak pristupnih pregovora i ulazak Republike Hrvatske u EU". Sabor naime tada nije donosio ustavnu formulaciju prema kojoj bi se jednom u budućnosti moglo odlučivati o ulasku Hrvatske u neku neimenovanu asocijaciju, nego je u zakonskoj formi prejudicirao konkretnu odluku o ulasku Hrvatske u sasvim određenu asocijaciju. Saborski zastupnici i tijela s ponosom su isticali motivaciju da tom promjenom Ustava žele omogućiti siguran ulazak u EU i doskočiti mogućoj sabotaži od strane nepouzdanog naroda. U tome se sastojala čak i pravna argumentacija. Procijenili su da se taj cilj može postići većinom glasova onih birača koji iziđu na referendum. Da im se kojim slučajem učinilo kako je to previsok ili neizvjestan prag oni bi ga, s obzirom na motivaciju i izloženu argumentaciju, očigledno smanjivali sve dok ne bi iščezla i najmanja sumnja u željeni ishod referenduma. Drugim riječima, 133 slučajna saborska zastupnika de facto su već donijela konkretnu odluku o ulasku Hrvatske u EU.

Vi mislite da je to protuustavno?

Zakonodavac ne smije u prikrivenoj formi zakona donositi konkretne odluke koje su u ingerenciji svih građana, nego treba donositi zakone kao formalna pravila u punoj sadržajnoj neutralnosti prema budućoj odluci građana. Zato se zakoni i donose unaprijed i nemaju retroaktivno djelovanje.

Je li to moguće ispraviti omogućavanjem narodu da sam donese odluku o svojoj budućnosti?

Moguće je i to veoma jednostavno. Referendum o ulasku u EU treba raspisati prema odredbama Ustava koje su bile na snazi kada su otpočeli pregovori o priključivanju Hrvatske EU i kada su na toj liniji bile donošene razne preliminarne odluke državnih tijela. Treba naprosto primijeniti pravno načelo da jedan pravni postupak treba dovršiti prema ustavnim i zakonskim odredbama koje su vrijedile kada je on započeo.

Može li se to realno očekivati?

Teško je reći. Kao što je teško predvidjeti neće li kombinacija bunta i rezignacije izvaranog građanstva u danom momentu ipak omesti fiškalski scenarij donošenja sudbonosne odluke umjesto naroda.

Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana ne podupire ulazak u EU?

To je točno. No, uz tu činjenicu, koja je potvrđena višekratnim istraživanjima, nameću se dva načelna pitanja. Prvo, ako je narod o tom sudbinskom pitanju duboko podijeljen, kako to da su saborski zastupnici gotovo unisoni i zaokupljeni isključivo pitanjem kada. To je matematički dokaz njihove nelegitimnosti, odnosno potvrda da oni uopće nisu u korelaciji s narodom i da ga ne mogu predstavljati. Drugo je pitanje smije li Vlada RH u sklopu tzv. Komunikacijske strategije za ulazak u EU trošiti sredstva ukupnog broja hrvatskih poreznih obveznika na ispiranje mozga euroskeptične polovice tih istih obveznika i na njihovo marketinško privođenje pameti? Unatoč tome pretpostavljam da imate i sadržajne razloge za ili protiv ulaska u EU.

Možete li ih navesti?

Naravno da postoje određeni razlozi koji idu u prilog mogućem ulasku Hrvatske u EU kao što postoje i brojni razlozi koji govore protiv tog eksperimenta. Međutim ključni razlog koji govori protiv ulaska naprosto je nadređenoga, odnosno najvišeg ranga, tako da se ne može niti odmjeravati u usporedbi s posebnim proturazlozima. Riječ je o povijesnom razlogu.

Spominjući taj razlog ne vraćate li nas u prošlost?

Pojam povijesti u ovom kontekstu ne znači historiografiju i samo se dijelom odnosi na prošlost. To je filozofski pojam koji se određuje u razlici prema historiji kao činjeničnom nizu prošlih događaja. Povijest ima svoje uporište u projekciji budućnosti odnosno u kategoriji smisla koja objedinjuje prošlo i buduće.

Kako to primjenjujete na konkretnu dilemu o ulasku Hrvatske u EU?

Dakle, priključivanje Hrvatske EU na planirani način, u postojećim okolnostima i pod već definiranim pristupnim uvjetima može značiti samo jedno – kraj hrvatske povijesti. Drugim riječima, to bi značilo uništavanje smisla ukupne hrvatske prošlosti uključujući i Domovinski rat sa svim žrtvama koje je prouzročio.

Je li država važna za hrvatsku povijest?

Država je institucionalizirani smisao hrvatske povijesti. Ali ne bilo kakva država. Samo suverena i samostalna. Svjestan sam otrcanosti te fraze pa odmah moram precizirati da pod tim mislim isključivo instituciju opće volje naroda koja služi općem dobru i samostalno određuje svoju sudbinu. Dakle, pod tim mislim upravo ono čega u postojećoj hrvatskoj državi uglavnom nema, ali još uvijek postoji mogućnost da se stvori. Ulaskom u EU na opisani način ta će mogućnost zauvijek propasti, pa utoliko planirani ulazak u EU izjednačavam s krajem hrvatske povijesti.

Zašto mislite da bi mogućnosti popravljanja hrvatske države nepovratno propale?

Ideja da bismo suverenu i samostalnu državu mogli napraviti po direktivama koje dolaze izvana u sebi je kontradiktorna. Već smo prema takvim direktivama uspjeli urediti, što će reći predati strancima na upravljanje, bankarski sustav, telekomunikacije, energetiku, najvrednije proizvodne sustave, a sada su na redu vode, sveučilište, znanost itd. Poanta i jest u tome da svoju državu moramo napraviti sami. Ako nam nije uspjelo u prvom pokušaju, ne znači da su izgledi zapečaćeni. Ono što se sad gura u EU nije država u pravom smislu riječi, nego tek državni improvizorij, podvojeni i bolesni subjekt s upitnom poslovnom sposobnošću i bez
važeće legitimacije da raspolaže sudbinom nacije. Da bi hrvatska država mogla definirati svoj odnos sa susjednom konglomeracijom europskih država, mora prvo postati dovršena i konsolidirana država. Tada bi se mogle uzeti u obzir i neke druge mogućnosti …

Koje druge mogućnosti? Na što mislite?

Pa to bi, na primjer, mogao biti model privilegiranog partnerstva koji već sada postoji kao razrađena mogućnost i koji bi Hrvatsku kao zemlju na geografskom rubu Europe doveo u iznimno povoljan privredni položaj.

Ako po planu naših političara Hrvatska za par godina postane članicom EU, što će uslijediti?

Uslijedit će kraj hrvatske povijesti. Kao prvo, nastupit će potpuna debilizacija nacije, koja više ni o čemu važnom neće ni raspravljati ni odlučivati. Namjesnički sloj s pristojnim osobnim primanjima u opustošenom socijalnom pejsažu bespogovorno će izvršavati direktive koje će dolaziti iz mističnog centra moći u Bruxellesu. Razvit će se direktivna kultura koja će uništiti kritičnost i kreativnost u javnom životu…

Direktivna kultura? Toj vrsti oprli smo se i u komunizmu pa...

Taj tip kulture u Hrvatskoj je zapravo već uzeo maha. Možemo ga u javnom ophođenju lako prepoznati po pozivanju na EU, koje se javlja u imperativnom obliku, kada se npr. kaže da "to EU od nas traži", ili pak kao zamjena za argument kada se umjesto argumenta ili razloga za nešto naprosto navede činjenica da je "to tako u EU". Birokratska, direktivna kultura zasniva se na principu pozivanja, dok se naslijeđena, istinska europska kultura zasnivala na principu razloga. U tom smislu može se reći da je EU sa svojom direktivnom kulturom pogubna i za samu Europu kao duhovni pojam, za ulogu europske kulture u svijetu i u konačnici za svijet sam.

S obzirom na naše iskustvo čini mi se da je to još uvijek premalo za kraj hrvatske povijesti?

Dobro. Onda ću argumentaciju sažeti u retoričko pitanje: zar mislite da bi nedovršena država koja u trenutku ulaženja u EU od atributa suverenosti i samostalnosti praktično ima samo državne insignije i teritorij mogla dugoročno braniti nacionalne interese i osigurati budućnost nacije? Pogotovo što se u doglednom vremenu može predvidjeti i gubitak teritorija u nepovratnoj formi katastarske okupacije, dok populacija ionako izumire ili se iseljava po samoubilačkoj stopi. Na kraju će ostati tek državne insignije koje će dobrostiva Europska komisija smjestiti u raskošni Muzej hrvatske povijesti na Trgu sv. Marka. Možda iz simboličkih razloga u Muzej premjesti i svitak s najduljim etrušćanskim tekstom koji se sada čuva na Zrinjevcu.

Nisu jasna predviđanja s teritorijem. Što mislite pod "katastarskom okupacijom"?

Moram najprije objasniti teorijsku pretpostavku na kojoj se taj pojam temelji.

Pa objasnite je.

Pretpostavka je da posljednjih godina, otkad traju pristupni pregovori s EU, nije došlo do radikalnog moralnog poboljšanja ljudske prirode tako da bi iščezle sve one pojave koje čine konstantu u dosadašnjoj povijesti ljudskog roda kao što su imperijalni porivi, teritorijalne pretenzije, nametanje interesa, težnje za podvrgavanjem i dominacijom nad drugima i sl. Još manje imamo razloga pretpostaviti da se endemski moralni skok dogodio u neposrednom okružju hrvatske države i to samo pod utjecajem naše žarke želje da brže-bolje uđemo u EU.

Hoćete reći da u hrvatskom okruženju postoje teritorijalne pretenzije?

Bože sačuvaj. Samo hoću kazati da mi je teško povjerovati da su one prestale. Čak da su trenutno i prestale, teško je povjerovati da su zauvijek iskorijenjene. Ako je tomu tako, onda ulaskom u EU pod dogovorenim uvjetima neće više biti ni najmanje prepreke da se sve te pretenzije bližega i daljeg okruženja geodetski precizno namire i zavedu u katastarske knjige. U našoj ksenofilijskoj revnosti mi smo stranim državljanima čak i godinama prije planiranog ulaska u EU omogućili stjecanje nekretnina bez ikakvih ograda. Štoviše, Sanaderov će režim ostati zapamćen po požurnici organima državne uprave da ubrzaju rasprodaju hrvatskih nekretnina strancima.

Vaš scenarij budućnosti nije nimalo optimističan. Ipak, postoji li mogućnost nekog za
nas pozitivnog zaokreta?

Naravno da postoji. To je posebice aktualno u tekućoj godini, koju bih nazvao godinom posljednje hrvatske šanse. Pritom ni najmanje ne mislim na predstojeće parlamentarne izbore. Kurta ili Murta – svejedno je, ali referendum za utjerivanje u EU, to je već nešto drugo.

I što predlažete?

To je izvrsna prilika da se naplate svi dugovi otuđenoj partitokratskoj kasti koja je u mašti već zasjela po briselskim foteljama. Čini se da novija hrvatska povijest pulsira u dvodecenijskomritmu: 1971 – 1991 – 2011. Preduvjet je zaokreta opća mobilizacija nacije kao što je to bio slučaj u prethodnim godinama navedenoga niza.

Zaista mislite da je to moguće?

Naznake takve mobilizacije već se naziru od stanovnika Splita koji čuvaju Marjan, preko zasad izoliranih otoka radničkog bunta kojim se brane proizvodni pogoni, kretanja među braniteljima, brodograditeljima, ribarima, seljacima sve do biskupa koji brane hrvatske vode, urednika časopisa koji brane znanstveno izdavaštvo ili pak studenata i profesora koji brane sveučilište kao javno dobro itd. Moguće je da se sve to u danom momentu slije u općenacionalni bunt, u neki novi hrvatski maspok. Čak je i krunski svjedok političkih optužnica iz 1971. već zauzeo analognu poziciju pa sada za Ministarstvo znanosti piše i odatle nameće neoliberalni zakon o visokom obrazovanju. Hrvatskoj očigledno treba nova politizacija. Bilo bi bolje da se ona kanalizira prema referendumskoj glasačkoj kutiji nego prema ulici. 

Slovenski eurozastupnik Thaler dao ostavku zbog korupcijskog skandala

...........................................................................................................................................................................

21. ožujka 2011. - Autor: Hina

Prema snimci razgovora snimljenih skrivenom kamerom, koju je 'Sunday Times' u nedjelju objavio na Youtubeu, Thaler je na osnovi 'usmenog dogovora' od navodnih lobista očekivao novac za usluge u svojstvu "parlamentarnog konzultanta". 

Slovenski zastupnik u Europskom parlamentu Zoran Thaler u ponedjeljak je dao ostavku zbog korupcijskog skandala u koje su ga "uvukli" novinari britanskog "Sunday Timesa" koji su mu se nedavno predstavili kao lobisti nepostojeće tvrtke i ponudili plaćanje za njegove "konzultantske usluge" te s njime imali više sastanaka nudeći mu novac.

Sunday Times tvrdi da je na otpornost protiv korupcije na isti način iskušao šezdesetak zastupnika u Europskom parlamentu. List razotkriva da su na ponudu, osim Thalera, pristali austrijski eurozastupnik i bivši ministar unutarnjih poslova Ernst Strasser, koji je zbog pritisaka svoje Narodne stranke (OeVP) ostavku dao još u nedjelju, te europarlamentarac iz Rumunjske Adrian Severin.

Na konferenciji za novinare u Ljubljani na kojoj je govorio o okolnostima događaja zbog kojeg se odlučio na ostavku, Thaler je, kao i u nedjelju u izjavi za javnost, inzistirao na tome da je odmah shvatio da se radi o "manipulaciji", ali da se s lažnim lobistima nastavio sastajati kako bi otkrio tko iza svega stoji.

"S današnjim danom vlastitom odlukom dajem ostavku kako bi istraga mogla odvijati bez opterećenja i pritisaka. U skladu s mojim etičkim standardima, želim da se pokaže puna istina o tome tko je djelovao zakonito, a tko nezakonito", rekao je Thaler na konferenciji za novinare u Ljubljani.

Britanski "Sunday Times" optužio je u nedjelju slovenskoga zastupnika u Europskom parlamentu (EP) i bivšega ministra vanjskih poslova Zorana Thalera za korupciju da je prihvatio "nedoličnu" ponudu dvoje njihovih novinara koji su mu se prije stanovitog vremena u Bruxellesu predstavili kao lobisti nepostojeće tvrtke i ponudili mu kao "konzultantu" 100.000 eura godišnje.

Thaler je u interesu njihova "klijenta" nedavno podnio amandman na jedan zakonski prijedlog, za što su mu "lobisti" obećavali novčanu nagradu.

Prema snimci razgovora snimljenih skrivenom kamerom, koju je "Sunday Times" u nedjelju objavio na Youtubeu, Thaler je na osnovi "usmenog dogovora" od navodnih lobista očekivao novac za usluge u svojstvu "parlamentarnog konzultanta". Navodno mu je za godinu dana trebalo uplatiti 100.000 eura, na jedan račun u Londonu, nakon što ispostavi "fakturu", i to u roku 14 dana što je "normalan način plaćanja", kako su ga prilikom razgovora u nekom restoranu uvjeravali lažni britanski lobisti, iskušavajući koliko je otporan na korupcijsku ponudu.

Thaler je i na konferenciji za novinare u Ljubljani inzistirao da nije učinio ništa nezakonito i da radilo o manipulaciji koju je odmah prozreo, ali ju nije prijavio kao pokušaj potkupljivanja nego je nastavio s kontaktima, želeći tako saznati "tko se krije" iza pokušaja da ga se u javnosti kompromitira. Ističe da će i istraga potvrditi kako nije kriv jer ništa s lažnim lobistima nije potpisao niti je izdao račun, te da nije imao ni namjeru uzeti novac. Također je najavio da će potpuno surađivati s istragom koja se u tom slučaju vodi u Europskom parlamentu, te istragom koju je već pokrenula slovenska državna protikorupcijska komisija s kojom je na vlastitu inicijativu u ponedjeljak imao prvi razgovor.

Zoran Thaler (49) pripada generaciji slovenskih političara koji se doživjeli nagli uspon u godinama pred raspad SFRJ. Tada je djelovao kao jedan od lidera tadašnjeg Saveza socijalističke omladine, kasnije transformirane u Liberalnu, pa u Liberalno-demokratsku stranku (LDS). U njenim najboljim godinama tu stranku je je vodio Janez Drnovšek. U jednoj od Drnovšekovih vlada bio je i ministar vanjskih poslova. Nakon višegodišnje političke pasivizacije, Thaler je zadnjim izborima izabran u Europski parlament na listi Socijalnih demokrata (SD) na koju je došao na inzistiranje predsjednika te stranke, premijera Boruta Pahora, iako Thaler nije član stranke. 

Rasprave zvaničnika Hrvatske o pristupanju EU

...........................................................................................................................................................................

Prema rečima Pusićeve, na sednici Odbora za praćenje pregovora 17. marta se razgovaralo o pregovaračkom poglavlju Pravosuđe i osnovna prava, kao o "ključnom i spornom poglavlju". Ona je navela da postoji mogućnost da zbog primedbi koje se odnose na tu oblast Hrvatska ne uspe da zaključi pregovore 21. juna, kada je poslednja međuvladina konferencija u ovom polugodištu.

Ona je dodala da je predsedniku Josipoviću i premijerki Jadranki Kosor uputila podsetnik o svemu što treba učiniti da bi kriterijumi bili ispunjeni. "Osim ispunjavanja merila treba odraditi i političko-diplomatski deo posla i to na najvišem nivou, a tu su ključne figure predsednik države i predsednica Vlade", naglasila je Vesna Pusić.

Premijerka Jadranka Kosor je na konferenciji za novinare, međutim, ocenila da je "realno moguće" da pregovori budu završeni u junu i da vlada čini sve da se to i ostvari. Na pitanje novinara kako vidi ocene predsednika države da okončanje pregovora u tom roku ne bi bilo posebno postignuće, Kosor je istakla da to "teško može da razume".

Ona je podsetila da je aktuelni šef države kao poslanik u Saboru 2009. glasao protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom. "Da je većina poslanika tada tako glasala ne bismo sada govorili o tome da pregovore možemo da završimo do kraja juna nego bismo stajali u mestu", ocenila je premijerka.

Kosorova je ocenila da je država stabilna i da njeno funkcionisanje nije ugroženo. "Oko izjave predsednika (Ive Josipovića) da je sistem ugrožen, nestabilan, mislim da se može konstatovati na osnovu činjenica da on funkcioniše", odgovorila je premijerka šefu države s kojim je u poslednje vreme imala nekoliko oštrih sukoba preko medija.

Kosorova je na konferenciji za novinare rekla da u prilog stabilnosti svedoče i činjenice da "vlada ima stabilnu podršku", a funkcionišu i parlament, i predsednik i sudovi.

Predsednik Josipović je pozvao je vladu da ne gubi vreme optužujući druge za mogući neuspeh pristupnih pregovora s Evropskom unijom do kraja juna, već da se potpuno posveti sprovođenju reformi.

U saopštenju za javnost povodom premijerkine izjave da ne razume predsednikovu ocenu da završetak pregovora u junu ne bi bilo posebno dostignuće, iz kabineta šefa države saopšteno je da Ivo Josipović smatra da je zatvaranje pregovora do leta "jedan od najvažnijih ciljeva, toliko važan da je mogao da bude ostvaren i ranije". "U tome (vlada) ima punu podršku i predsednika Republike i opozicionih stranaka. Zato, predsednik poziva vladu da ne gubi vreme optužujući druge za mogući neuspeh u zatvaranju pregovora i za ozbiljno stanje u državi, već da se potpuno posveti sprovođenju reformi", ističe se u saopštenju.

Povodom izjave premijerke Kosor da je Josipović kao poslanik u Saboru 2009. glasao protiv arbitražnog sporazuma sa Slovenijom čijim su potpisivanjem deblokrani pregovori s EU, Josipović je naglasio da on taj sporazum kao predsednik "u punoj meri poštuje i zagovara". U saopštenju se dodaje da je Josipović kao poslanik opozicione Socijaldemokratske partije bio protiv tog sporazuma "smatrajući da ni u tim pregovorima vlada nije ostvarila sve što je realno bilo moguće u zaštiti nacionalnih interesa".

Povod za prvi sukob Kosorove i Josipovića bilo je prošlonedeljno sazivanje konsultacija s parlamentarnim strankama kod predsednika Hrvatske o aktuelnom stanju u državi, što je premijerka ocenila njegovim uplitanjem u poslove vlade iako je i sama bila na sastanku.

U međuvremenu 17. marta je u Zagrebu održan još jedan u nizu antivladinih protesta organizovanih preko Fejsbuka kojima se traži ostavka vlade i raspisivanje izbora.

Tokom protestne povorke demonstranti su na sedište vladajuće Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) bacali jaja i uzvikivali "HDZ odlazi", a policiji "Radićete subotu", aludirajući na najavljeni veliki antivladin protest u subotu u Zagrebu.

Kolona demonstranata došla je do sedišta HDZ-a pošto su najpre pokušali da dođu do sedišta Vlade na Markovom trgu gde su zakonom zabranjeni protestni skupovi, ali ih je u tome, kao i ranije, sprečila policija. Demonstranti su ispred policijskog kordona uzvikivali "Jaco odlazi!", "Izbori, izbori!" i "HDZ lopovi!". Ispred sedišta Hrvatske narodne banke demonstranti su razvili transparent "Nacionalizacija banaka", a, uzvikujući antivladine parole, protestovali su i ispred Hrvatske seljačke stranke koja je deo vladajuće koalicije.

Na početku skupa na Cvetnom trgu okupilo se nekoliko stotina građana, a njihov broj je, prema procenama novinara, tokom protestne povorke porastao na oko 1.000.

Među novim transparentima su: "Japan je pogodio cunami, Hrvatsku je pogodio HDZ", i "Ne damo Brione", a tu su, kao i na ranijim protestima, i transparenti "Generalni štrajk" i "Hoćemo niže, a ne nove poreze". Demonstranti nose i zastavu Japana s porukom "We pray for you" (Molimo se za vas), kao i zastave Hrvatske i one na kojima piše "Volim Hrvatsku, ne u EU". 

Moguć masovan odlazak Poljaka u Njemačku i Austriju

...........................................................................................................................................................................

Više od 500.000 Poljaka godišnje moglo bi odlaziti u Njemačku i Austriju nakon otvaranja tržišta te dvije zemlje za poljske državljane 1. svibnja, procjenjuje se u Varšavi. Nakon pristupanja Poljske Europskoj uniji 2004. godine zabilježen je prvi veliki val emigracije Poljaka u Veliku Britaniju i Irsku.

Kada je riječ o posljedicama otvaranja tržišta rada Njemačke i Austrije moraju se uzeti u obzir tri mogućnosti, kazala je Izabela Grabovska-Lusinska iz Centra za istraživanja migracija Sveučilišta u Varšavi.

Prema prvom scenariju, u Njemačku bi odlazilo svake godine "oko 415.000 Poljaka, uključujući 350.000 sezonskih radnika, a pored toga bi 100.000 otišlo u Austriju", kazala je ona agenciji PAP.

"Drugi scenarij predviđa da bi pored tog migracionog toka više desetina tisuća Poljaka moglo odlučiti da iz Velike Britanije, koja još trpi posledice ekonomske krize, ode u Njemačku", dodala je ona.

Prema trećoj varijanti, koju je napravila Poljsko-njemačka privredna i industrijska komora, broj Poljaka potencijalnih emigranata dva puta je veći nego u prvom scenariju, što znači da ih je oko milijun.

Grabovska-Lusinska smatra da taj treći scenarij nije realan. Ona je istakla da Poljaci koji odlaze u Njemačku i Austriju prije svega traže poslove u izgradnji i poljoprivredi.

Poljska ministrica rada Jolanta Fedak nedavno je izjavila da se Poljska ne boji masovnog odlaska radnika nakon otvaranja tržista rada Njemačke i Austrije 1. svibnja.

"Poljaci već poznaju europsko tržište. Ne očekujemo egzodus", kazala je ona u veljači. Ocijenila je da će se otvaranje tržišta najviše odraziti na one koji ilegalno rade u Njemačkoj i žele legalizirati posao.

Njemačka i Austrija su prilikom pristupanja Poljske EU odlučile otvaranje svog tržišta rada za nove članice odložiti do 2011. godine.

Novi propisi o međunarodnim brakovima u EU

...........................................................................................................................................................................

Evropska komisija je predložila izmenu propisa o rešavanju imovinskih pitanja u slučaju razvoda ili smrti supružnika u brakovima ljudi koji nisu iz iste zemlje, ne žive u svojoj zemlji ili imaju imovinu u drugoj državi. Novi propisi trebalo bi da omoguće godišnju uštedu od 400 miliona evra. Procenjuje se da u EU živi oko 16 miliona međunarodnih parova.

Pod međunarodnim brakovima smatraju se brakovi između: državljana EU iz različitih zemalja članica ili između građana trećih zemalja, građana EU i trećih zemalja, dva građanina EU koji žive u trećoj zemlji, dva građanina EU koji jmaju imovinu u trećoj zemlji i parova koji steknu imovinu u drugoj zemlji članici. U EU ima 16 miliona međunarodnih parova.

Komisija je propise za lakše rešavanje imovinskih pitanja u međunarodnim brakovima najavila 27. oktobra 2010. kada je objavila prvi Izveštaj o državljanima EU, u kojem je predložila konkretne mere za pojednostavljivanje života građana. Planirano je da se te mere sprovedu u naredne tri godine, a mere za međunarodne parove su prvi korak u tom pravcu. U centru pažnje tog izveštaja su turisti, potrošači, parovi, radnici i vlasnici automobila.

U EU se beleži povećanje broja međunarodnih parova koji rešavaju imovinska pitanja nakon rastanka ili smrti jednog od njih. U EU je 2007. godine sklopljeno 2,4 miliona brakova, od čega je 13% (310.000) imalo međunarodnu dimenziju. Razvedeno je 140.000. Pored toga, oko 41.000 od ukupno 211.000 registrovanih partnerstava su međunarodni parovi.

Kada se brak ili partnerstvo okonča, bivši partneri se suočavaju sa problemima jer nije uvek jasno koji sud je nadležan za razvod i rešavanje imovinskih odnosa. Procenjuje se da se zbog toga godišnje potroši 1,1 milijarda evra, pre svega na plaćanje advokata zbog nedostatka informacija, paralelnih postupaka u različitim zemljama, pravne složenosti slučajeva i dužine postupaka. U jednom slučaju, postupci su bili toliko složeni tako da su imovinska pitanja u potpunosti rešena tek nakon dve decenije.

Procena Evropske komisije je da bi se novim propisima moglo uštedeti 2.000 do 3.000 evra po paru, a pored toga bi se skratili postupci i pojednostavili koraci koje građani treba da preduzimaju prilikom rastanka.

"Smrt supružnika ili razvod je uvek izuzetno težak momenat. Građane ne bi trebalo dodatno opterećivati složenim administrativnim i pravnim procedurama koje iziskuju vreme i novac", kazala je komesarka za pravosuđe Vivijan Reding (Viviane Reding).

Evropska komisija je drugim institucijama koje učestvuju u donošenje propisa predložila dva odvojena predloga za venčane brakove i registrovane parove. Predlog Komisije odnosi se na homoseksualne i heteroseksualne brakove bez razlike.

Osobe istog pola mogu sklapati brakove u pet zemalja članica - Holandiji od 2001, Belgiji od 2003, Španiji od 2005, Švedskoj od 2009. i Portugaliji od prošle godine. Registrovana partnerstva su mogućnost prijavljivanja parova bez tradicionalnog braka, koja postoji u 14 zemalja članica - Austriji, Belgiji, Češkoj, Danskoj, Nemačkoj, Finskoj, Mađarskoj, Irskoj, Luskemburgu, Holandiji, Sloveniji, Švedskoj i Velikoj Britaniji. Registrovana partnerstva su u svih 14 zemalja otvorena za istopolne parove, dok se u Belgiji, Francuskoj, Luksemburgu i Holandiji mogu registrovati i heteroseksualni parovi.

Prema predlogu Evropske komisije, priikom razvoda brakova supružnici će moći da biraju zemlju po čijim zakonima žele da se razvedu, ali im je izbor organičen na zemlju čiji su državljani i zemlju prebivališta, Predviđeni su i kriterijumi za donošenje odluke o tome koji pravni sistem će se primenjivati u slučaju da supružnici nisu doneli odluku. Supružnici će moći, u slučaju promene boravišta, da odaberu da se na regulisanje njihovih imovinskih odnosa primenjuje zakon novog mesta boravka.

Parovi koji su u takozvanim registrovanim partnerstvima neće imati taj izbor i na rastavu takvih ugovora primenjivaće se zakon zemlje u kojoj je partnerstvo registrovano. Nedostatak izbora posledica je toga što ta partnerstva nisu priznata u svim zemljama članicama i što se razlikuju od zemlje do zemlje. Novi propisi komisije će dodatno urediti oblast imovinskih pitanja i za registrovana partnerstva, tako da će i ovi parovi imati koristi od novih propisa, navodi se u dokumentima Komisije.

Francuzi tuže Europski parlament!

...........................................................................................................................................................................

Francuska je jučer objavila da će Europski parlament zbog nedavne odluke o spajanju plenarnih sjednica u Strasbourgu izvesti pred Europski sud pravde.

Francuski ministar europskih poslova Laurent Wauquiez u elektronskom priopćenju novinarima objasnio je da će njegova zemlja tražiti očitovanje Europskog suda pravde o odluci Parlamenta da se dvije plenarne sjednice spoje u jednu.

U Europskom se parlamentu već neko vrijeme lome koplja oko pitanja Strasbourga. Iako je Strasbourg službeno sjedište Parlamenta, mnogi zastupnici smatraju da zbog uštede troškova te smanjenja vremena putovanja i emisije štetnih plinova, sve poslove treba prebaciti u Bruxelles koji je ionako de facto sjedište Parlamenta. Tako je 9. ožujka 2011. s 357 glasova za, 253 protiv te 40 suzdržanih, Europski parlament odlučio da se umjesto predvođenih dviju plenarnih sjednica, u listopadu 2012. te 2013. održani samo po jedna sjednica. Francuzi su naravno žestoko osudili takvu odluku tvrdeći da se su parlamentarci prilikom glasovanja o spajanju sjednica oglušili na Protokol br. 6 o sjedištima institucija Europske unije. U tom protokolu koji je pridodan Lisabonskom ugovoru stoji da je Strasbourg službeno sjedište Europskog parlamenta u kojem se godišnje mora održati 12 četverodnevnih plenarnih sjednica, uključujući i proračunsku. Budući da su odgvoornosti i zadatci Parlamenta značajno osnaženi Lisabonskim ugovorom, Francuzi smatraju da spajanje dviju sjednica u jednom tjednu negativno bi utjecalo na njegov rad.

Wauquiez je u svom obraćanju novinarima rekao da je Strasbourg jedan od ključnih simbola Unije te da ovakva odluka ne ide u korist ni Parlamentu, ali ni građanima.

Marjory Van Den Broeke, šefica odjela za medije Europskog parlamenta, EurActivu je izjavila kako su očekivali da će Francuzi povući takav potez, ali čekali su da postane služben prije nego aktiviraju svoju pravnu službu.

Nedostaje nam više od 200 milijuna eura za članarinu u EU!?

...........................................................................................................................................................................

Nedavno doneseni Zakon o fiskalnoj odgovornosti predviđa ograničavanje potrošnje na razini iz 2010. Ako se u EU uđe 2013. plaćamo članstvo i do 600 milijuna eura, otkriva Lider. Kako će se nabaviti taj novac, a zadržati razinu rashoda nije poznato

Naime, spomenuti zakon predviđa ograničavanje potrošnje državnog proračuna na razinu 2010. u razdoblju koje se proteže čak na projekcije za 2014. U slučaju da Hrvatska uđe u Europsku uniju 2013, trenutačno popularna teza, morala bi svoju prvu godinu članstva platiti između 400 i 600 milijuna eura, a EU bi, prema iskustvima prijašnjih članica, dobila znatno manje. 

Iz Ministarstva financija, na čelu s Martinom Dalić, objasnili su da predviđaju iznos od 484 milijuna eura za prvu godinu članstva, iako napominju da je riječ o projekcijama koje variraju ovisno o promjenama u gospodarskim kretanjima. U isto vrijeme, prema projekcijama EU-a, Hrvatska bi trebala povući iz EU-a 170 milijuna eura za 2012. i samo 32 milijuna za 2013. u sklopu pomoći za novčani tok svježoj članici ošamućenoj skupoćom članstva. Kako je prva godina definitivno prekrižena kao godina stupanja u članstvo, prvotni iznos vjerojatno će biti primijenjen u 2013. godini, odnosno prvoj godini članstva, ako i ta bude prva.

Prema procjenama, hrvatskom proračunu nedostaje više od 200 milijuna eura za članarinu, a kako će točno do tog novca doći i u isto vrijeme zadržati raznu rashoda iz 2010. u Ministarstvu financija nisu precizirali. 

Za tjednik Lider su ustvrdili da su u projekcijama proračuna za 2012. i 2013. predviđene uplate u europski proračun. Svoj doprinos Hrvatska će, kao i sve ostale članice, dati od nameta na šećer, carina i PDV-a, što znači manju prihodovnu i veću rashodovnu stranu. Taj golemi minus, pojasnili su, bit će nadomješten prihodima iz Europske unije i mehanizmima zaštite novih članica od 'preplaćivanja', odnosno uplaćivanja većeg iznosa u proračun EU nego povlačenja iz njega. 

Realnost je pak nešto drukčija. 

EU može avansirati članici oko 200 milijuna eura i pozajmiti novac za članarinu, a sve ostalo ovisi o vještini izvlačenja novca iz fondova EU, u čemu se sve dosadašnje nove članice pokazale relativno neuspješnima. Bugarske je, navodi Lider, četiri godine nakon članstva i dalje neto-platiteljica. 

Osim, činjenice da će Hrvatska više uplaćivati nego što će povlačiti od EU-a, nejasno je kako će se izvršiti te uplate, a da rashodi proračuna budu isti ili niži od onih u prošloj fiskalnoj godini u kojoj nije bilo nikakvih relevantnih uplata prema EU, ali je zato bilo deficita od 14 milijardi kuna samo da bi se uspjele ispuniti postojeće državne obveze.

Kada ispod svega ovoga podvučemo crtu, što možemo očekivati? Da će nam pečeni pilići sveudilj ulijetati u usta čim uđemo u EU? Ili da trebamo pljunuti 600 milijuna eura za članarinu koje istinabog nemamo, odnosno nismo ih osigurali u cijelosti? A otkud ćemo namaknuti taj manjak? Ma nema problema, "dobrodušna" Unija izaći će nam u susret, pa će nam u vidu avansa pozajmiti ostatak koji joj dugujemo. Kako bismo joj bili dužni. Što je dakle prvo što će nam se dogoditi uđemo li kojom nesrećom u Uniju? Dogodit će nam se novi, daljnji dugovi! Doista spektakularno, zar ne?

Ispad H. Swobode: Ne želi se miješati u hrvatske stvari, ali diktira kad trebaju biti izbori i iznosi što misli o prosvjedima

...........................................................................................................................................................................

                 "Ne miješam se, ali se miješam"  - Hannes Swoboda

Izvjestitelj Europskog parlamenta za Hrvatsku Hannes Swoboda u svom današnjem ispadu u Bruxellesu izjavio je da Hrvatska treba najprije završiti pristupne pregovore s EU-om i tek onda odrediti datum parlamentarnih izbora. Tako se, kao državnik okupatorske federacije Europske unije, ne samo aktivno umiješao u unutarnje stvari Hrvatske, nego i podržao svoju vazalku, unionisticu Kosor, i to baš u trenutku kad joj je pomoć najpotrebnija.

'Treba pričekati završetak pregovora. Nije na meni da se miješam u unutarnje hrvatske stvari, ali ako Hrvatska želi biti u EU-u što je prije moguće, onda za određivanje datuma izbora treba pričekati kraj pregovora', rekao je Swoboda zamoljen da komentira zahtjeve oporbenih čelnika u Hrvatskoj da se što prije odredi datum izbora.

Swoboda ističe da i dalje vrijedi lipanj kao ciljni datum završetka pregovora, ali da do tada treba obaviti preostali posao na reformama. 'U suprotnom, predizborna kampanja mogla bi utjecati na proces završetka pregovora', rekao je Swoboda. Baš njega briga što je nama u Hrvatskoj važnije, sve dok ne remetimo njegove europske krugove.

Upitan da komentira prosvjede u Hrvatskoj, Swoboda je rekao da su prosvjedi normalni u demokratskim zemljama, ali da ne bi trebali ometati posao na završetku pregovora.

'Prosvjedi su normalni u demokratskim zemljama, dobro je da ljudi mogu prosvjedovati, ali oni ne bi trebali skretati pozornost vlade s posla oko završetka pregovora. To je najvažniji posao', rekao je parlamentarni izvjestitelj za Hrvatsku.

Drugim riječima, neka narod i prosvjeduje, koga briga, glavno da su se okupator (Unija) i potencijalni vazal (Hrvatska) već dogovorili što je najvažnije. Ovakav Swobodin ispad grublji je od zamaha surlom slona u staklarskoj radnji. Samo što pri ovakvom zamahu ne strada porculan, nego državna suverenost. Tko je taj čovjek da govori drugoj državi kada treba održati izbore? Je li unionistica Kosor njemu rekla kad se moraju održati izbori u Austriji? 

Cinično dodavši da se ne želi miješati u unutarnje hrvatske stvari dodao je papra u ionako preljutu juhu gluposti koju je izvalio. A ni to nije sve! Ovaj austrijski socijaldemokrat (inače već 14 godina član Europskog parlamenta u kojem obnaša i dužnost potpredsjednika socijalističkog bloka) svojim je ispadom pokazao još ponešto.

Kao prvo, ovim svojim potezom jasno je podržao stav unionistice Kosor. Ona, naime, želi isto tako završiti pregovore s Unijom, pa onda izgubiti na izborima. I uhljebiti se u nekoj europskoj sinekuri te, iako posve propala, fino nastaviti svoju bijednu karijeru. Ovakva podrška baš joj je dobro došla u trenutku kad joj narod urla pod prozorima.

I dodatno, jasno nam je Hannes svima pokazao da je posve glupo danas uopće razmišljati o nekakvoj "ljevici" ili "desnici", kad on, nazovi-socijalist, uredno podržava svoju odanu vazalku, unionisticu Kosor, inače kvazi-desničarku. Nije tu riječ ni o kakvim političkim pozicijama, nego o zajedničkim interesima europske i hrvatske oligarhije. Tu je riječ o diktatu okupacijske sile budućoj podaničkoj provinciji i podršci odanom vazalu. Ni više, ni manje.

Lipanj se čini kao realan cilj zatvaranja pregovora

...........................................................................................................................................................................

Europska komisija trebala bi na sastanku u srijedu prihvatiti Izvješće o napretku Hrvatske u ispunjavanju mjerila za zatvaranje u poglavlju Pravosuđe i temeljna prava u kojem se očekuje ocjena o 'znatnom napretku', što ostavlja otvorena vrata za dovršetak pristupnih pregovora u lipnju, doznaje se iz diplomatskih izvora u Bruxellesu.

Komisija izlazi s privremenim izvješćem o Pravosuđu i temeljnim pravima tjedan dana ranije nego što je prvotno bilo predviđeno. 'Očekuje se ocjena o znatnom napretku u poglavlju 23., što ostavlja otvorenim vrata za zatvaranje pristupnih pregovora u lipnju', rekao je europski diplomatski izvor.

U odnosu na ocjene iz Godišnjeg izvješća o napretku, u području Pravosuđa i temeljnih prava u kojem se u zadnje dvije godine spominjao 'određeni napredak', ocjena o znatnom napretku za dva stupnja je viša. U izvješću se ne spominje ciljni datum zatvaranja toga poglavlja u lipnju, ali ocjena o 'znatnom napretku čini da je lipanjski cilj realan', ocjenjuje izvor.

Također se očekuje da će se u izvješću utvrditi da Hrvatska treba uložiti dodatne napore u prvom redu u smislu dokaza da se provode do sada prihvaćene reforme. Izvješće se upućuje zemljama članicama koje donose konačnu ocjenu o zatvaranju pregovaračkih poglavlja. Hrvatskoj je do završetka pristupnih pregovora ostalo još sedam poglavlja, ako se računa i poglavlje Ostala pitanja o kojem se ne vode pregovori.

Na međuvladinoj konferenciji o pristupanju 19. travnja Hrvatska bi trebala zatvoriti tri poglavlja. Poglavlja Pravosuđe i temeljna prava i Tržišno natjecanje najteža su u pregovaračkom procesu. Poglavlje Pravosuđe i temeljna prava sasvim sigurno neće biti zatvoreno prije lipnja, dok za Tržišno natjecanje postoji mogućnost da se zatvori i prije toga roka.

Kosor prosvjednicima: Zbog vas nećemo u Europu!

...........................................................................................................................................................................

Premijerka Jadranka Kosor, nakon sastanka s predstavnicima poslodavaca, komentirala je jučerašnje prosvjede protiv Vlade i rekla da pregovore s Europskom unijom nećemo dovršiti ako pravdu budemo tražili na cesti.

"Ako budemo na cesti, nećemo završiti pregovore za ulazak u EU i ostvariti veliki cilj u godini kada obilježavamo 20 godina od osamostaljenja Hrvatske. Vjerujem da većina građanki i građana Hrvatske to prepoznaje. U to sam se uvjerila jučer na sastanku s hrvatskim braniteljima", rekla je Kosor. 

U Hrvatskoj je potreban mir i stabilnost, trebaju se završiti pregovori, a svaka nestabilnost u zemlji je prepreka na tom putu, smatra Kosor. "Ove godine želimo završiti pregovore, a ovih dana nam po tom pitanju dolaze dobre vijesti te realizirati najavljene investicijske projekte kako bi ove godine imali rast gospodarstva, a i nastavili borbu protiv korupcije", zaključila je premijerka. 

Elegantno oprezan Vandoren pomiče datum završetka pregovora

...........................................................................................................................................................................

'Nitko u ovom trenutku ne može reći je li izvedivo pregovore završiti do lipnja. To je ambiciozan cilj. U svakom slučaju, moramo reći da vlada dobro napreduje u ispunjavanju mjerila potrebnih za završetak pregovora', rekao je Vandoren u intervjuu za britansku agenciju. 

Šef Delegacije Europske unije u Hrvatskoj Paul Vandoren izjavio je da je nemoguće reći hoće li Hrvatska dovršiti pristupne pregovore s EU-om do kraja lipnja, prije svega zbog pitanja pravosuđa i brodogradilišta, prenosi u petak agencija Reuters.

"Nitko u ovom trenutku ne može reći je li izvedivo pregovore završiti do lipnja. To je ambiciozan cilj. U svakom slučaju, moramo reći da vlada dobro napreduje u ispunjavanju mjerila potrebnih za završetak pregovora", rekao je Vandoren u intervjuu za britansku agenciju.

Vandoren je naglasio da će, kao što je poznato, EK polovicom ožujka objaviti izvješće o napretku na polju pravosuđa, te je izrazio nadu da će Bruxelles uskoro biti u mogućnosti dati mišljenje o održivosti hrvatskih planova o restrukturiranju brodogradilišta koja primaju izdašne državne potpore.

Vandoren je naglasio da pregovori, koji su na vrlo "odmaklom stupnju" i hrvatskoj su vladi prvi prioritet, dobro napreduju. "Ako oni ne budu dovršeni do lipnja, nastavit će se proces dok ne dođe do pozitivnog kraja", kazao je Vandoren.

Mađarski premijer Viktor Orban nedavno je za posjeta Zagrebu rekao da će Hrvatska u travnju dobiti datum završetka pristupnih pregovora s EU-om, ali Vandoren je oprezan.

Potpora ulaska u EU oko 50 posto

"Ne mogu u ovom trenutku kazati što će Komisija reći tijekom nadolazećih tjedana. Smislene rasprave o datumu bit će moguće jedino ako izvješće iz ožujka bude pozitivno. Ako pregovori ne budu završeni do lipnja, bit će to samo stoga što tražena mjerila neće biti ispunjena", naglasio je.

Napomenuo je da neka druga područja, poput poljoprivrede, regionalne politike i ribarstva ne smiju biti podcijenjena te izrazio nadu da će do njihovog zatvaranja doći u travnju ili svibnju.

Hrvatskoj je za zatvaranje ostalo sedam poglavlja: Tržišno natjecanje (8), Poljoprivreda i ruralni razvoj (11), Ribarstvo (13), Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata (22), Pravosuđe i temeljna prava (23), Financijske i proračunske odredbe (33) te Ostala pitanja (35), poglavlje o kojem se ne vode pregovori.

Vandoren je ponovio da bi hrvatska vlada trebala ojačati komunikacijsku kampanju o EU, budući da su nedavna istraživanja javnog mišljenja pokazala da je potpora ulasku u EU oko 50 posto.

Hrvatska bi također trebala poboljšati investicijsku klimu, smatra Vandoren.

"Ekonomska situacija nije dobra, oporavak je krhak. Važan korak bio bi privući više stranih ulagača. Trenutno, strane kompanije nemaju dovoljno povjerenja u ulagačku klimu zbog visoke razine korupcije i birokracije", kazao je.

Ni u EU ne teče med i mlijeko: Gotovo polovica rumunjskih domaćinstava nema kadu ni tuš

...........................................................................................................................................................................

Hrvatska nije spremna zatvoriti Poglavlje 23

...........................................................................................................................................................................

Skupine hrvatskih organizacija civilnog društva (OCD) Europskoj komisiji, članovima Europskog parlamenta te veleposlanstvima i parlamentarnim odborima za vanjsku politiku država članica EU danas su dostavile 'Zajedničko mišljenje hrvatskih organizacija civilnoga društva o spremnosti Republike Hrvatske na zatvaranje pregovora u Poglavlju 23 'Pravosuđe i temeljna ljudska prava''

Suradnja udruge Volim Hrvatsku - ne u EU i inicijative Za drugu Hrvatsku

...........................................................................................................................................................................

U organizaciji inicijative Za drugu Hrvatsku, u Zagrebu je održan prvi ovogodišnji sastanak predstavnika izvanparlamentarnih stranaka, udruga građana i aktivnih pojedinaca radi formiranja političke alternative koja bi trebala ujedinjeno nastupiti na sljedećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj.

U priopćenju za javnost dalje se navodi kako su sastanku prisustvovali Stipe Petrina – gradonačelnik najuspješnijeg grada u Hrvatskoj; Ivo Jolić – predstavnik hrvatskih iseljenika; Roko Šikić – predsjednik nadstranačke inicijative Volim Hrvatsku – ne u EU; Sulejman Tabaković – predsjednik udruge Kulin Ban i nezavisni pravni ekspert; Gordan Katavić – civilni aktivist, te Radovan Smokvina i Darko Petričić ispred Inicijative za drugu Hrvatsku.

Na sastanku je konstatirano kako sadašnja struktura Hrvatskog Sabora s postojećim političkim strankama nije sposobna izvesti Hrvatsku iz ekonomske, socijalne i političke krize te da je građanima potrebno ponuditi političku alternativu u obliku ujedinjene hrvatske opozicije koju će sačinjavati ugledni, stručni, nekorumpirani i nepotrošeni političari. Politički aktivisti kojima će primarni cilj biti spašavanje države, koja se nalazi na najnižoj razini od svojeg osnutka, a ne osobni interesi bogaćenje na temelju korupcijskih skandala i afera.

Na sastankuje zaključeno kako bi se politički program nove ujedinjene opozicije trebao temeljiti na tri osnovne točke:

1.      povratak opljačkanog državnog novca koji se nalazi na privatnim računima sadašnjih i bivših poličara;

2.      poništenje pretvorbe, nacionalizacija vitalnih hrvatskih tvrtki, oduzimanje protuzakonito stečene imovine i kažnjavanje ratnih profitera, te

3.      prihvaćanje svih naprednih europskih standarda bez ulaska Hrvatske u EU.

Svi prisutni su se složili kako su sljedeći parlamentarni izbori posljednja šansa za spas Hrvatske jer nastavi li se vođenje države na ovaj način realno je očekivati nepoželjni grčki, irski ili egipatski scenarij na ovim prostorima.

Roger Helmer: Ako je Hrvatska spremna za ulazak u EU, neka nam nebo pomogne

...........................................................................................................................................................................

JOŠ jedan britanski zastupnik je ovoga tjedna u Europskom parlamentu pokopao trud Jadranke Kosor i Gordana Jandrokovića da uvjere hrvatsku javnost kako pregovori s Europskom unijom odlično napreduju te kako zajednica 27 europskih država jedva čeka da se Hrvatska nađe na popisu njezinih članica.

Roger Helmer, koji je i ranije upozoravao na stanje u Hrvatskoj te isticao da grca u kriminalu i korupciji, u srijedu se tijekom plenarne sjednice Europskog parlamenta, govoreći o statusu Hrvatske kao kandidata za ulazak u Europsku uniju, opet obrušio na stanje u Hrvatskoj, posebice ističući razgranatu korupciju, zatrpano pravosuđe i medijsku cenzuru.

"U Hrvatskoj sam proveo prilično vremena i pratio njezin razvoj. Hrvatska je zemlja koja je obilježena mitom, korupcijom, kapitalizmom temeljenim na poznanstvima i neobjašnjivim bogatstvom među političkim klasama. Nedostaje im temeljna infrastruktira slobodnoga društva. Ozbiljan izazov su vladavina prava i rješavanje prava vlasništva temeljnih na prisilnim ugovora. Sudski sustav je potpuno zatrpan pa se građani i tvrtke koje posluju u Hrvatskoj u stvari ne mogu pozvati na pravosuđe", rekao je Helmer.

"Hrvatski mediji su podvrgnuti cenzuri i zastrašivanju. Gospodine predsjedniče, ako se tu Hrvatsku smatra zemljom koja je spremna za pridruživanje Europskoj uniji, neka nam nebo pomogne!", završio je.   

Helmer već upozoravao na cenzuru i stanje na HRT-u

Podsjećamo, Helmer je prije dva tjedna poslao pismo v.d.-u glavnog ravnatelja HRT-a Josipu Popovcu, v.d.-u ravnatelja HTV-a Mislavu Stipiću i direktorici programa Hloverki Novak Srzić u kojem je državnoj televiziji oštro poručio da prestane s pritiskom na novinare i cenzurom. Europarlamentarac je upozorio da se nakon odlaska Ive Sanadera s vlasti situacija u medijima nije nimalo poboljšala. 

"Najveći problemi s kojima je Hrvatska danas suočena su politička korupcija na najvišoj razini, organizirani kriminal i pravosuđe koje je pod utjecajem politike. Nezavisni mediji morali bi odigrati važnu ulogu u isticanju ključnih problema. Na taj bi se način olakšao proces hrvatskog pristupanja Uniji", napisao je u pismu. 

"Priključenje Hrvatske Uniji dovelo bi u pitanje njezin međunarodni kredibilitet"

Ovoga tjedna se u Europskom parlamentu na ulazak Hrvatske u EU obrušio još jedan britanski zastupnik, Geoffrey Van Orden, koji je rekao da bi bilo "žalosno da pristupni proces postane samo formalnost koja ovisi isključivo o subjektivnom političkom hiru". "Tako bi se postavio vrlo loš primjer i za druge zemlje koje se kandidiraju za članstvo, kao i za postojeće članice, a i ozbiljno bi se doveo u pitanje međunarodni kredibilitet Europske unije", rekao je.

Van Orden se u svom govoru dotaknuo najviših dužnosnika optuženih za korupciju - Ive Sanadera, Berislava Rončevića i Damira Polančeca. "Neki ovo možda gledaju kao dokaz antikorupcijske borbe u Hrvatskoj - ali ove činjenice zapravo samo ukazuju na dubinu oboljenja s kojim se Vlada jedva pozabavila", dodao je te također upozorio na alarmantno stanje u pravosuđu i na HRT-u.

Slovenija razbjesnila Europsku komisiju

...........................................................................................................................................................................

Europska komisija odlučila je podnijeti tužbu protiv Slovenije Sudu Europske unije jer slovenski propisi o dopunskom zdravstvenom osiguranju nisu u skladu s europskim pravnim poretkom, poručeno je iz Bruxellesa, a javlja portal seebiz.eu

EK spočitava Sloveniji da stranim osiguravajućim društvima priječi konkuriranje na slovenskom tržištu i ograničava izbor potrošačima.

Slovensko ministarstvo zdravstva navodi da je tužba očekivani 'dio postupka' te da primjedbe EK-a može riješiti samo cjelovita reforma zdravstvenog osiguranja. Napominju kako su EK-u poslali predviđene mjere za izmjenu zakona o zdravstvenoj zaštiti i osiguranju koje će se realizirati do svibnja 2012.

O tome kako diktatorski komitet pod nazivom Europska komisija ima pravo podnositi tužbe protiv čitavih država, čitajte na našoj stranici EU danas.

Neinformirani studenti dijele informacije o EU

Foto: M. Gracin / Novi list

Hoće li Barroso pokrenuti istragu protiv samog sebe?

...........................................................................................................................................................................

Barrosov paradoks: Europska komisija pod predsjedanjem Barrosa treba odlučiti je li potrebno provesti istragu bivše vlade Portugala na čijem je čelu bio današnji predsjednik Komisije Barroso.